thumb|200px|right|Različite vrste akni:1 - cistične akne na licu2 - akne na trbuhu3 - akne na grudima i ramenima.
Akne (lat. acne vulgaris) upalno su oboljenje kože prouzročeno promjenama u pilosebacealnoj jedinici (strukturi koja se nalazi u koži i sastoji se od folikula dlake i njemu pridružene lojne žlijezde). Uobičajeno je da se akne nazivaju i bubuljice, odnosno prištići.
Ovo stanje obično nastaje tijekom puberteta, a posebice je često u zapadnjačkoj populaciji, što se objašnjava većom genskom predisponiranošću. Akne uzrokuje pretjeran rada lojnih žlijezda unatoč uobičajenoj razini muškog hormona testosterona. Kod većine ljudi ova prenaglašena reakcija nestaje s vremenom pa oko dvadesete godine akne nestaju ili se u najmanjoj mjeri povlače, bilo djelomice bilo privremeno. Ipak ne postoji način pomoću kojega se može pouzdano predvidjeti koliko će dugo akne opstati. Tako se one kod nekih osoba zadržavaju i više od desetak godina i opstaju u tridesetim i četrdesetim godinama života, a katkad su prisutni i kasnije. Akne zahvaćaju velik dio populacije u nekom od životnih razdoblja.
Sam izraz akne potječe iz netočno preuzetoga grčkog izraza άκμή (akme − osip kože), koji se sreće u spisima Etiusa Emideusa.
Simptomi Najuobičajeniji oblik akni s kojim se srećemo poznat je pod imenom "Acne vulgaris", što u prijevodu znači "obične akne." Prekomjerno lučenje loja iz lojne žlijezde djeluje u sprezi sa začepljenjem kanala lojne žlijezde, kroz koji se loj kod zdrave kože normalno oslobađa. U nekim slučajevima može doći i do poremećaja procesa odumiranja stanica u površinskim podslojevima kože, što dovodi do prekomjernog ljuštenja kože, čiji mikrokomadići, pak, mogu dospjeti u kanal pore lojne žlijezde i tako fizički omesti normalno oslobađanje loja. Tada se lojne izlučevine nakupljaju u koži, u unutrašnjosti blokiranoga kanala, stvarajući povoljne uvjete za razvoj bakterije Propionibacterium acnes, koja se i inače nalazi u koži, ali se pod ovim uvjetima nekontrolirano razmnožava. Kao reakcija na ovu pojavu u koži se pokreću upalni procesi te dolazi do upale koja stvara vidljiv znak na površini kože. Lice, grudi, leđa, ramena i nadlaktice obično su najpogođeniji dijelovi tijela.
Tipične rane prouzročena aknama uglavnom su u većoj meri upaljena ispupčenja rumene boje ispunjena gnojem. Neupaljene lojne žlijezde, koje se pravilnije nazivaju epidermoidne ciste, pojavljuju se ili zajedno s aknama ili samostalno, ali nisu uvijek prisutne. Nakon nestanka rana prouzročenih aknama mogu ostati mali ožiljci koji mogu biti i neuočljivi golim okom.
Osim posljedica koje predstavljaju ožiljci, glavni problem koji tvore akne jest psihološke prirode, a odražava se u smanjenju samopouzdanja i depresiji. Akne se obično pojavljuju tijekom puberteta, kada su mladi ljudi i inače skloni nesigurnosti.
Uzročnici akni Nije u potpunosti poznat uzročnik − ili uzročnici − akni. Poznato je da postoje i nasljedni čimbenici. Nekoliko je čimbenika uočeno u proučavanjima procesa vezanih za akne: hormonska aktivnost, poput menstrualnog ciklusa i puberteta stres, koji pokreće povećano lučenje hormona nadbubrežnih žlijezda (tzv. hormoni stresa) hiperaktivnost lojnih žlijezda, koja je uzrokovana, između ostalog, i netom spomenutim dvama mehanizmima nagomilavanje izumrlih stanica površinskih slojeva kože bakterije u porama, zbog čijeg prekomjernog prisustva tijelo pokreće alergijsku reakciju iritacija kože bilo koje vrste (aktivira i potpomaže stvaranje upalnih procesa) upotreba anaboličkih steroida bilo koji preparati, lijekovi koji sadrže halogene elemente (jodidi, kloridi, bromidi), litij, barbiturate, ili androgene izlaganje visokim razinama klorovih spojeva, posebice klorovim dioksinima može prouzročiti snažnu i dugotrajnu pojavu akni poznatiju kao klorakne.
Tradicionalno je pozornost uglavnom bila usmjeravana na hormonski izazvano prekomjerno lučenje loja, što je smatrano glavnim uzročnikom ove bolesti. Nedavno je veća pozornost posvećena pojavi suženja lojnih kanala, jer se ono smatra drugim najvažnijim uzročnikom ove bolesti. Pretjerano ljuštenje stanica u površinskim podslojevima kože, pretjerano vezivanje stanica unutar folikula dlake ("hiperkeratinizacija") te nagomilavanje vode unutar kože (koje izaziva nadimanje tkiva kože i pritisak na kanale sve do njihova zatvaranja) jesu pojave koje se smatraju važnim djelatnim mehanizmima. Nekoliko je hormona dovedeno u vezu s aknama: muški hormoni testosteron, dihidrotestosteron (DHT) i dihidroepiandrosteron sulfat (DHEAS), kao i inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-I). Osim toga, pokazalo se da je koža sklona aknama otporna na inzulin.
Razvoj je akni (Acne vulgaris) u zrelijim godinama neuobičajen, iako je ovo starosno doba pogodno za drugo oboljenje kože − Rosacea (rozacea) − koje ima slične simptome. Prave akne (Acne vulgaris) kod zrelijih osoba mogu biti pokazatelj drugih povezanih stanja, primjerice trudnoće ili poremećaja poput sindroma policističnih jajnika ili rijetkog Kašingova sindroma.
Zablude vezane za porijeklo akni Postoji niz zabluda o uzroku akni i o stvarima koje ih ne uzrokuju. Najčešće su:
prehrana: jedna pogrešna studija navela je na zaključak da čokolada, pomfrit, čips i šećer, između ostalog, utječu na razvoj akni Nedavno znanstveno istraživanje pokazuje da nema argumenata ni u korist ni protiv ovih tvrdnji.Magin P, Pond D, Smith W, Watson A "A systematic review of the evidence for 'myths and misconceptions' in acne management: diet, face-washing and sunlight" PMID 15644386 Konsenzus postignut među zdravstvenim radnicima glasi da oboljeli od akni trebaju isprobavati različite načine prehrane i suzdržavati se od konzumiranja namirnica za koje otkriju da utječu na pogoršanje stanja akni.Fries JH Chocolate: a review of published reports of allergic and other deleterious effects, real or presumed PMID 152075. Nedavno istraživanje, provedeno na 47 335 žena, otkrilo je pozitivnu epidemiološku povezanost između konzumiranja mlijeka, posebice obranog, i pojave akni.Adebamowo CA, Spiegelman D, Danby FW, Frazier AL, Willett WC, Holmes MD "High school dietary dairy intake and teenage acne" PMID 15692464. Istraživači pretpostavljaju da ova povezanost može biti prouzročena hormonima (poput goveđeg IGF-I) prisutnog u kravljem mlijeku, no ova hipoteza nije definitivno potvrđena. S druge strane, morska hrana može sadržavati relativno visoke razine joda, ali vjerojatno nedovoljno da izazove navalu akni. Ipak, osobe koje su sklone aknama možda će poželjeti izbjeći prekomjerno konzumiranje namirnica s visokim sadržajem joda. Govori se i o vezi između konzumiranja namirnica s visokim udjelom šećera i razvoja akni. Prema ovoj hipotezi činjenica da je pojava akni rjeđa u zemljama koje ne pripadaju zapadnim područjima može se objasniti njihovim prehranom koja ima nizak glikemijski indeks.Loren Cordain, et al. "Acne Vulgaris - A Disease of Western Civilization" Arch Dermatol. 2002;138:1584-1590. Observation Nužna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo može li smanjen unos namirnica visokoga glikemijskog indeksa (poput gaziranih napitaka i slatkiša) značajno ublažiti pojavu akne, no konzumiranje namirnica visokoga glikemijskog indeksa treba svesti na minimum zbog njihova utjecaja na opće zdravstveno stanje organizma.Smith R, Mann N, Makelainen H, Braue A, Varigos G The effect of short-term altered macronutrient status on acne vulgaris and biochemical markers of insulin sensitivity PMID 15294556. nedostatak osobne higijene: akne nisu pokazatelj nehigijene. Ova zabluda vjerojatno potječe od činjenice da su u mehanizam nastajanja akni uključene i infekcije. No akne nastaju duboko unutar kože, u uskom kanalu folikula dlake, iz kojeg ih je nemoguće isprati. Čepovi se formiraju od stanica i loja koji stvara samo tijelo. Bakterije uključene u proces iste su one koje su i inače prisutne u koži. Redovno čišćenje kože može ublažiti, ali ne i spriječiti razvoj akni kod određene. Štoviše, sve što nadilazi vrlo nježnu njegu kože može zapravo pogoršati rane, pa čak i potaknuti pojavu novih akni oštećivanjem ili isušivanjem kože.
Liječenje Kronologija liječenja akni Povijest akni potječe iz najranijih perioda pisane povijesti. U starom je Egiptu, zabilježeno da je nekoliko faraona patilo od akni. Od antičkih Grka dolazi i sam izraz akne. I liječenje akni ima dugu povijest: Rim : kupanje u vreloj (često sumpornoj) mineralnoj vodi bio je jedan od nekolicine dostupnih načina liječenja akni. Jedan od najranijih tekstova u kojem se spominju problemi s kožom jest De Medicina, koji je napisao Celzus 19. stoljeće: dermatolozi 19. stoljeća upotrebljavali su sumpor u liječenju akni (vjerovalo se da sumpor isušuje kožu) 1920-ih: upotrebljava se benzoil peroksid 1930-ih: upotrebljavaju se laksativi u liječenju takozvanih bubuljica čednosti 1950-ih: kada su u upotrebu ušli antibiotici, otkriveno je da imaju povoljan utjecaj na akne; u početku su se uzimali oralno; topijski su antibiotici postali dostupni nešto kasnije 1960-ih: vitamin A i retin A pokazali su učinkovitost u liječenju akni, što je dovelo do razvoja izotretionina, koji se tijekom 1980-ih u SAD-u prodavao kao Accutane i Roaccutane 1990-ih: uvedeno je liječenje laserom 21. stoljeće: uvedena je terapija plavim/crvenim svjetlom.
Neki su stari načini liječenja, poput laksativa, izbačen iz upotrebe, ali su drugi, poput topličkog kupanja opstali i postaju sve popularniji.
Dostupni načini liječenja U prodaji postoji velik broj proizvoda koji se upotrebljavaju za liječenje akni. No mnogi od njih nemaju nikakav klinički dokazan učinak. Uopćeno govoreći, uspješno liječenje daje malo vidljivih rezultata tijekom prvih dvaju tjedana; potom se akne postupno povlače tijekom približno triju mjeseci. Nakon toga poboljšanje dostiže stanje dalje stagnacije. Liječenja koja obećavaju poboljšanja kroz dva tjedna vjerojatno će vas na kraju razočarati.
Kombinacija postupaka liječenja može smanjiti oboljenje u velikom broju slučajeva. Liječenja koja su najučinkovitija obično donose najviše neželjenih propratih efekata i zahtijevaju velik stupanj nadzora. Mnoge se osobe konzultiraju s liječnikom kada se odlučuju za terapiju, posebice kada razmatraju kombiniranu primjenu tretmana. Za izvjestan se broj postupaka liječenja pokazalo da su učinkovita, primjerice:
Abrazija kože Abrazija, ili skidanje površinskih slojeva kože, može se provoditi bilo mehanički (pomoću abrazivne tkanine ili tekućeg pročišćivača) bilo kemijski. Uobičajena su kemijska sredstva salicilna kiselina i glikolna kiselina; one olakšavaju ljuštenje površinskih podslojeva kože, a s ciljem da se spriječi nagomilavanje slojeva izumrlih stanica koje se stapaju sa zdravim slojevima i začepljuju pore. Od pomoći su i pri uklanjanju blokada iz začepljenih pora. Pod kemijskim se ljuštenjem (pilingom) ne misli na ljuštenje u klasičnom makroskopskom (vidljivom) smislu, nego na mikroskopsko razaranje površinskih slojeva kože. Ovisno o vrsti abrazije moguća je pojava i vidljivog ljuštenja kože. Ovlaživači i topijska sredstva protiv akni koja sadrže agense za izazivanje kemijskog ljuštenja obično su dostupna na tržištu. Mehanička se abrazija rabi rjeđe jer mnoge pozitivne strane uklanjanja ovih površinskih podslojeva kože poništavaju posljedice trljanja i mehaničkog nadraživanja kože.
Topijski baktericidi