Hepburnova metoda (sustav) romanizacije (ヘボン式ローマ字, Hebon-shiki Rōmaji) je metoda romanizacije (transkripcije, ali istovremeno i transliteracije, pošto je japanski uglavnom fonetski jezik) japanskog pisma na latinicu. Dobila je ime po Jamesu Curtisu Hepburnu, koji ju je koristio da bi zapisao japanski jezik na latinici u trećem izdanju Japansko-engleskog rječnika iz 1887. Metodu je izvorno preporučilo Društvo za romanizaciju japanske Abecede (羅馬字会, Rōmajikai) 1885. godine. Hepburnova metoda je naknadno modificirana i nazvana Revidirana Hepburnova romanizacija (修正ヘボン式ローマ字, Shūsei Hebon-shiki Rōmaji). Ovu verziju se zvalo i Standardna Hepburnova romanizacija (標準式ローマ字, Hyōjun-shiki Rōmaji).
Hepburnova romanizacija se bazira na engleskoj, a ne japanskoj fonetici, te zbog toga postoji određeni službeni otpor njenom korištenju u japanskoj Vladi. Ipak, ovaj sustav odobrile su i poticale Savezničke okupacijske vlasti za vrijeme okupacije Japana nakon kapitulacije u Drugom svjetskom ratu, te je de facto standard romanizacije u Japanu i, posebice, izvan njega. Primjerice, koristi se u engleskom izdanju Wikipedije. Alternative su joj Kunrei-Shiki (訓令式ローマ字, Kunrei-shiki rōmaji ) metoda, bazirana na japanskoj fonetici koju podržava japanska Vlada, i tzv. Wāpuro rōmaji (ローマ字仮名変換) metoda, koja nije službena, ali se vrlo često koristi u okruženjima gdje je potreban jednostavan unos japanskog pisma preko računalne tipkovnice s latinskim znakovima, budući ne koristi dijakritičke znakove i kompatibilan je s automatskim programima za upisivanje japanske abecede preko romanizacije.
Varijante Postoje tri standardne varijante Hepburnove romanizacije. Prve dvije se smatraju povijesnim, a preporuča se korištenje treće, najnovije.
Prva je tradicionalni Hepburn, koja ima više različitih načina zapisivanja dugih samoglasnika i slogovnog "n". Ona odgovara trećem izdanju Hepburnovog Japansko-engleskog rječnika iz 1887.J.C.Hepburn, A Japanese-English and English-Japanese Dictionary (|改正増補和英英和語林集成), Shanghai, American Presbyterian Mission Press, 1886. Potrebno je naglasiti da je od vremena izdavanja rječnika do danas japansko pismo revidirano, te su neka slova izbačena, a neka druga predstavljaju druge glasove. Druga je revidirani Hepburn, u kojoj se slogovno "n" više ne zapisuje kao "m" ako prethodi suglasnicima p, b ili m. Treća je modificirani Hepburn koja ima jedinstveni način zapisivanja dugih samoglasnika (podvostručavanjem – primjerice oo i ii) i slogovnog "n" (n̄).
U samom Japanu se koriste još tri varijante u različitim kontekstima: željeznički standard, koji se koristi u imenovanju željezničkih postaja i linija, standard Ministarstva vanjskih poslova, koji se koristi za putovnice i standard Ministarstva zemlje, infrastrukture i prometa, koji se koristi za prometne znakove.
Osobine Hepburnove romanizacije Glavna osobina Hepburna je da je njegov pravopis baziran na engleskoj fonologiji. Točnije, ako dolazi do promjene izgovora nekog sloga zbog glasovnih promjena ili specifičnosti govornog jezika, prijepis pokušava zapisati slog na način na koji bi ga tipični engleski govornik pročitao što bliže originalnom izgovoru. Primjerice, u seriji slogova "s+samoglasnik" さ,せ,そ,す,し, prva četiri se zapisuju sa, se, so i su, dok se zadnji zapisuje shi, jer je to bliže japanskom izgovoru ("ši" u hrvatskom fonetskom zapisu). S druge strane, sha, shu i sho, se zapisuju kombinacijom shi i "malih" ya, yu i yo ( しゃ,しゅ i しょ), gdje se shi izgovara samo "s", pa (hrvatskim fonetskim zapisom) sja, sju i sjo jotacijom prelaze u ša, šu i šo.
Čestice Kada je čestica, "he" (へ) se zapisuje "e" Kada je čestica, "ha" (は) se zapisuje "wa" Kada je čestica, "wo" (を) se zapisuje "o"
Dugi samoglasnici U "tradicionalnom" i "revidiranom" Hepburnu: Dugi o i u zapisuju se s crtom iznad slova: ō i ū. U riječima japanskog ili kineskog podrijetla, dugo e zapisuje se kao ei. U riječima japanskog ili kineskog podrijetla, dugo i zapisuje se kao ii. U tuđicama (ne računajući kineske), svi dugi samoglasnici zapisuju se s crtom iznad slova.
U "modificiranom" Hepburnu: Svi dugi samoglasnici označavaju se podvostručavanjem slova: oo i uu.
Slogovno n Svi slogovi u japanskom se sastoje od jednog samoglasnika ili kombinacije jednog suglasnika i jednog samoglasnika, s jedinom iznimkom slogovnog "n" (ん).
U "tradicionalnom" Hepburnu: Slogovno n zapisuje se kao n ako prethodi suglasniku ili kao n''' (s apostrofom) ako prethodi samoglasnicima, da se naglasi razlika između, primjerice, んあ (n'a) i な (na), i suglasniku y, da se naglasi razlika između んや (n'ya) i にゃ (nya). Također, zapisuje se kao m ako prethodi nekom dvousnenom suglasniku (dakle suglasniku p, b ili m). Primjeri: annai 案内, kin'en 禁煙, gumma 群馬
U "revidiranom" Hepburnu: Uvijek se zapisuje kao n, osim ako prethodi samoglasnicima i suglasniku "y", kada se zapisuje kao n. Primjeri: annai 案内, kin'en 禁煙, gunma 群馬
U "modificiranom" Hepburnu: Uvijek se zapisuje kao n̄ (n s crtom iznad slova), čime se uklanja dvosmislenost u kombinaciji sa samoglasnicima ili slogovima koji počinju s y. Primjeri: an̄nai 案内, kin̄en̄ 禁煙, gun̄ma 群馬
Dvostruki suglasnici Dvostruki suglasnici označavaju se podvostručavanjem suglasnika u slogu koji slijedi iz znaka podvostručavanja っ (zvanog sokuon ili malo tsu), osim u slučajevima kad jednostavan slog zapisuje s tri slova tj. sh→ssh, ch→tch, ts→tts. Primjeri: matte 待って, yatta やった
Varijacije Svi mogući načini zapisivanja dugih samoglasnika (o i u): Tōkyō: označeni crtama iznad slova. Ovaj način slijedi pravila tradicionalnog i revidiranog Hepburna i smatra se standardom. Tokyo: nisu označeni. Ovaj način je čest u japanskim riječima koje su ušle u engleski jezik. Slično, hrvatski jezik ne poštuje duge samoglasnike: Tokio. Tôkyô: označeni "kapicama". Ovaj način se koristi u alternativama Hepburnu, Nihon-shiki i Kunrei-shiki metodama, ili kad računalni unos ne podržava crte iznad slova. Tohkyoh: označeni s dodatnim h iz samoglasnika. Ovaj način se ponekad i zove "putovnički", jer je japansko Ministarstvo vanjskih poslova dozvolilo njegovo korištenje u putovnicama. Toukyou: zapisano direktno transliteracijom japanskog pisma – dugo o kao ou ili oo, i dugo u kao uu. Ovaj način se naziva Wapuro, i odgovara načinu na koji bi se japansko pismo unijelo u računalo koristeći tipkovnicu s latinicom. Također, ovaj način najbolje prikazuje kako se riječ zapisuje u japanskom pismu jer razlikuje おう ou ( u とうきょう, Toukyou), i おお oo ( とおい, tooi). Tookyoo: zapisano podvostručavanjem dugih samoglasnika. Ovaj se koristi u modificiranom' Hepburnu, ali se s njim vrlo često zapisuju i strane riječi bez obzira na sustav transliteracije, primjerice paati za パーティー (tuđica iz engleskog, party'')
Tablica Hepburnove romanizacije Za hiraganu Gojūon – jednostavni slogovi Yōon – složeni slogoviあ aい iう uえ eお o(ya)(yu)(yo)か kaき kiく kuけ keこ koきゃ kyaきゅ kyuきょ kyoさ saし shiす suせ seそ soしゃ shaしゅ shuしょ shoた taち chiつ tsuて teと toちゃ chaちゅ chuちょ choな naに niぬ nuね neの noにゃ nyaにゅ nyuにょ nyoは haひ hiふ fuへ heほ hoひゃ hyaひゅ hyuひょ hyoま maみ miむ muめ meも moみゃ myaみゅ myuみょ myoや ya ゆ yu よ yoら raり riる ruれ reろ roりゃ ryaりゅ ryuりょ ryoわ waゐ i† ゑ e†を wo ん n-n'''-m|bgcolor="#E9E9E9" colspan="3"| |- |colspan="8"| |-bgcolor="#E7F5DE" valign="top" align="center" |が ga||ぎ gi||ぐ gu||げ ge||ご go|bgcolor="#F3F5DE"|ぎゃ gya|bgcolor="#F3F5DE"|ぎゅ gyu|bgcolor="#F3F5DE"|ぎょ gyo|-bgcolor="#E7F5DE" valign="top" align="center" |ざ za||じ ji||ず zu||ぜ ze||ぞ zo|bgcolor="#F3F5DE"|じゃ ja|bgcolor="#F3F5DE"|じゅ ju|bgcolor="#F3F5DE"|じょ jo|-bgcolor="#E7F5DE" valign="top" align="center" |だ da||ぢ (ji)||づ (zu)||で de||ど do|bgcolor="#F3F5DE"|ぢゃ (ja)|bgcolor="#F3F5DE"|ぢゅ (ju)|bgcolor="#F3F5DE"|ぢょ (jo)|-bgcolor="#E7F5DE" valign="top" align="center" |ば ba||び bi||ぶ bu||べ be||ぼ bo|bgcolor="#F3F5DE"|びゃ bya|bgcolor="#F3F5DE"|びゅ byu|bgcolor="#F3F5DE"|びょ byo|-bgcolor="#E7F5DE" valign="top" align="center" |ぱ pa||ぴ pi||ぷ pu||ぺ pe||ぽ po|bgcolor="#F3F5DE"|ぴゃ pya|bgcolor="#F3F5DE"|ぴゅ pyu|bgcolor="#F3F5DE"|ぴょ pyo''
Za standardnu katakanu Gojūon – jednostavni slogovi Yōon – složeni slogoviア aイ iウ uエ eオ o(ya)(yu)(yo)カ kaキ kiク kuケ keコ koキャ kyaキュ kyuキョ kyoサ saシ shiス suセ seソ soシャ shaシュ shuショ shoタ taチ chiツ tsuテ teト toチャ chaチュ chuチョ choナ naニ niヌ nuネ neノ noニャ nyaニュ nyuニョ nyoハ haヒ hiフ fuヘ heホ hoヒャ hyaヒュ hyuヒョ hyoマ maミ miム muメ meモ moミャ myaミュ myuミョ myoヤ ya ユ yu ヨ yoラ raリ riル ruレ reロ roリャ ryaリュ ryuリョ ryoワ waヰ i† ヱ e†ヲ wo ン n-n'ガ gaギ giグ guゲ geゴ goギャ gyaギュ gyuギョ gyoザ zaジ jiズ zuゼ zeゾ zoジャ jaジュ juジョ joダ daヂ (ji)ヅ (zu)デ deド doヂャ (ja)ヂュ (ju)ヂョ (jo)バ baビ biブ buベ beボ boビャ byaビュ byuビョ byoパ paピ piプ puペ peポ poピャ pyaピュ pyuピョ pyo
Za dodatnu katakanu Ova slova se najčešće koriste za japansku transliteraciju stranih pojmova i nisu sva standardizirana. イェ yeウィ wiウェ weウォ woヷ vaヸ vi†ヹ ve†ヺ voヴァ vaヴィ viヴ vuヴェ veヴォ voシェ sheジェ jeチェ cheティ tiトゥ tuテュ tyuディ diドゥ duデュ dyuツァ tsaツィ tsiツェ tseツォ tsoファ faフィ fiフェ feフォ foフュ fyu
† — Slova pisana crveno ne koriste se u modernom japanskom Zagrade — Prijepis u zagradama se koristi samo kada se dogodi rendaku (glasovna promjena početnog suglasnika u nekim riječima kada im se dodaje prefiks) na slovima ち/チ chi ili つ/ツ tsu.
Izvori
Vanjske poveznice Engleski: Predgovor prvog izdanja originalnog Hepburnovog rječnika, u kojem je objašnjena korištena romanizacija Engleski: Predgovor trećeg izdanja originalnog Hepburnovog rječnika, u kojem je objašnjena korištena romanizacija
Kategorija:Pravopis Kategorija:Jezikoslovlje Kategorija:Japanski jezik
ja:ローマ字#ヘボン式の表 ms:Ecchi