Brojevi su promjenjiva vrsta riječi. Njima se izriče količina onoga što je imenovano imenicama (glavni (kardinalni) brojevi) ili koje je po redu ono što je imenovano imenicama (redni brojevi).
Glavni brojevi mogu biti jednočlani i višečlani (dvije stotine pedeset osam), a jednočlani se dijele na osnovne (pet) i izvedene (petsto).
Osim glavnih i rednih brojeva, brojevne su riječi i: broj(ev)ne imenice (dvojica, obojica, polovina, desetina, stotinka, dvoje, oboje...), broj(ev)ni prilozi (desetak, dvadesetak, stotinjak), broj(ev)ni pridjevi (dvoji, troji, četveri/četvori).
Za izricanje brojevnih vrijednosti koriste se i tzv. umnožni brojevi, zapravo pridjevi, koji kazuju kolikostruko je što (jednostruk, dvostruk, trostruk); priložni brojevi, zapravo prilozi, koji kazuju koliko puta ili po koji put (jedanput, dvaput, stoput) te dijelni brojevi, zapravo sintaktička veza prijedloga i glavnog broja, koji kazuju 'po koliko' (po jedan, po dva, po tri...).
Sklonidba Od glavnih brojeva mijenjaju se brojevi jedan, dva, tri, četiri i složeni brojevi kojima su ovi posljednji član. Ostali se ne mijenjaju. Redni brojevi mijenjaju se kao određeni pridjevi.
Broj jedan mijenja se kao određeni pridjev s nepostojanim a te ima sva tri roda i broja. Prvi oblik broja dva vrijedi za muški i srednji rod, a drugi za ženski. Sklonidba brojeva tri i četiri vrijedi za sva tri roda.
Sklonidba brojeva dva, tri i četiri
N dva dvije tri četiri
G dvaju dviju triju četiriju
D dvama dvjema trima četirima
A dva dvije tri četiri
V dva dvije tri četiri
L dvama dvjema trima četirima
I dvama dvjema trima četirima
Kod sklonidbe brojeva česte su pogreške tipa: "sastali se predstavnici dvije zemlje" ili "sastali se predstavnici dvaju zemalja".
Vidi članak dvojina.
Oblici U složenim rednim brojevima samo je posljednji član redni broj, a ostali članovi imaju oblik glavnog broja: sto pedeset drugi, petsto sedamdeset sedmi
Složeni brojevi pišu se odvojeno, a posljednja se dva člana mogu povezati veznikom i: četiristo sedamdeset i dva, sedamsto dvadeset i treći
Stotice: 100 – sto – stotina 200 – dvjesto (rjeđe dvjesta) – dvije stotine 300 – tristo (rjeđe trista) – tri stotine 400 – četiristo – četiri stotine 500 – petsto – pet stotina 600 – šesto ili šeststo – šest stotina 700 – sedamsto – sedam stotina 800 – osamsto – osam stotina 900 – devetsto – devet stotina
Dio jezičnih priručnika propisuje zapis šeststo, koji se izgovara kao šesto. Takav zapis uveden je radi razlikovanja u rečenicama poput: On je šestogodišnjak, jer bi nekim govornicima moglo biti nejasno ima li osoba 6 ili 600 godina.
Za broj 1000 postoji riječ tisuća, ali i istoznačnica hiljada koja je grčkoga podrijetla. Također postoji i kajkavski dijalektizam jezero koji je hungarizam, te čakavski dijalektizam mijor, posredno izvedeno od latinskog mille (tisuća). Od istog korijena je nastao kolokvijalni oblik milja.
Brojevne imenice
To su riječi koje su samo po značenju brojevi, a oblikom su imenice: stotina, tisuća, milijun, milijarda, bilijun... dvojica, trojica, četvorica, petorica... (samo za muški rod) dvoje, troje, četvero, petero... (za srednji rod i različite rodove)
Primjeri uporabe brojevnih imenica u društvu: dva muškarca – Idemo nas dvojica. dvije žene – Idemo nas dvije. muškarac i žena – Idemo nas dvoje.
Izvori
Kategorija: Vrste riječi