Irena Kolesar (Slavonski Brod, 22. studenog 1925. – Zagreb, 3. rujna 2002.) je bila hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica.
Životopis Irena Kolesar je kći obućara Mije-Miška Kolesara (Rusina), i domaćice Rozalije Strumberger, podrijetlom Njemice. 1935. godine obitelj Kolesar, preselila se iz Slavonskog Broda u Zagreb, gdje je njen otac otvorio obrt u Ilici, nedaleko tadašnjeg kina «Jadran». Irena je tada imala devet godina, s nepunih 17 godina otišla je u partizane (1943.) i postala borac Trinaeste proleterske brigade - Rade Končar. Glumac Joža Gregorin uključio ju je u kazališnu družinu te brigade, a nakon toga postala je članica Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske. U kazalištu se upoznala s glumcem Šimom Šimatovićem s kojim se vjenčala u lipnju 1944., za vrijeme «Kongresa kulturnih radnika u Topuskom».
Nakon oslobođenja vratila se u Zagreb 1945., gde je primljena u dramski ansambl Hrvatskog narodnog kazališta.
Vjekoslav Afrić povjerio joj je 1947. glavnu ulogu mlade neustrašive partizanke s mora u prvom poslijeratnom cjelovečernjem igranom filmu Slavica. Ta uloga, napravila je od Irene Kolesar pravu zvijezdu novorođene države. Slavicu je gledalo oko dva milijuna gledatelja u Jugoslaviji.
Irena Kolesar je uz rad na prvim domaćim filmovima (ukupno 7), radila i u svojoj matičnoj kući gdje je ostvarila brojne zapažene uloge (Laura u Williamsovoj „Staklenoj menažeriji“, Hedviga u Ibsenovoj »Divljoj patci« u režiji Branka Gavelle). Irena se dopala Bojanu Stupici, tadašnjem velikom magu jugoslavenskog teatra koji ju je nagovorio da prijeđe u njegovo Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd 1953. Prva uloga koju joj je povjerio bila je Julija u Shakespeareovoj tragediji »Romeo i Julija«. U Jugoslovenskom dramskom pozorištu Irena je radila 20 godina sve do 1973. U tom razdoblju ostvarila je veliki broj zapaženih uloga, među kojima valja spomenuti; Ofeliju i Gertrudu u «Hamletu», Noru u Ibsenovoj »Lutkinoj kući«. U to je vrijeme 15 puta za redom igrala Ofeliju iz „Hamleta“, u režiji Marka Foteza na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Od 1973. Irena je u mirovini, nakon toga se vratila u Zagreb, i radila još neko vrijeme honorarno nastupajući na televiziji i po zagrebačkim kazalištima (Žar ptica, Teatar u gostima).
1981. godine na Filmskom festivalu u Puli nagrađena je Zlatnom arenom za cjelokupni doprinos filmskom stvaralaštvu.
Unatoč činjenice da je bila zvijezda socijalističke Jugoslavije, to se nije odrazilo na njeno materijalno stanje, - kraj života dočekala je u više nego skromnim uvjetima sa svega 1200 kuna mirovine i 300 kuna boračkog dodatka. Umrla je nakon duge i teške bolesti (Alzheimerove bolesti) 3. rujna 2002. u staračkom domu „Ksaver“ u Zagrebu. Umrla legendarna hrvatska glumica, Ples.hr, 3. rujna 2002.
Karijera Film GodinaNaslov filmaUloga1981. Ujka Vanja Marina1978. Otvoren prozor 1975. Djevojčica koja nije znala ni kravu pomusti 1972. Dragi Antoan 1972. Lica 1971. Kapetan iz Kepenika 1968. Stravinja 1968. Ne igraj se ljubavlju 1967. Nikad se ne zna 1966. Neobičan dan 1963. Inkognito 1963. Čovjek i zvijer Seljanka1962. Trojanskog rata neće biti Andromaha1961. Ne diraj u sreću Slavka1961. Hedda Gabler 1960. Spletka i ljubav 1957. Vratit ću se Jana Dujšin 1956. Poslednji kolosek Jelena Mijatović 1953. Kameni horizonti Mala 1950. Plavi 9 Nena1948. Besmrtna mladost Zorica 1947. Slavica Slavica
Televizijske serije GodinaNaslov djelaVrsta djelaUloga1982. Nepokoreni grad TV serija Teta Lenka (2 epizode)1972. Nikola Tesla TV serija Margaret 1972. Klupa na Jurjevskom TV serija Nuša (5 epizoda)1967. Zamislite TV serija Irena Kolesar1966. Galski pijetao TV serija
Izvori
Vanjske poveznice Nenad Polimac: Kako se Irena Kolesar proslavila ‘Slavicom’ i upropastila filmsku karijeru, Portal Nacional O Ireni Kolesar na portalu Vjesnik on line O Ireni Kolesar na portalu Imdb
Kategorija:Hrvatski filmski glumci Kategorija:Hrvatski kazališni glumci Kategorija:Hrvatski televizijski glumci Kategorija:Rusini u Hrvatskoj Kategorija:Nijemci u Hrvatskoj Kategorija:Životopisi, Slavonski Brod