Pogledajte također Henok, Kajinov sin.
Henok ili Henoh (hebr. חֲנוֹךְ, grč. Ενώχ, arap. دريس)), po biblijskoj tradiciji sedmi po redu patrijarh, sin Jeredov i otac Metušalahov (Post 5,18-24).Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 8. Drugi je Henok bio Kajinov sin.
Iako se samo kratko spominje u Knjizi postanka, Henok je postao neizostavan dio židovskog, a posredno i djelomično i kršćanskog misticizma. Za njega se u Bibliji kaže da je bio pravedan ("hodio je s Bogom"), a ne spominje se da je umro, nego ga je "Jahve uzeo k sebi".Opća enciklopedija, sv. III, str. 390. O njegovom uznesenju na nebo gdje je, prema tradiciji, otkrio tajne zagrobnog života, opisao anđele, mesijanska viđenja i posljednji sud, nastale su drevne legende.
Henok je glavni lik hebrejske apokrifne apokaliptične književnosti. Pripisuje mu se apokrifni spis Henokova knjiga, napisana vjerojatno u 2. stoljeću pr. Kr.,Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 204. a sačuvana u etiopskom prijevodu i grčkim fragmentima.
U kršćanstvu
Henok je, s obzirom na svoju kasniju apokrifnu reputaciju, dosta kratko spomenut u starozavjetnoj Knjizi Postanka (Pos 5,18-24) te nabrojen u Prvoj knjizi Ljetopisa (1 Ljet 1-1,5), kao sedmi nakon Adama, iza svoga oca Jareda. Zbog svoje pravednosti nije umro kao njegovi preci, već ga je Bog uzdignuo na nebo. Ukratko, o Henoku u Bibliji stoji zapisano sljedećeBiblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 8.-9.Laurence, Richard, str. 7.:
U Novom zavjetu nalaze se tri reference na starozavjetnog proroka Henoka. Prvo se kratko spominje u Evanđelju po Luki (Lk 3,37),Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1160. u dijelu gdje se nabraja Isusovo rodoslovlje od Adama do Josipa. Zatim se drugi put spominje u Poslanici Hebrejima (Heb 11,5),Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1330. gdje stoji:
Treći spomen nalazi se u Judinoj poslanici (Jd 1,14-15) u kojoj piše sljedećeBiblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1357.:
Suvremeni znanstvenici vjeruju da je ovaj odlomak preuzet iz prvog poglavlja Henokove knjige, koja je dio etiopskog pravoslavnog kanona.Laurence, Richard, str. 49.-50.
U islamu U Kuranu se spominje dvaput kao prorok pod imenom Idris: "I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi." (El-Enbija’:85)
"I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik, i Mi smo ga na visoko mjesto digli." (Merjem:56-57)
Kuran ne donosi detalje iz njegova života, niti njegovo poučavanje, a ne spominje niti povijesni period u kojem je živio.
Apokrifne Henokove knjige
Tradicija je Henoku pripisala autorstvo nad tri apokrifne knjige: Prva je Knjiga proroka Henoka, koja se nalazi u kanonu Etiopske Crkve, a datira se u vrijeme između 3. st. pr. Kr. i 1. st. po. Kr. U njoj su zapisane vizije raja i pakla. Premda ova knjiga nije ušla ni u židovski niti u kršćanski kanon, te se s vremenom izgubila na Zapadu, njen sadržaj je uvelike oblikovao judeo-kršćansku mističnu tradiciju. Druga knjiga nalazi se u sastavu staroslavenske Biblije datirane u prva stoljeća nove ere. Treća knjiga je kabalistički tekst iz 5. stoljeća.
Bilješke
Literatura
Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb/Sarajevo, 2007. Laurence, Richard, Knjiga proroka Henoka, TELEdisk, Zagreb, 2002. Opća enciklopedija, sv. III, JLZ, Zagreb, 1977. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. VIII, Zagreb, 2005.
Vanjske poveznice
Kategorija:Judaizam Kategorija:Biblijski likovi Kategorija:Židovski misticizam Kategorija:Kršćanski mistici
Kategorija:Iskonski učitelji