Oktavijan Miletić (Zagreb, 1. listopada 1902. – Zagreb, 17. kolovoza 1987.) bio je hrvatski redatelj, snimatelj, scenarist i glumac.
Bio je prvi hrvatski filmski autor koji se sustavno bavio filmom, zbog čega ga se smatra utemeljiteljem hrvatske (i jugoslavenske) kinematografije.
Životopis Rođen je u Zagrebu u obitelji intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Stjepana Miletića. Od djetinjstva se zanimao za film (s 12 godina ima prvi projektor), a već 1926. godine kupio je Pathéovu filmsku kameru (od 9,5 mm) i počeo amaterski snimati svoje prve filmove. U njima se ogledala Oktavijanova sklonost parodiji i eksperimentu (Nažalost samo san 1932., Amadeus Nicknagel 1932., Poslovi konzula Dorgena 1933., Zagreb u svjetlu velegrada 1934., Faust 1934.).
Za svoj kratki film, Poslovi konzula Dorgena, dobio je nagradu na Pariškom amaterskom filmskom natjecanju 1933., a predsjednik žirija bio je Louis Lumière.Vjesnik 2001, Blistavi početak s Oktavijanom Miletićem, PDF Za njegov kratki film iz 1937. godine Šešir drži se da je bio prvi hrvatski zvučni film. Zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Zora film, i počinje se profesionalno baviti filmom. Snima i režira brojne propagandne filmove, uz poneki obrazovni i putopisni kratki film.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata radi u državnom poduzeću Nezavisne Države Hrvatske Hrvatski slikopis, gdje prvenstveno snima i režira dokumentarno propagandne filmove. Tad snima i svoj prvi cjelovečernji igrani film - Lisinski (1944., biografiju skladatelja prve hrvatske opere Vatroslava Lisinskog (taj film je najstariji sačuvani hrvatski cjelovečernji igrani film). Snima i dokumentarne filmove; Barok u Hrvatskoj (1942.) i Radium (1944.; nedovršen). Za njemačko poduzeće Tobis Film iz Beča u istom razdoblju snima tri dokumentarna filma: Hrvatski kipari, Hrvatski seljački život i Agram, die Hauptstadt Kroatiens.
Nakon Drugog svjetskog rata prvenstveno radi kao filmski snimatelj, podjednako uspješno u crno-bijeloj kao i kolor tehnici (Živjeće ovaj narod, Koncert, Belana, Carevo novo ruho). Samostalno je režirao nekoliko filmova od kojih mu je najpoznatiji dokumentarni film Juraj Dalmatinac (1977.)
Za svoj rad dobio je 1967. tadašnju najvišu republičku nagradu - Vladimir Nazor.Nagrada Vladimir Nazor Bio je predavač na odjelu kamere Akademije za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, te autor i voditelj emisija o filmskoj kulturi TV Zagreb. Po njegovom imenu nazvana je današnja prestižna filmska nagrada Oktavijan koja se dodjeljuje u više kategorija.
Filmografija Režija igranih filmova 1944. Lisinski
Režija kratkih i dokumentarnih filmova 1930.? Život hrvatskog seljaka (Kroatisches Bauernleben)Filmski programi Kino Tuškanac, ponedjeljak, 30.svibnja 2005. u 20h.Jutarnji list Nenad Polimac: Indiana Jones hrvatskog filma ne želi više biti činovnik kinoteke, 27. ožujka 2010. 1933. Poslovi konzula Dogena 1934. Faust 1935. Plitvička jezera 1936. Đumlin imitator Chaplina 1937. Šešir 1938. Jugoslavija gradi svoje lokomotive 1940. Hrvatski kipari: Bilhauerkunst in Kroatien 1942. Barok u Hrvatskoj 1942. Agram, glavni grad Hrvatske 1948. Profesor Budalastov 1964. Kipar Vanja Radauš 1977. Juraj Dalmatinac
Scenarij 1931. Otvorenje Zagrebačkog zbora 1937. Šešir 1948. Profesor Budalastov
Snimatelj 1944. - Lisinski 1947. - Živjeće ovaj narod 1951. - Bakonja fra Brne 1954. - Koncert 1955. - Jubilej gospodina Ikla 1957. - Svoga tela gospodar 1959. - Jurnjava za motorom 1961. - Carevo novo ruho
Gluma 1927. Provalnik
Literatura Članci
Vjekoslav Majcen, Ante Peterlić: Oktavijan Miletić, Hrvatski državni arhiv, 2000.,
Izvori
Vanjske poveznice O Oktavijanu Miletiću na portalu Film.hr O Oktavijanu Miletiću na Filmski programi
Kategorija:Hrvatski filmski glumci Kategorija:Hrvatski filmski redatelji Kategorija:Hrvatski filmski scenaristi Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za filmsku umjetnost