Dhyan "Chand" Singh (hindijskim pisanjem: ध्यान 'चंद' सिंह) (Allahabad, Uttar Pradesh, Britanska Indija, 29. kolovoza 1905. — Delhi, Indija, 3. prosinca 1979.), češće nazivan samo Dhyan Chand (ध्यान चंद) je bivši indijski hokejaš na travi, po mnogima najbolji hokejaš na travi svih vremena. Igrao je na mjestu središnjeg napadača.
Osnovni podatci Pamti ga se po njegovim strelačkim sposobnostima i izvrsnim igrama, kako kao običnog igrača, tako i kasnije kao kapetana u momčadi.
Obitelj mu je iz Gwaliora, grada na sjeveru indijske države Madhya Pradesh.
Stric je indijskog reprezentativca Chandrashekhara. Stariji je brat slavnog indijskog hokejaša Roopa Singha i Baisa Rajputa. Njegov otac Subedar Sameshwar Dutt Singh je bio djelatnom vojnom osobom, a također je igrao hokej na travi.
Nadimak 'चंद' odnosno "Chand" (u doslovnom prijevodu: Mjesec) mu je dao njegov prvi trener Pankaj Gupta koji je predvidio da će Dhyan Singh postati sjajnim igračem ("sjajnim kao Mjesec"). Dhyan Singh je i danas predmetom obožavanja i mnoštvo legendâ o njemu kruži u području indijskog športa.
mini|desno|250px|Spomenik Dhyanu Singhu u Jhansiju, Uttar Pradesh, Indija. Koliko je kip velik se najbolje vidi po čovjeku koji se nalazi iza njega. Kip je vidljiv s krova svake kuće u Jhansiju.
Rana mladost Dhyan Chand Singh se rodio 29. kolovoza 1905. godine u Allahabadu u indijskoj državi Uttar Pradesh. Njegov otac Sameshwar Dutt Singh je bio profesionalni vojnik u Indijskoj Vojsci u kojoj se bavio i hokejem na travi. Chand je imao dvoje braće - Moola i Roopa. Budući da mu je otac po službenoj dužnosti često puta mijenjao boravište, obitelj mu se selila u razne gradove i tako Dhyan nije mogao kvalitetno učiti. Stoga je morao prekinuti obrazovanje u 6. razredu. Obitelj mu se konačno skrasila u gradu Jhansiju. Budući da je bio profesionalni vojnik, Dhyanov je otac dobio malo zemljište za kuću.
Mladi Dhyan Singh nije ozbiljno naginjao športu, iako je volio hrvanje. Izjavio je da se ne sjeća je li ikad spomena vrijedno igrao hokej prije nego što se priključio vojsci. Hokej je igrao ponekad s prijateljima u Jhansiju.
Dhyan Chand se priključio Indijskoj Vojsci u dobi sa 16 godina, 1922. godine. Subedar-Major Bale Tiwari je primijetio njegovo driblersko umijeće. Tiwari je bio hokejaški zanesenjak i odmah je prepoznao Dhyanov dar. Postao je njegovim mentorom i postavio je temelje njegovoj igri.
Karijera
Početno razdoblje Dhyan Singh je između 1922. i 1926. godine isključivo u vojsci hokej na travi i to vojne i regimentalne utakmice. Chanda se jednom izabralo za izabrani sastav Indijske Vojske koji je trebao ići na turneju po Novom Zelandu. Indijski je izabrani sastav pobijedio u 18 susreta, neriješeno je odigrao 2 i izgubio samo 1 susret, a pohvale su stizale od svih gledatelja. U dvjema prijateljskim susretima protiv izabranog novozelandskog sastav su Indijci pobijedili u prvom i tijesno izgubili u drugom. Nakon što se vratio u Indiju, Chand je odmah promaknut u čin lancea naika.
Nakon što se uspješno sprovelo ponovno uvođenje hokeja na travi na Olimpijske igre, novoformirana Indijska hokejska federacija (IHF) je izvršila pripreme da bi poslala svoj najbolji sastav na OI 1928. godine u Amsterdam. Godine 1925. se odigrao međuprovincijski turnir da bi se izabralo indijsko predstavništvo u hokeju na travi. Sudjelovalo je 5 sastava: Ujedinjene Pokrajine (UP), Pandžab, Bengal, Rajputana i Središnje pokrajine i Berar. Chandu je vojska dopustila igrati za sastav Ujedinjenih pokrajina.
U svojoj prvoj utakmici 14. veljače 1928. godine su Uj. pokrajine igrale neriješeno s Pandžabom 3:3. To je bio prvi Chandov susret u nevojnom hokeju. U susretima što su uslijedili su Uj. pokrajine pobijedile i izborile završnicu, u kojoj su pobijedile protiv Rajputane, a Chand je postigao pogodak. Prema listu The Statesman iz Kalkute:
Ujedinjene Pokrajine su bile momčad koje su ostavile najveći utisak od svih 5 sastava koji su sudjelovali na turniru i potpuno su zaslužile svoj uspjeh. Ujedinjene Pokrajine su pobijedile u završnom susretu doslovno u prvih 7 minuta kad su postigli 2 pogotka.
Napadački red Ujedinjenih Pokrajina se u svim susretima pomicao precizno i glatko i to je odigralo veliku ulogu u njihovom uspjehu na turniru. Dhyan Chand kao središnji napadač i Marthins kao unutarnji desni su bili osobito sretni u međusobnom razumijevanju. Dhyan Chand je privlačio pozornost svojim vještim rukovanjem štapom. Njegove prodorne trke i točna dodavanja su izgleda osigurali mu mjesot u sastavu koji će sudjelovati na OI.
Već na samom početku utakmice je bilo razvidno da je Dhyan Chand u najboljem izdanju. U kombinaciji s Marthins je odvlačio lopticu prema desno i Marthins je odigrao dobro tako da mu je dobro dodao. Brz kao munja, Dhyan Chand je postigao pogodak. Loptica je udrila o štap jednog od obrambenih igrača i otišla u mrežu, ne davši nikakvu šansu vrataru Collieu. Pogodak unutar 3 minute od početka je bilo mnogo više nego što su najoptimističniji navijači Ujedinjenih Pokrajina mogli očekivati. Do kraja, Uj. Pokrajine su vodile tri prema nula.
S druge strane je Rajputana uložila svu snagu da bi postigla pogodak. Uj. Pokrajine 3 - Rajputana 1.
Poneseni uspjehom turnira, odlučilo se da ga se održava svake dvije godine. Nakon što se odigralo još dvije utakmice između kandidata, objavilo se sastav olimpijskog predstavništva koje je u svom sastavu imalo Chanda, a sve ih se skupilo u Bombaju. Za kapetana se izabralo centarhalfa Broomea Erica Pinnigera. Indijski hokejaški savez (IHF) je u početku bio vrlo tankog proračuna, jer su se pokrajine Bombaj, Madras i Burma oglušile o njegove novčarske zamolbe, no ipak je nekako namaknio dovoljno novca. Olimpijska reprezentacija je onda odigrala susret protiv Bombaja XI i iznenađujuće izgubila 2:3, iako je Singh postigao oba pogotka za Indiju. Izabrani sastav je utiho otputovao za Englesku 10. ožujka da bi odigrao 11 susreta protiv mjesnih sastava i da bi sudjelovao na festivalu Folkestone. Pobijedili su na svima. Naposljetku je 24. travnja indijski sastav stigao u Amsterdam na turneju po Beneluksu. U svim predolimpijskim pripremnim susretima protiv mjesnih nizozemskih, njemačkih i belgijskih momčadi je indijsko predstavništvo pobijedilo s velikom razlikom pogodaka.
OI 1928. godine u Amsterdamu mini|desno|Indijski sastav u akciji.
Indija je na OI 1928. godine u Amsterdamu bila u skupini "A" s Austrijom, Belgijom, Danskom i Švicarskom. Daba 17. svibnja je indijski sastav igrao svoju prvu utakmicu na OI. To je bilo protiv Austrije, a pobijedili su sa 6:0. Chand je postigao 3 pogotka. Idućeg dana je Indija pobijedila Belgiju s 9:0. Chand je postigao 1 pogodak. Dana 20. svibnja je Danska izgubila od Indije s 0:5, a Chand je postigao 3 pogotka. Dva dana poslije je postigao 4 pogotka u Indijinoj pobjedi protiv Švicarske od 6:0 u poluzavršnici.
Završnica se igrala 26. svibnja. Indija je igrala protiv domaćina, Nizozemske. Najbolji indijski igrači su se bili razbolili: Feroze Khan, Ali Shaukat i Kher Singh, a i sami Chand je bio bolestan. Unatoč svemu tome, čak i s golim kosturom od momčadi, Indija je pobijedila domaćine 3:0, od čega je Chand Singh postigao 2. Indija je osvojila svoje prvo zlatno odličje. Vratar Richard Allen je postavio jedinstveni rekord time što nije primio niti jedan pogodak na cijelom turniru. Dhyan Singh je bio uvjerljivo najbolji strijelac turnira s 14 postignutih pogodaka u 5 susreta. Novinsko izvješće o indijskom trijumfu je reklo, Ovo nije hokej, ovo je čarolija. Dhyan Chand je u stvari hokejski čarobnjak. Kad se indijska reprezentacija vratila u Indiju, dočekale su ju tisuće ljudi u bombajskoj luci, u usporedbi s 3 čovjeka koji su ju ispratili na Olimpijske igre.
OI 1932. godine i turneje
Poslan u Waziristan u Sjeverozapadnu Graničnu Pokrajinu (danas u Pakistanu) sa svojom novom 2/14 pandžabskom regimentom, Chanda Singha su odsjekli od Indijskog hokejaškog saveza kojeg su u međuvremenu preuzele civilne osobe pod svoj nadzor. Međupokrajinski turnir se održavao da bi se izabralo novi sastav koji će predstavljati Indiju na OI.
Indijski hokejaški savez je pisao vojnom odboru za šport neka omogući Singhu odlazak da bi sudjelovao na natjecanjima za Indiju. Njegova je postrojba to odbila. Chand Singh je primio vijest da ga je izabrao Indijski hokejaški savez bez ikakvih formalnosti. Ostali članovi reprezentacije su morali dokazati svoja umijeća na međupokrajinskom turniru, kojeg je osvojio Pandžab. Kao takav, 7 igrača iz Pandžaba su zaigrala za indijsku olimpijsku reprezentaciju. Pored Dhyana Chanda Singha, iz sastava olimpijskih prvaka iz 1928. godine su ostali Broome Eric Pinnigar, Leslie Hammond i Richard Allen. Dhyanov brat Roop Singh se uključilo u sastav. Lala Shaha Bokharija se izabralo za kapetana.
Olimpijska reprezentacija je nakon toga odigrala pripremne susrete u Indiji prije nego što se zaputila u Colombo. U dvama susretima u Cejlonu, pobijedili su sastav "All Ceylon XI" s 20:0 i 10:0. Jedne su novine napisale o prvom susretu "Savršenstvo je opasno, jer iskušava bogove. Ipak, jednom se i ovo pokazalo pogrešnim jer je i bog vremena odao poštovanje genijalnosti indijskih igrača. Kišni oblaci koji su zaprijetili da će pokvariti igru nestali su u plavetnilu i tisuće gledatelja su provele sretnih sat vremena diveći se neusporedivom umijeću indijskog sastava."
Indijci su zaplovili put San Francisca 30. svibnja i doplovili su 6. lipnja. Došli su u Los Angeles tri tjedna prije ceremonije otvaranja Olimpijskih igara koja je trebala biti 30. srpnja. Dana 4. kolovoza 1932. godine je Indija odigrala svoj prvi susret protiv Japana i pobijedila s 11:1. Dhyan Chand Singh, Roop Singh i Gurmit Singh su postigli po tri pogotka, a Dickie Carr jedan. U završnici koja se igrala 11. kolovoza je Indija igrala protiv domaćina SAD-a. Pobijedila je 24:1 što je to onda bio svjetski rekord i obranili zlato s prošlih igara. Dhyan Chand Singh je postigao 8 pogodaka, Roop Singh 10, Gurmit Singh 5 i Pinniger jedan. Zapravo su Dhyan Chand Singh i brat mu Roop postigli 25 od 35 indijskih pogodaka. Zbog ovog su dobili naziv "hokejaški bliznaci".
Jedne losanđeleske novine su pisale "Sveindijski hokejaški sastav koje je G. D. Sondhi doveo u Los Angeles braniti njihov naslov olimpijskog prvaka je bio kao tajfun s istoka. Pregazili su i samo što nisu pomeli s Olimpijskog stadiona jedanaestoricu igrača koji su predstavljali SAD."
Reprezentacija se potom zaputila na turneju po Sjedinjenim Državama. Dana 20. kolovoza su odigrali susret protiv sastava United States XI koji je bio skoro isti sastav s kojim su igrali u Los Angelesu. Čak i nakon što su posudili Amerikancima svog drugog vratara Arthura Hinda za drugo poluvrijeme, Indijci su pobijedili 20:1.
Nakon što su zaplovili iz New Yorka, indijsko je predstavništvo stiglo u Englesku. Krenuli su u intenzivnu turneju, odigravši devet susreta u raznim državama unutar dva tjedna, počevši od 2. rujna. Odigrali su četiri međunarodne utakmice, protiv Nizozemske, Njemačke, Čehoslovačke i Mađarske. Došli su do Cejlona i Indija, odigravši mnoštvo utakmice da bi platili svoje troškove. Turneju su zaključili s 37 susreta, 34 pobjede, 2 neriješene i jednom se napustilo utakmicu. Dhyan Chand Singh je postigao 133 od 338 indijskih pogodaka.
Kapetanstvo i OI 1936. godine Godine 1933. je Chandov sastav Jhansi Heroes sudjelovao na Beightonovom kupu kojeg je Chand smatrao najprestižnijim od svih indijskih hokejaških turnira. Kasnije je rekao