Marija Čudina (Lovinac, Lika, 21. studenog 1937. – Beograd, 25. rujna 1986.), hrvatska književnica i pjesnikinja.
Gimnaziju je završila u Sisku, a studij jugoslavenskih jezika i književnosti pohađala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prekinuvši studij, kraće je vrijeme radila kao novinarka u splitskom dnevnom listu „Slobodna Dalmacija“. Godine 1961., udajom za beogradskog slikara Leonida Šejku, preseljava se u Beograd.
Književno djelo
Prve pjesme objavila je u Poletu 1954. g., a zatim surađuje s književnim časopisima: Krugovima, Mogućnostima, „Republikom, Razlogom, Suvremenikom, Kolom, Književnim novinama i Delom.Pjesme su joj prevedene na engleski, nizozemski, mađarski, poljski i rumunjski jezik. Zastupljena je u gotovo svim antologijama suvremene hrvatske poezije.
Knjige poezije i proze
Nestvarne djevojčice, Zagreb, 1959. Čađ i pozlata, Beograd, 1963. Pustinja, Beograd, 1966. Tigar, Split, 1971. Amsterdam, Zagreb, 1975. Paralelni vulkani, Zagreb, 1982. Divlja duša, Zagreb, 1986. Nož punog mjeseca, Split, 1990. Leonid Šejka, Zagreb, 2005. Pjesme, Zagreb, 2005. Nevolje, Zagreb, 2005.
Poetika
Analitičko-ispovjedni tekstovi, gotovo dramski monolozi lucidne pjesničke svijesti u okružju pustinjske flore i metafizičkog bestijarija u kojima se iskazuju traume ranjenog bića koje ne nalazi utočište u prostoru zbilje, niti izlaz iz labirinta vlastite nesretne egzistencije. Svijet osamljene osobe prepun manihejskih simbola, melankolije i potpune beznadnosti, često na tragu borgesovske poetike fantastične, „labirintske“, proze koja tematizira viziju civilizacijske otuđenosti.
Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski pjesnici