Veganstvo je način života koji teži isključiti konzumaciju životinjskih proizvoda te je povezano s filizofijom koja odbija sve oblike okrutnosti i iskorištavanja životinja i koji promiče razvoj i korištenje neživotinjskih alternativa za dobro čovjeka, životinja i okoliša.
Veganska prehrana temelji se na: žitaricama, mahunarkama, voću i povrću. Vegani ne jedu: meso, ribu, morske plodove, jaja, mlijeko, mliječne proizvode i med, no etički Vegani ne nose odjeću od: krzna, vune, svile, perja ni bilo kojih drugih materijala životinjskog podrijetla. Vegani također izbjegavaju proizvode testirane na životinjama.
Veganstvo se razlikuje od vegetarijanstva, po tome što je svedeno u potpunosti na biljnu prehranu, dok vegetarijanci jedu sve životinjske proizvode osim onih za koje se životinja kolje.
Iako se veganstvo prakticiralo kroz povijest, riječ vegan stvorio je Donald Watson 1944. godine u Leicesteru, u Engleskoj, koji je, s još nekoliko članova Vegetarijanskog društva (eng.Vegetarian Society), želio osnovati službenu podskupinu vegetarijanaca koji ne konzumiraju ni mlijeko ni mliječne proizvode. Kad je taj prijedlog bio odbijen, Watson i istomišljenici osnivaju Vegansko društvo (eng. The Vegan Society) koje zagovara potpunu biljnu prehranu, isključujući ribe, mliječnih proizvoda, jaja i med te potiče i ohrabruje proizvođače hrane, odjeće i obuće koristiti alternative od životinjskim proizvodima. Novoosnovana skupina odlučila je prestati bilo kojeg oblika izrabljivanja kako bi stvorili mnogo razumnijeg i humanijeg društva.
Ljudi postaju vegani zbog mnogo razloga, uključujući etičku brigu za životinjama i prirodu te razloge vezane za zdravlje, duhovnost i vjeru.Stepaniak, Joanne (2000). Being Vegan. McGraw-Hill Contemporary. pp. 2,6,17,148–150. . Što se etičkih principa tiče, veganska prehrana sprječava masovni uzgoj i sustavno klanje velikog broja životinjana na farmama. Veganska hrana sadrži niži nivo kolesterola i masti od uobičajene prehrane. S ekološkog gledišta, mesna industrija sudjeluje u onečišćavanju zraka, zemlje i vode, doprinosi izrabljivanju i krčenju šuma i velikih zemljišnih površina za uzgoj biljnih kultura namijenjenih prehrani velikog broja uzgajanih životinja.
Dobro isplaniranom veganskom prehranom mogu se zadovoljiti sve nutritivne potrebe organizma. Loše organizirana veganska prehrana može uzrokovati manjak kalcija, joda, omega-3 masne kiseline, željeza, vitamina B12 i vitamina D."Position of the American Dietetic Association: vegetarian diets.". J Am Diet Assoc 109 (7): 1266–1282. July 2009. doi:10.1016/j.jada.2009.05.027. PMID 19562864. http://www.eatright.org/About/Content.aspx?id=8357 .
Povijest Vegetarijanstvo se kroz povijest može pratiti do civilizacije doline Inda 3300. – 1330. prije Krista. Rani vegetarijanci bili su indijski filozofi kao što su Parshavnatha, Mahavira, Acharya Kundakunda, Umaswati, Samantabhadra i Valluvar; Indijski carevi Chandragupta Maurya i Ashoka; grčki filozofi poput Empedokla, Teofrasta, Plutarha, Plotina i Porfirija; te rimski pjesnik Ovidije i dramatičar Seneca mlađi. Grk Pitagora se zalaže za rani oblik strogog vegetarijanstva, ali njegov je život toliko nejasan da je sporno da li se ikada zagovarao bilo koji oblik vegetarijanstva. Gotovo sigurno zabranio je svojim sljedbenicima da jedu grah i nose vunenu odjeću. Eudoxus Cnidus, student Archytasa i Platona, piše: "Pitagoru je takva čistoća odlikovala da se ne samo suzdržavao od ubijanja i životinjske hrane, već je čak i držao distancu od kuhara i lovaca". Jedan od najranijih poznatih vegana bio je arapski pjesnik al-Maʿarri, poznat po svojoj pjesmi "I više ne kradem od prirode". (c. 973 - c. 1057). Njihovi su se argumenti temeljili na zdravlju, transmigraciji duša, dobrobiti životinja i osobnom pogledu na svijet - Porfirije u De apstinentia ab esu animalium ("o apstinenciji od jedenja životinja ", c. 268 - c. 270) - Ako ljudi zaslužuju pravdu, tada se to treba odnositi i na životinje. U šestom stoljeću, navodi se da je sveti David živio na veganskoj prehrani.
Vegetarijanstvo se uspostavilo kao značajan pokret u Britaniji i Sjedinjenim Državama 19. stoljeća. Manjina vegetarijanaca u potpunosti je izbjegavala životinjsku hranu. 1813. pjesnik Percy Bysshe Shelley objavio je posvetu prirodne prehrane, zagovarajući "apstinenciju od životinjske hrane i alkoholnih pića", a 1815. William Lambe, londonski liječnik, rekao je da bi njegova "voda i povrće" mogla izliječiti bilo što od od tuberkuloze do akni. Lambe je nazvao životinjsku hranu "uobičajenom iritacijom" i tvrdio je da su "jedenje mlijeka i mesa samo grane zajedničkog sustava i moraju stajati ili pasti zajedno". Dijeta bez mesa Sylvestera Grahama - uglavnom voće, povrće, voda i kruh napravljen kod kuće s kamenom mljevenim brašnom - popularani su kao metoda liječenja 1830 -ih u Sjedinjenim Državama. Otprilike u ovo vrijeme uspostavljeno je nekoliko veganskih zajednica. U Massachusettsu, Amos Bronson Alcott, otac spisateljice Louise May Alcott, otvorio je školu Temple 1834. godine i Fruitlands 1844, dok je u Engleskoj, James Pierrepont Greaves osnovao Koncorndum, vegansku zajednicu u Alcott House on Ham Common, 1838.
1843. pripadnici Alcott Housea stvorili su Britansko i inozemno društvo za promicanje čovječnosti i apstinencije od životinjske hrane, koju je predvodila Sophia Chichester, bogata dobročiniteljica prije spomenutog Alcott Housea. Alcott House također je pomogao uspostaviti Vegetarijansko društvo Velike Britanije, koje je održalo svoj prvi sastanak 1847. u Ramsgateu, Kent. Medical Times i Gazette u Londonu izvijestili su 1884. godine:
"Postoje dvije vrste vegetarijanaca-jedan ekstremni oblik, čiji pripadnici ne jedu meso niti koriste proizvode od životinja bez obzira na to; i manje ekstremna sekta, koja se ne protivi jajima, mlijeku ili ribi. Vegetarijansko društvo ... pripada potonjem umjerenijem dijelu."
Članak u časopisu Društva, vegetarijanski glasnik, 1851. godine raspravljao je o alternativama koži za cipele, što sugerira prisutnost vegana unutar članstva odnosno onih koji su u potpunosti odbacili upotrebu životinja, ne samo u prehrani. Henry S. Salt 1886. u svom djelu Zagovor za vegetarijanstvo i drugi eseji tvrdi: "Sasvim je istinito da većina - ali ne svi - reformatori hrane svrstavaju u svoju prehranu takvu životinjsku hranu kao što je mlijeko, maslac, sir i jaja ..." Prva poznata veganska kuharica bila je Filozofija kuhinje za vegetarijance Asenatha Nicholsona, objavljena 1849. C. W. Daniel objavio je ranu vegansku kuharicu, Rupert H. Wheldon's No Animal Food: dva eseja i 100 recepata, 1910. Konzumiranje mlijeka i jaja postalo je bojno polje tijekom sljedećih desetljeća. O tome je bilo redovnih rasprava u vegetarijanskom glasniku; Na stranicama korespondencije se pojavljuje da su mnogi protivnici veganstva bili vegetarijanci.
Tijekom posjeta Londonu 1931. godine, Mahatma Gandhi-koji se pridružio Izvršnom odboru Vegetarijanskog društva kada je živio u Londonu od 1888. do 1891.-održao je govor društvu tvrdeći da bi trebalo promovirati prehranu bez mesa kao pitanje morala, a ne zdravlja. Lakto-vegetarijanci priznali su etičku konzistenciju veganskog položaja, ali su vegansku prehranu smatrali nemogućnom i zabrinuti su da bi to moglo biti prepreka za širenje vegetarijanstva ako vegani ne mogu sudjelovati u društvenim krugovima gdje nije bila dostupna ne-životinska hrana. To je postalo pretežni pogled na vegetarijansko društvo, koje je 1935. godine objavilo: "Lakto-vegetarijanci, u cjelini, ne brane praksu konzumiranja mliječnih proizvoda, osim na osnovu ekspeditivnosti."
U kolovozu 1944., nekoliko članova vegetarijanskog društva zatražilo je da dio društvenog biltena bude posvećen vegetarijancima koji ne konzumiraju mlijeko i mliječne proizvode. Kad je zahtjev odbijen, Donald Watson, tajnik podružnice Leicester, osnovao je novi tromjesečni bilten, Vegan News, u studenom 1944. Riječ vegan izmislili su Watson i Dorothy Morgan, učiteljica s kojim se kasnije oženio. Riječ se temelji na "prva tri i posljednja dva slova 'vegetarijanaca'" jer je u Watsonovim riječima obilježila "početak i kraj vegetarijanskog". Veganske vijesti pitale su svoje čitatelje mogu li smisliti bilo što bolje od pojma vegan. Predložili su Allvega, Neo-Vegetarian, Dairyban, Vitan, Benevore, Sanivores i Beaumangeur.
Prvo izdanje privuklo je više od 100 pisama, uključujući dramatičara George Bernarda Shawa, koji se odlučio odreći jaja i mliječnih proizvoda. Novo vegansko društvo održalo je svoj prvi sastanak početkom studenog u atičnom klubu, 144 High Holborn, London. Prisutni su bili Donald Watson, Elsie B. Shrigley, Fay K. Henderson, Alfred Hy Haffenden, Paul Spencer i Bernard Drake, s MME Pataleewa (Barbara Moore. Svjetski veganski dan održava se svakog 1. studenog kako bi se obilježilo osnivanje društva.
Veganske vijesti promijenile su ime u studenom 1945., do tada su imali 500 pretplatnika. Objavljivali su j recepte i "veganski trgovinski popis" proizvoda bez životinja, kao što su paste za zube, paste za cipele, pribor i ljepilo. Pojavile su se veganske knjige, uključujući veganske recepte Fay K. Henderson (1946) i pomoć u veganskoj prehrani za djecu Kathleen V. Mayo (1948).
Vegansko društvo ubrzo je jasno istaklo da odbacuje uporabu životinja u bilo koju svrhu, ne samo u prehrani. Watson je 1947. napisao: "Vegan se odriče stava da ljudski život ovisi o iskorištavanju tih stvorenja čiji su osjećaji gotovo kao i naši". Od 1948. veganska naslovna stranica glasi: "Zagovaranje života bez iskorištavanja", a 1951. Društvo je svoju definiciju veganstva objavilo kao "doktrinu da čovjek treba živjeti bez iskorištavanja životinja". [ Godine 1956. njegov potpredsjednik, Leslie Cross, osnovao je društvo Plantmilk; i 1965. godine, kao Plamilmilk Ltd i kasnije Plamil Foods, započeo je s proizvodnjom jednog od prvih široko distribuiranih mlijeka od soje u zapadnom svijetu.
Prvo vegansko društvo u SAD -u osnovali su 1948. godine Catherine Nimmo i Rubin Abramowitz u Kaliforniji, koji su distribuirali Watsonov bilten. 1960. H. Jay Dinshah osnovao je Američko vegansko društvo (AVS), povezujući veganstvo s konceptom Ahimsa, "bez ugrožavanja" na sanskrtu. Prema Joanne Stepaniak, riječ vegan prvi je put ušla 1962. godine, u Oxford Illustrated Rječnik, vegan je definiran kao "vegetarijanac koji ne jede maslac, jaja, sir ili mlijeko". Definicija
Od 1988. godine, The Vegan Society daje dvije definicije veganstva:
Veganstvo je filozofija i način života koji nastoji isključiti – koliko god je to moguće i izvedivo – sve oblike iskorištavanja i okrutnosti prema životinjama za hranu, odjeću ili bilo koju drugu svrhu; i šire, promiče razvoj i korištenje alternativnih proizvoda za dobrobit životinja, ljudi i okoliša. U prehrambenom smislu označava praksu odbacivanja svih proizvoda dobivenih u cijelosti ili djelomično od životinja.
Prva definicija The Vegan Society prihvaćena je među etičkim i ekološkim veganima, a druga definicija The Vegan Society prihvaćena je među prehrambenim veganima.
Člankom 36. Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europska komisija dobila je ovlasti za donošenje provedbenog akta o informacijama o hrani u vezi s prikladnošću hrane za vegane od strane Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije. Konferencija njemačkog ministra za zaštitu potrošača odobrila je definiciju hrane prikladne za vegane 22. travnja 2016. Europska vegetarijanska unija usvojila je ovaj tekst za prijedlog pravno obvezujuće definicije na temelju Uredbe (EU) br. 1169/2011 u srpnju 2019.
Godine 2021. Međunarodna organizacija za standardizaciju objavila je standard ISO 23662 o "definicijama i tehničkim kriterijima za hranu i sastojke hrane prikladne za vegetarijance ili vegane ". ISO 23662 odbacio je Nederlandse Vereniging voor Veganisme koji je smatrao da standard nije u skladu s njihovom vizijom.
Porast javnog interesa Pokreti alternativne hrane