Fine mrtve djevojke je hrvatski igrani film Dalibora Matanića iz 2002.
Radnja
Dvije zaljubljene djevojke, studentica Iva (Olga Pakalović) i sportašica Marija (Nina Violić), unajmljuju stan u jednoj zagrebačkoj zgradi sretne jer su ostvarile san o svom mirnom, skrivenom kutku... Ispod njih žive gazdarica Olga (Inge Appelt), njezin povučeni suprug Blaž (Ivica Vidović) i sin Danijel (Krešimir Mikić), koji želi zavesti Ivu. Bezobzirna Olga daje otkaz djevojkama čim dozna da su lezbijke, a Danijel siluje Ivu...
Glumačka postava
Olga Pakalović kao Iva Nina Violić kao Marija Krešimir Mikić kao Daniel Inge Appelt kao Olga Ivica Vidović kao Blaž Jadranka Đokić kao Lidija Zdenko Sertić Krieger kao Lasić Marina Kostelac kao gospođa Lasić Boris Miholjević kao doktor Perić Mirko Boman kao gospodin Rukavina Ilija Zovko kao nepoznati / otac Janko Rakoš kao Ivica Milan Štrljić kao inspektor Marko Svaguša kao policajac štef Zvonimir Jurić kao policajac Lovro Hrvoje Barišić kao Dalibor Bruno Klabučar kao Skinhead 1 Brane Trošić kao Skinhead 2 Muhamed Toplica kao pretućeni Rom Vlado Brkić kao željezničar 1 Hrvoje Kovač kao željezničar 2 Tomo Polić kao Ivin sin Tomo Margita Šoštarić kao Lasićeva kći starija Paula Tilić kao Lasićeva kći mlađa Olga Pivac kao gospođa sa sela Tomislav Šoštarić kao mladić sa sela Maja Matanić kao djevojka sa sela Paula Fistrek kao gospođa Rukavina Marko Bertok kao bravar Zdenka Gold kao časna sestra 1 Marija Kosor kao časna sestra 2 Donald Williams kao partner iz Kenije Franjo Capan kao poštar Siniša Čonda kao Lasićev suborac Ivana Dragičević kao glas TV novinarke
Nagrade 49. Pula film festival: Grand prix žirija - Velika zlatna arena za najbolji film Zlatna arena za režiju Nagrada kritičara Oktavijan za najbolji film Nagrada publike Zlatna vrata Pule za najbolji film Zlatna arena za najbolju produkciju Zlatna arena za mušku epizodnu ulogu (Ivica Vidović) Zlatna arena za žensku epizodnu ulogu (Olga Pakalović) Specijalna nagrada žirija - Sochi IFF Grand Prix mladog žirija - Cinema tout Ecran, Geneve Hrvatski kandidat za nagradu Oscar
Kritike Nenad Polimac je u recenziji napisao da je to „najbolji hrvatski film od Maršala”: „...uvjerljivost tog iznimnog ostvarenja – najdojmljivijeg u hrvatskom filmu nakon “Maršala” Vinka Brešana – upravo je u realističnom prikazu središnjeg odnosa dviju glavnih junakinja. Matanićev je film pritom i izvrsno režiran, a zbog vrlo atraktivnog widescreen formata i fotografije živih boja doima se kao da je ponikao iz neke druge, recimo, španjolske kinematografije. S potonjom ga filmskom sredinom veže i osjećaj za makabrično (tri smrti i niz ozljeda ljudskog tijela), autor je očito gledao i “Susjede” Alexa de la Iglesie, a u spretnom spoju društvene kritičnosti i filmofilske upućenosti kao da se podsjećamo na ranog Fassbindera. Ipak, i uz sve usporedbe i svjesne citate, “Fine mrtve djevojke” su punokrvni original koji će imati zasluženo velik odjek u domaćim kinima i popriličan odjek na međunarodnoj festivalskoj sceni”Polimac, Nenad; Fine mrtve djevojke - najbolji hrvatski film od Maršala , Nacional. 30-07-2002. Preuzeto 03-05-2010.
Izvori
Vanjske poveznice
Fine mrtve djevojke na Filmski.net
Kategorija:Hrvatski filmovi 2000-ih Kategorija:Pokret za prava LGBTI osoba u Hrvatskoj Kategorija:Dobitnici Velike zlatne arene za najbolji film