John Wayne, pravim imenom Marion Michael Morrison (Winterset, 26. svibnja 1907. – Los Angeles, 11. lipnja 1979.), američki filmski glumac.
Jedna je od najvećih legendi ne samo Hollywooda već i svjetskoga filma uopće. Sa svojih više od stotinu snimljenih filmova ubraja se među najplodnije filmske stvaraoce. Tijekom gotovo pedeset godina, ostvario je nekoliko povijesnih uloga. John Wayne je kao glumac bio veliki profesionalac, uzorno discipliniran i neuništiv u izdržljivosti. To je dokazao i time što je, iako teško bolestan, snimao gotovo do posljednjeg daha.
Zahvaljujući prijateljstvu s Johnom Fordom dobio je glavnu ulogu u klasičnom vesternu Poštanska kočija, što je predstavljalo prekretnicu u njegovoj karijeri. Od tada je dominirao u tom žanru, postajući njezinim glumačkim sinonimom.
Dobitnik je Oscara za glavnu mušku ulogu u filmu Čovjek zvan hrabrost (1969.)
Životopis
John Wayne bio je prvo dijete liječnika Clydea Leonarda Morrisona i Mary Alberte, rođene Brown, koji su sina nazvali Marion Robert Morrison, spajajući imena dvojice njegovih djedova. Kada im se četiri godine kasnije rodio drugi sin, kojemu su dali ime Robert, Wayne je, po djedu s očeve strane, preimenovan u Marion Mitchell. Nosio je to ime do kraja života, ali ga nikada nije volio jer je Marion bilo i žensko ime.
Više od imena, pak, malome Marionu Mitchellu smetale su stalne svađe roditelja. Njegov je otac bio šarmantan i dobroćudan, no naivan i nemaran. Prepirke, koje su uglavnom izbijale zbog Clydeove navike da prodaje lijekove na dug, bile su toliko žestoke da je Marion često odlazio od kuće. Nekoliko se puta ukrcao na vlak ne bi li otišao što dalje, a roditelji bi ga onda u panici tražili. Kada je Clyde Morrison 1914. zapao u financijske teškoće, obitelj se odlučila preseliti na farmu u selo Lancaster, na samome rubu pustinje Mojave.
Za razliku od kuće u Iowi, farma u Kaliforniji nije imala struju, tekuću vodu ni telefon. Naviknuta na društveni život u Wintersetu, Wayneova je majka bila očajna zbog toga što su im najbliži susjedi bili udaljeni dva kilometra, ali Clyde Morrison nije se obazirao na njezina prigovaranja, nego je prionuo obrađivanju polja kako bi dokazao supruzi da im može priuštiti pristojan život. Iako je radio i više od dvanaest sati na dan, Morrisonovi su bili najsiromašnija obitelj u okrugu. Wayne će poslije kazati da su te godine bile bitne za učvršćivanje njegovog karaktera, ali nitko u obitelji nije bio zadovoljan životom na farmi. Zbog toga su se 1916. preselili bliže Los Angelesu, u gradić Glendale, udaljen osam kilometara od Hollywooda. Društveni život im se s preseljenjem poboljšao, ali ne i financijske prilike. U potrazi za jeftinijim smještajem, nekoliko puta su se selili, a djeca su mogla imati novu odjeću jedino ako bi je sama zaradila.
Wayne je imao čak dva honorarna posla. Ustajao je u 5:30 kako bi dostavio novine, a nakon škole je pomagao u očevoj ljekarni raznoseći lijekove kupcima. Zarađivao je za svoju, ali i bratovu školsku odjeću, i uza sav taj napor bio je među najboljim učenicima. Najviše sreće tih dana donijelo mu je konačno odbacivanje imena Marion. U ljeto 1918. dobio je psa kojeg je nazvao Duke. Pas ga je svuda pratio, a kad je nakon ljeta krenuo u školu, Wayne ga je ostavljao u obližnjoj zgradi, kod vatrogasaca koji su znali da se pas zove Duke, pa su dječaka prozvali Big Duke (Veliki Duke). Wayneu se to svidjelo pa je rekao prijateljima da ga zovu samo Duke. Marion je zauvijek nestao.
Srednja škola i fakultet Duke Morrison bio je među najpopularnijim učenicima u srednjoj školi u Glendaleu. Sudjelovao je u raznim aktivnostima, bio je predsjednik razreda, pisao je za školske sportske novine, predstavljao je školu na državnom natjecanju u izvedbi Shakespeareovih djela... Najviše su ga zanimale djevojke i američki nogomet. Viši od 190 centimetara, tamnokos i zgodan, uz to i dobar plesač, privlačio je djevojke, ali se nije upuštao u stalnu vezu. Dijelom zbog toga što je bio siromašan, jer djevojku je ponekad trebalo izvesti van, no najviše zato što se vikendima opijao do besvijesti – što je nastavio činiti do kraja života. U Hollywoodu su viski u čaši od dva decilitra zvali "koktel Johna Waynea".
Za njegovu je budućnost tada presudnu ulogu odigrao američki nogomet. Bio je u prvoj momčadi srednje škole Glendale High, koja se plasirala u državno finale, pa je uspio dobiti stipendiju za studij prava na Sveučilištu Južne Kalifornije. Ondje su mu, pak, pomogli da poboljša materijalne prilike. Uz pomoć glumca Toma Mixa, tadašnje velike zvijezde vesterna, zaposlio se kao scenski radnik u filmskom studiju Fox. Dvadeset dana prije Wayneova 19. rođendana, njegovi su roditelji podnijeli zahtjev za razvod braka.
No, Wayne nije previše patio, jer se u to doba prvi put zaljubio – u Josephine Aliciju Saenz, kćer Josea Saenza, uspješnog poslovnog čovjeka i panamskog konzula u Los Angelesu. Wayne ju je upoznao kad je jednom dopratio kući njezinu stariju sestru Carmen, s kojom je bio na plesu. Tada nije mogao skinuti oči s Josephine, a kad mu je ona uzvratila pogled, 19-godišnjak je ostao kao začaran. Pozvao ju je u obližnji kafić, potpuno opčinjen njezinom ljepotom.
– Nikada se nisam tako osjećao. Mislim da sam uspio izgovoriti samo dvije riječi, toliko sam bio hipnotiziran njezinom ljepotom. Sjećam se da sam je slučajno okrznuo i proželi su me trnci. Znao sam da sam zaljubljen. Ljubav je prekrasan osjećaj, ali i nevjerojatno bolan – gotovo pedeset godina poslije prisjetio se John Wayne prve ljubavi.
Na njegovu sreću, i 16-godišnja Josephine, koju su svi zvali Josie osjećala je isto. Ubrzo su se i zaručili, unatoč protivljenju Josea Saenza. Smatrao je, naime, da Wayne ne zaslužuje njegovu kćer jer nije zarađivao dovoljno za sebe, a kamoli da bi se brinuo i o Josie. Osim toga nije bio katolik nego protestant. Postalo je još gore kad je na početku druge godine fakulteta izgubio sportsku stipendiju. Bio je solidan igrač američkoga nogometa, no bilo je i boljih, pa ga je trener izbacio iz momčadi –djelomice i zato što je na treninge dolazio izmoren brojnim honorarnim poslovima. Osim toga, novac je zarađivao i prodajući krv, i to toliko često da su mu u bolnici zabranili da dolazi.
Napuštanje fakulteta i prvi glumački poslovi Bez novca za školovanje i obiteljskog doma, koji je izgubio kada su mu se roditelji rastali, odustao je od školovanja, preselio se na tavan u kući prijatelja i odlučio stalno se zaposliti u studiju Fox. Zarađivao je samo 35 dolara na tjedan, što je jedva pokrivalo životne troškove, no znao je da scenski radnici, ako su dobri, mogu zarađivati i do 130 dolara tjedno, a to mu se činilo kao pravo bogatstvo. Radio je od jutra do mraka, sretan što može izvesti Josie u grad. Kako je cijelo vrijeme bio na setu, u nekoliko filmova čak je i statirao, no na glumu tada još nije ni pomišljao.
Čak i nakon što je 1929. u filmu Salute Johna Forda prvi put na odjavnoj špici potpisan kao Duke Morrison, i dalje je glumu smatrao samo načinom da "pokrpa" kućni budžet. Ni Ford, kojega mnogi smatraju jednim od najvećih filmskih redatelja svih vremena, nije prepoznao njegov glumački potencijal. Naprotiv, često je maltretirao Waynea. Na snimanju filma Men Without Women mu je, primjerice, zbog bezazlene pogreške, lupio "vritnjak" pred cijelom ekipom.
Nikada u životu nisam bio tako ponižen – govorio je poslije. No, samo godinu kasnije dobio je glavnu ulogu u filmu Big Trail, koji je s budžetom od dva milijuna dolara trebao biti najspektakularniji vestern toga doba. Redatelj Raoul Walsh mučio se s odabirom glavnoga glumca. U to se doba pojavio zvučni film, a mnoge zvijezde nijemog filma nisu se mogle priviknuti na novi medij. Walshu je trebao glumac za ulogu junaka koji vodi karavanu preko cijelog Divljeg zapada. Već je očajavao jer se približavao početak snimanja, kad je u studiju Fox primijetio mladog scenskog radnika koji je s lakoćom nosio dva teška stolca.
Dva tjedna poslije Wayne je bio na probnom snimanju. I Walsh i Winfield Sheehan, šef studija Fox, shvatili su da nije dobar glumac, ali se pred kamerama ponašao prirodno i ostavljao upečatljiv dojam, pa su mu dali ulogu, uz plaću od 75 dolara tjedno. Problem je bio samo u njegovom imenu. Sheehan je smatrao da ono nije dovoljno glamurozno te ga je, po junaku američke revolucije Madu Anthonyju Wayneu, preimenovao u Johna Waynea. Glumac se tome nije protivio jer mu je nakon Marion svako ime bilo dobro.
Big Trail
Snimanje Big Traila bilo je teško. Golema ekipa morala se stalno seliti, a Wayne je već prvog dana obolio od dizenterije i na kraju izgubio desetak kilograma. A kad se on oporavio, glavna glumica Marguerita Churchill dobila je akne po cijelome licu. Kao da to nije bilo dovoljno, većina ekipe je tijekom snimanja stalno bila pijana. Po Hollywoodu se pričalo da bi naslov filma trebalo promijeniti u "Big Drunk" (Velika pijanka). Film nije polučio očekivani financijski uspjeh, pa mu je Fox otkazao ugovor, a novi, s Columbijom, pokazao se pogrešnim potezom nakon što ga je šef studija Harry Cohn uzeo na zub zbog svađe oko neke starlete. Godinu i pol nakon premijere Big Traila, Wayne je teže živio nego kad je bio scenski radnik.
Prvi brak
Spas je pronašao u filmskim serijalima, koji su se u doba prije dolaska televizije svakodnevno prikazivali u kinima. Nisu bili cijenjeni, ali su snimani s malim budžetom i publika ih je voljela, pa su donosili golemu zaradu. Početkom 1933. Wayne je za producenta Nata Levinea počeo snimati vestern-serijale. To mu je omogućilo da Josie ponudi brak. Počeo je bolje zarađivati – ali je i više trošio. I do Josie su dolazile glasine o njegovim opijanjima i ljubovanju s glumicama. Tradicionalno odgojena Latinoamerikanka je patila, ali je prelazila preko njegovih preljuba. Mnogo veći problem bilo je njegovo odbijanje da prijeđe na katoličanstvo.
Wayne je rijetko išao u crkvu, ali su mu protestantski odgoj i vjera u Boga bili među najvažnijim stvarima u životu. Josie je istinski volio, no čak ni zbog nje nije se htio odreći protestantizma, pa su na kraju oboje morali popustiti. Wayne je ostao protestant, ali je pristao da ih vjenča katolički svećenik i da njihova djeca budu odgajana kao katolici. Vjenčali su se 24. srpnja 1933. na imanju majke poznate glumice Lorette Young, mladenkine najbolje prijateljice. Johnu Wayneu bilo je 26 godina, a Josie 22.
Njihov prvi sin, Michael Anthony Morrison, rođen je 1934., a 1936. na svijet je došla Mary Antonia, koju su zvali Toni. I dok je njegov obiteljski život cvjetao, Wayne je bio sve nesretniji s karijerom. Ne i s financijskim prilikama, jer zarađivao je više od 50 tisuća dolara godišnje, ali glumio je uglavnom u filmskim serijalima i B-vesternima.
Poštanska kočija
Početkom 1938. čak je na sedam mjeseci prestao glumiti, no na njegovu sreću povratak mu je omogućio John Ford. Pripremao je snimanje Poštanske kočije i želio je da glavnog junaka, Ringa Kida, igra njegov nekadašnji scenski radnik. Svaki put kada ga je neki holivudski studio odbio pod izlikom da ne žele Waynea u glavnoj ulozi, on je postajao još ustrajniji i na kraju, u prosincu 1938., dobio je zeleno svjetlo. No, na snimanju ga je neizmjerno maltretirao i ponižavao. Prigovarao mu je zbog loše glume, izgovora, pa čak i kasnije glasovitog hoda, koji je Wayne "pokupio" od oca. Poštanska kočija se, uz hvalospjeve kritike, počela prikazivati u ožujku 1939. i publika je bila oduševljena, a kad je nagrađena Oscarom za najbolji film, Wayne je konačno dobio vjetar u leđa. Sad mu više ništa, pa ni brak, nije stajalo na putu ka uspjehu.
Iako im se 1939. rodio drugi sin, Patrick John, a 1940. je na svijet došla druga kći, Melinda Ann, Wayne se, opsjednut poslom, udaljio od obitelji, što bi Josie i mogla podnijeti da nije bilo glasina o suprugovim opijanjima i ljubavnim aferama. Wayne se, naime, nikad nije trudio biti diskretan pa su poznate njegove brojne izvanbračne veze, poput one s glumicama Lanom Turner i Marlene Dietrich.
Razvod braka i novi brak