thumb|300px|Narodi Austro-Ugarske prema viđenju Williama R. Shepherda 1911.) Srbohrvati (njem. Serbokroaten) je pojam koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio u uporabi u dijelu zapadne Europe kao skupni naziv za Srbe i Hrvate (uključujući i Bošnjake i Crnogorce).
Naziv je bio temeljen na teoriji da postojanje (tobožnjeg) zajedničkog srpsko-hrvatskog jezika nužno podrazumijeva postojanje zajedničkog »srbohrvatskog« naroda.
Termin Srbohrvati rabili su znanstvenici poput Williama Roberta Shepherda,William R. Shepherd: "Distribution of Races in Austria-Hungary", 1911. Jovana CvijićaJovan Cvijic: "Carte ethnographique de la Péninsule balkanique", 1918. i ini.
Ova se je teorija proširila, između ostalog zahvaljujući naporima ilirizma na ujedinjenju južnoslavenskih naroda i pansrpstvu.
Pojam Srbohrvati tada se koristio i u statistikama. Statistikom o narodnosti austrijskog dijela monarhije (tadašnjoj Kraljevini Dalmaciji i Istri) svi stanovnici su klasificirani prema jeziku kao »Srbohrvati«. U Ugarskoj, kojoj je pripadala i Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, Srbi i Hrvati su u statistikama navedeni kao zasebni narodi.
Koncepciju Srbohrvata međutim Hrvati, Crnogorci, Srbi i Bošnjaci nisu nikad prihvatili.
U SFRJ Jugoslaviji Srbi, Hrvati i Crnogorci priznati su kao odvojeni narodi, kasnije i Bošnjaci (pod pojmom Muslimani). Pojam Srbohrvati ostao je jedino još u nazivu političkog projekta t.zv. srpsko-hrvatskog jezika.
Povezani članci Jugoslaveni jugoslavizacija jugounitarizam serbokroatizam
Izvori
Kategorija:Povijest Srbije Kategorija:Hrvatska povijest Kategorija:Povijest Bosne i Hercegovine Kategorija:Povijest Crne Gore