mini|250px|Naseljenost Ukrajinaca u Ruskoj Federaciji prema popisu iz 2002. godine.
Ukrajinci u Rusiji predstavljaju najveću ukrajinsku dijasporu u svijetu i prema službenom popisu iz 2002. godine ondje ih živi najmanje 2.942.961 ili preko 2 % od ukupne populacije u Ruskoj Federaciji.Всероссийская перепись населения 2002 года. Ta brojnost ih stavlja na treće mjesto iz Rusa i Tatara.
Prema istraživanjima ukrajinskih državnih institucija i stručnjaka Sergija Cipka, tvrdi se da realan broj etničkih Ukrajinaca u Ruskoj Federaciji iznosi najmanje 4.379.690 milijuna ljudi, što djelomično uključuje i Kubanske kozake koji se u etničkom smislu upravo tako izjašnjavaju.Ukrainian Diaspora (Cabinet of Ministers of Ukraine) Ako se u ista istraživanja uključe povijesne činjenice vezane za migracije ukrajinskog stanovništva te kulturološke i jezične karakteristike prilikom određivanja etničkog identiteta, odnosno osobe s nešto daljim ukrajinskim porijeklom, dolazi se do zaključka da realan broj osoba s ukrajinskim porijeklom prelazi 7 milijuna ljudi.Russia's largest national minority: Ukrainians in the Russian Federation.
Ukrajinci su prostore današnje Ruske Federacije počeli naseljavati još u srednjem vijeku i te su migracije bile gotovo konstante sve do raspada Sovjetskog Saveza. Prema stručnjaku Davidu Sandersu Ukrajinci u Rusiji predstavljaju izniman značaj za rusku povijest i općenito europeizaciju ruske kulture u 17. i 18. stoljeću. Njihov povijesni doprinos u generalnom razvoju danas Ruske Federacije nemjerljiv s bilo kojom drugom nacionalnom manjinom ili drugim narodom izvan Ruske Federacije, i zahvaljujući tim činjenicama Rusi često znaju okarakterizirati Ukrajince bratskim narodom, što ipak ne isključuje međusobno sukobljavanje političkog i društvenog karaktera.
Glavna središta ukrajinske populacije
Danas veća središta ukrajinske populacije u Ruskoj Federaciji su Kubanska regija, grad Moskva i njezina regija, grad Sankt-Peterburg i njegova regija, potom regije Zeleni klin, Sivi klin i Žuti klin. Prema popisu iz 2001. u Moskvi živi 253.644 Ukrajinaca,Национальный состав населения по регионам России (Moskva) u široj regiji dodatnih 147.808. Prema istogodišnjem popisu u središtu Sankt-Peterburga živi 87.119 Ukrajinaca.
Na dalekoistočnom prostoru regije Zeleni klin prema posljednjem popisu živi 94.058 Ukrajinaca, uglavnom u Primorskom kraju.Национальный состав населения по регионам России (Primorskij kraj) Na prostoru Omske regije u sklopu regije Sivi klin živi 77.884 Ukrajinaca. Na ostalim prostorima Ukrajinci su raštrkani i žive u etnički multikulturalnim sredinama ili često ruskim.
Povijest doseljenja Ukrajinaca u Rusiju
Sve do 13. stoljeća, istočnoslavenska plemena su bila objedinjena pod moćnom državom Kijevskom Rusju. Pripadnici viših staleža iz ukrajinskih plemenaBy the 6th century AD a number of proto-Ukrainian tribes had emerged. tada su u povremenim intervalima naseljavala današnju središnju odnosno zapadnu Rusiju. Veliki knez Kijeva Vladimir II. Monomah osnovao je kneževinu Vladimir-Suzdalj, a njegov sin Jurij Dugoruki osnovao je grad Moskvu 1147. godine. Do kraja 12. stoljeća plemstvo srednjovjekovne Rusi sa svojim središtem u Kijevu počelo je gubiti svoju dominantnu ulogu pred drugim kneževinama u okruženju, koje su imale sve veću autonomiju. Sin kneza Dugorukog, Andrej Bogoljupski,Prince Andrew Bogoliubsky (1110-1174). opljačkao je Kijev 1169. i time stvorio preduvjete u kojima je kneževina Vladimir-Suzdalj preuzela vodeću ulogu kao prethodnik moderne Rusije.Великое княжество Владимирское.
Mongolska pljačka i rušenje Kijeva u prosincu 1240. povelo je srednjovjekovnu Rus' u njezin konačan teritorijalni raspad. Mnogi stanovnici s prostora srednjovjekovne Ukrajine pred mongolskom najezdom su preslili uglavnom prema karpatskim planinama, ali se veliki dio ukrajinskog stanovništva i dalje zadržao na sjeveroistočnim prostorima koji se danas nalaze u sklopu zapadne Ruske Federacije. Godine 1299. stolica Kijevske mitropolije je premještena u grad Vladimir zaslugom Mitropolita Maksimusa, ali je u svom naslovu zadržala ime Kijeva.
Kneževina Vladimir-Suzdalj je nastavila jačati i kasnije se u vazalskom svojstvu transformirala u Veliku kneževinu Moskvu, ali je pravoslavna religiozna spona između Kijeva i Moskve ostala relativno jaka. Mnogi duhovni učenjaci iz najstarijeg istočnoslavenskog svetišta Kijevsko-pečerske lavreСвято-Успенская Киево-Печерская Лавра tada su slani iz Kijeva prema Moskvi. Iz tada središnjih i često zaraćenih prostora Ukrajine, u Moskvu odlaze mnogi umjetnici, graditelji, učenjaci, obrtnici i drugi stanovnici, a dio stanovništva aktivno pomaže formranje Velike kneževine Litve, Rusi i Samogitije koja je u konačnici obuhvatila oko 4/5 današnjeg ukrajinskog teritorija.
Ukrajinski utjecaj u srednjovjekovnoj Moskvi
Uplitanje poljske katoličke vlasti u unutrašnje političke poslove Velike kneževine Litve, Rusi i Samogitije na prijelazu s 14. na 15. stoljeće, počelo je vršiti sustavnu marginalizaciju jakog utjecaja ukrajinskog pravoslavnog stanovništva te su time Ukrajinci bili potaknuti da sve više emigriraju prema pravoslavnim središtima u Moskvi. Primjerice 1408. godine, grupa ukrajinskih pravoslavnih plemića predvođena knezom Svidrigajlom i Černigivskim biskupom, popraćena manjom ukrajinsko-litavskom vojskom, uputila se prema pravoslavnoj Moskvi tražeći veću zaštitu svojih vjerskih prava. Takvih primjera je bilo dosta i Ukrajinci su se nakon nekog vremena često znali naći službi dvije suprotstavljene vojske, one litavske i ruske.
Učestali ratovi između tadašnje Litve i Rusije, rezultirali su formiranjem Moskovske mitropolije 1448. koja se odvojila i više nije bila pod jurisdikcijom starije Kijevske mitropolije. Iako, pod proceduralno sumnjivim i otežanim okolnostima, u vrijeme kada je Carigradska patrijaršija bila pod turskom opsadom, mladu Moskovsku mitropoliju su poduprijeli mnogi lokalni Ukrajinci koji su odali priznanje i potpomogli moskovskog mitropolita Jonu. Razdoblje jačanja i formiranja budućeg Ruskog Carstva nastavilo se relativno uspješno kroz 16. stoljeće.
mini|lijevo|Ukrajinski hetman Dmitro Višneveckij (1527. – 1563.)
Jedan od istaknutih ukrajinskih kneževa početkom 16. stoljeća bio je Mihajlo Glinskij koji je poveo veliko oslobođenje od litavske vlasti u veljači 1508. godine, te je nakon toga nagrađen najvišim bojarskim statusom i imanjima u okolici ruskog grada Medinja. Sredinom 16. stoljeća ukrajinski hetman Dmitro Višneveckij je posjetio Moskvu te je potom uspješno služio pod rukovodstvom moskovskog cara Ivana IV. oslobodivši grad Belov, njegovu širu okolicu i prostore uz rijeku Tulu. Nakon toga je također nagrađen s više imanja.
U 16. stoljeću trgovanje između ukrajinskih i ruskih prostora je bilo sve učestalije, a tada se ujedno mnogi stanovnici sa središnjih ukrajinskih prostora sele u trgovački ojačane ruske gradove. Mnogi Ukrajinci tada su ujedno naselili prostore poznate kao «Boljšaja zasečanja čerta» koja je predstavljala obrambeno središte u borbi protiv Tatara. Ti su prostori danas poznatiji kao Slobidska Ukrajina, prostori između današnje sjeveroistočne granice Ukrajine i srednjeg toka rijeke Don. Tada su uz velik broj ukrajinskih doseljenika osnovani gradovi Kursk, Voronež i Harkiv, gdje su bile smještene ukrajinske obrambene vojne jedinice. Prema povijesnim zapisima engleskog trgovca Gilesa FletcheraGILES FLETCHER (c. 1548-1611), English author, son of Richard Fletcher. iz 1588. godine, u svaka od tri navedena grada okupilo se oko 4300 vojnika od čega je njih 4000 bilo sa središnjih ukrajinskih prostora. To je razdoblje bilo obilježeno prvim jačim migracijama Ukrajinaca prema današnjem jugoistoku Ruske Federacije.
Kulturni i vjerski utjecaj u 17. i 18. stoljeću
Nakon potpisivanja Perejaslavskog sporazuma između Ukrajine i Rusije 1654., migracije iz Ukrajine prema Rusiji su porasle, posebno na prostore ušća rijeke Don i Volge. Značajan dio Ukrajinaca tada je naselio i grad Moskvu te bližu okolicu, posebno duhovni učenjaci, svećenici i monasi, umjetnici, prevodioci, zabavljači i trgovci. Uskoro je u Moskvi stvorena manja imigrantska zajednica koja je kasnije nazvana «Maloruski dvor», prema srednjovjekovnoj matici Kijevske Rusi koja je imala svoje središte u Kijevu i bila poznata kao «Mala Rus'».НАШІ НАЗВИ: РУСЬ — УКРАЇНА — МАЛОРОСІЯ.Михайло ГРУШЕВСЬКИЙ; ВЕЛИКА, МАЛА І БІЛА РУСЬ. Godine 1652. u pravoslavno središte Moskvu dolazi 12 uglednih ukrajinskih glazbenika pod rukovodstvom plemića Ternopoljskog, potom i 13 visoko obrazovanih ukrajinskih učenjaka iz Kijevsko-mogiljanske akademije s ciljem da prenesu svoja znanja nižem moskovskom plemstvu i nauče ponešto o kulturi iz Moskve. Uskoro su migracije intelektualaca i plemstva s ukrajinskih prosotra u Moskvu bile toliko velike da su uspostavili Andrijevski manastir koji je imao jako veliki utjecaj na smjer Ruske pravoslavne crkve i politiku patrijarha Nikona, što je u konačnici dovelo do crkvenih reformi i samog raskola na starovjerce i one koji su podržali reforme. Utjecaj ukrajinskog plemstva u Moskvi od tada je rastao svakim danom, posebno nakon 1686. kada je stara Kijevska mitropolija iz Carigradske patrijaršije zbog političkih razloga premještena pod nadležnost novoosnovane Moskovske patrijarhije.
mini|desno|Moskovski mitropolit Feofan Prokopovič (1681. – 1736.)
Nakon ukidanja patrijarhijske stolice odlukom cara Petra I., Ukrajinac Stepan JavorskijЯВОРСЬКИЙ Симеон Іванович, чернече ім’я — Стефан (1658 — 24.11. / за ін. даними — 27.11.1722). postaje Moskovskim mitropolitom, slijedi ga također Ukrajinac Feofan Prokopovič, potom Ukrajinac Dmitro Tuptalo poznatiji kao rostovski Sveti Dimitrij, koji je vršio ogorman ukrajinski utjecaj na Rusku pravoslavnu crkvu i gradove Rostov i Jaroslav od 1704. godine.Prelate Dimitry of Rostov. U cijeloj pravoslavnoj hijerarhiji 70 važnih pozicija su držali Ukrajinci koji su prihvatili moskovsku političku ulogu stvaranja jakog pravoslavnog središta. Usporedbe radi na istim važnim crkvenim pozicijama nalazilo se 43 Rusa, 3 Grka, 2 Rumunja, 2 Srba i 2 Gruzijca, što govori o nespornoj činjenici da su Ukrajinci u tom razdoblju predstavljali najobrazovaniji pravoslavni narod istočne Europe.The Orthodox Church in the history of Russia, By Dimitry Pospielovsky.
Istočnoslavenska pravoslavna tradicija u ukrajinskom narodu je ostala duboko ukorijenjena još od razdoblja Kijevske Rusi te je predstavljala sinonim za ukrajinsku kulturu sve do 17. i 18. stoljeća. U ruske eparhije tada pristižu i mnogi ukrajinski studenti iz Kijevsko-mogiljanske akademije, a već do 1750. oko 125 sličnih duhovnih institucija je otvoreno zahvaljujući njima. Može se reći da su Ukrajinci tada primjetno držali i razvijali ruske duhovne institucije sve do kraja 18. stoljeća. Zahvaljujući Feofanu Prokopoviču otvorena je i Ruska akedemija znanosti 1724. koju je 1746. predvodio posljednji ukrajinski hetman Kirilo Rozumovskij.Rozumovsky; A Ukrainian family of Russian imperial counts and military and civic figures from the Chernihiv region.
mini|lijevo|Ukrajinski skladatelj Dmitro Bortnjanskij (1751. – 1825.)
Godine 1713. Moskovski vrhovni sud je formirao vlastiti glazbeni zbor u kojem je djelovao 21 Ukrajinac. Tada je posebno bio poznat ukrajinski skladatelj Artem Vedelj. Godine 1741. oko 150 uglednih ukrajinskih glazbenika preselilo se iz Ukrajine u Sankt-Peterburg kako bi sudjelovali i izvodili svoj umjetnički repertoar dugoročno. Godine 1763. za rukovoditelja Carskog zbora postavljen je M. Poltoratskij, a potom poznati skladatelj Dmitro Bortnjanskij. U isto vrijeme na carskom dvoru u Sankt-Peterburgu radi i ukrajinski skladatelj Maksim Berezovskij. Mnogi Ukrajinci su tada djelovali i u sklopu sanktpeterburške Akademije umjetnosti.