Abu Hāmid Muhammad ibn Muhammad Al Gazālī (5. srpnja 1057. – 19. prosinca 1111.) (perzijskiابو حامد محمد ابن محمد غزالی), poznat i kao Algazel u srednjovjekovnoj Europi. Bio je islamski teolog, filozof, psiholog i mistik, do danas poznat kao jedan od najslavnijih ljudi u povijesti sufijske misli.
Život mini|200px|Posljednja stranica Al-Gazalijeve autobiografije, 1115. – 1116. Al-Gazali je rođen u Tusu, u iranskoj regiji Horasanu. Predavao je u Bagdadu, kao učitelj prava, dijalektičke teologije (kalam) i filozofije. 1095. godine, nakon sloma živaca, napustio je akademski rad i postao sufija, posvetivši se kontemplaciji.Al-Gazali, Oksfordski filozofski rečnik, Sajmon Blekburn, Svetovi, Novi Sad, 1999. Gazali je kasnije svojim autoritetom branio mističko sufijsko učenje od progona u islamskim teološkim krugovima.Algazel, Filozofija, Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Beograd 1973.
Djela Teologija al-Munqidh min al-dalal Hujjat al-Haq (Dokazi istine) al-Iqtisad fil-i`tiqad (Median in Belief) al-Risala al-Qudsiyya (Jeruzalemska poslanica) al-maqsad al-asna fi sharah asma' Allahu al-husna (Najbolji načini za korištenje Allahovih lijepih imena) Jawahir al-Qur'an wa duraruh (Blago Kur'ana i njegovi biseri) Mishkat al-Anwar Kitab al-arba'in fi usul al-din
Tesavvuf Mizan al-'amal (Kriterij postupaka) Ihya'ul ulum al-din ("Oživljavanje vjerskih znanosti"), Ghazalijevo najznačajnije djelo koje je značajno utjecalo na sunitski islam. Kimiya-ye sa'ādat Bidayat al-hidayah (Početak vodstva) Nasihat al-muluk (Kralj savjetodavac) al-Munqidh min al-dalal (Spasitelj od grešaka) Sir al-'alamian wa kashf ma' fi al-darian (Tajana dvaju svjetova i otkriće dvaju stanova)
Filozofija Maqasid al falasifa (Ciljevi filozofa) Napisano na početku njegove karijere u slavu filozofije i kao prikaz osnovnih teorija filozofije; većinom pod utjecajem Avicenne. Tahafut al-Falasifa (Nedosljednost filozofa), koje predstavlja kritiku aristotelovskih učenja Al Farabija i Ibn Sine; u odgovor je Ibn Rušd napisao svoju slavnu knjigu Tahafut al-tahafut (Nedosljednost nedosljednosti) u kojoj Ibn Rušd pobija Ghazalijevo pobijanje filozofije al-Qistas al-mustaqim (Pravilna ravnoteža)
Islamsko pravo al-Mustasfa fi 'ilm al-isul (Objašnjenja u teoriji prava) Al-wasit fi al-mathab (Mediji u Jurisprudentialnoj školi) Kitab tahzib al-Isul (Teorija prava) Fatawy al-Ghazali (Gazalijeve fetve) Asas al-Qiyas (Temeljii analognog mišljenja).
Logika Miyar al-Ilm fi fan al-mantiq (Kriterij logičkog znanja) Mihakk al-nazar f'l-mantiq (Osnova logičkih dokaza) al-Qistas al-mustaqim (Pravilna ravnoteža)
Učenje Al-Gazali je uvid usvojen mističkim doživljajem postavljao iznad uvida usvojenim putem logike. Zastupao je također prevlast otkrivenja nad razmišljanjem.Mirča Elijade, Vodič kroz svetske religije, Narodna knjiga, 1996. Al-Gazali kritizira opseg znanja na koji filozofi polažu pravo, naročito kroz kritiku znanja o uzročnosti i nasuprot tome staje u obranu okazionalizma. Njegovo radikalno odbacivanje uzročnosti i tvrdnja o nepostojanju nužne veze između uzroka i posljedice preteča je kasnijim skeptičkim i okazionalističkim filozofskim sustavima (Nicolas Malebranche i dr.).
U filozofiji, povezivao je spoznajno-teorijski skepticizam i novoplatonske elemente s islamskim teološkim učenjem, na temelju kojeg kritizira cjelokupnu filozofiju. Njegova djela zagovaraju pravovjernost islama i neophodnost misticizma.
Izvori
Vanjske poveznice
Al-Gazali, O prijateljstvu i bratstvu u Bogu
Kategorija:Islamski filozofi Kategorija:Perzijski filozofi Kategorija:Iranski znanstvenici