Formula 1, također poznata i kao F1, a službeno se naziva FIA Formula One World Championship je najviša klasa jednosjeda u automobilizmu koju je odobrila Međunarodna automobilistička federacija. Od 1950. do 1980., natjecanje se službeno zvalo Svjetsko automobilističko prvenstvo, a vozilo se po pravilima Formule 1, osim sezona 1952. i 1953. koje su se vozile po pravilima Formule 2. Termin Formula 1 u samom imenu natjecanja se pojavljuje tek 1981. Ime "Formula" se odnosi na skup pravila kojih se sudionici moraju pridržavati. Sezona Formule 1 sastoji se od niza utrka poznatih kao Velike nagrade, koje se održavaju na posebno izgrađenim stazama ili javnim cestama. Rezultati svake utrke kombinirani su sa sustavom bodovanja koji određuje dva godišnja Svjetska prvenstva, jedno za vozače i drugo za konstruktore. Vozači, konstruktori, momčadi, staze, suci i organizatori moraju biti nositelji super licence, najviše klase trkaćih licenci koje je izdala Međunarodna automobilistička federacija.
Formula 1
Europa je tradicionalno središte Formule 1 i ostaje njeno vodeće tržište, iako se Velike nagrade održavaju širom svijeta, i njihov broj se povećava. Kao najskuplji sport na svijetu, ekonomski utjecaj Formule je također značajan tako da se mogu primijetiti njena politička i financijska previranja. Posljednjih godina je poznatija po glamuru.
Sam sport regulirala je Međunarodna automobilistička federacija FIA i općenito je pod pokroviteljstvom Bernieja Ecclestonea kroz mnoštvo korporacijskih tijela.
Formula 1 ima svoje korijene još u motornim utrkama na europskom tlu 1920. i 1930. Brojne Grand Prix organizacije su iznijele pravila za Svjetsko prvenstvo još prije drugog svjetskog rata, ali zbog malog broja utrka za vrijeme rata Svjetsko prvenstvo vozača nije regulirano sve do 1947., a inaguracijska sezona bila je 1950. Prvenstvo za konstruktore uslijedilo je 1958.
Njen sportski naziv, Formula 1, označava onog sudionika utrke koji je najbrži i ima najviše natjecateljskog duha.
Kratka povijest Formule 1
mini|desno|300px|Države i gradovi u kojima su se održale utrke Formule 1 Prva utrka Svjetskog prvenstva Formule 1 se održala 13. svibnja 1950. godine na stazi Silverstone u Velikoj Britaniji. Na toj utrci je pobijedio Giuseppe Farina u svojoj Alfetti 158 ispred druge dvije Alfe. Prvo prvenstvo je osvojio Talijan Giuseppe Farina u Alfi 1950., za dlaku pobijedivši svog argentinskog momčadskog vozača Juana Manuela Fangia. Ipak je Fangio osvojio naslov 1951. i još četiri sljedeća u narednih 6 godina dok mu nije dvostruki svjetski prvak Alberto Ascari poremetio planove vozeći za Ferrari. Iako se Britanac Stirling Moss redovito natjecao nikad nije uspio osvojiti Svjetsko prvenstvo. Fangio je ostao poznat po tome što je dominirao Formulom 1 čitavo desetljeće i dandanas se smatra vicemajstorom Formule 1.
mini|lijevo|200px|Alfa Romeo 159 iz 1951.
Prvi Britanac koji je osvojio Svjetsko prvenstvo je bio Mike Hawthorn, donijevši Ferrariju naslov 1958. Međutim kada je Colin Chapman ušao u F1 kao dizajner šasija i kasnije osnivač Lotusovih automobila, Velika Britanija je dominirala Formulom 1 cijelo desetljeće. Pored Jima Clarka, Jackieja Stewarta, Jacka Brabhama, Grahama Hilla i Dennyja Hulmea, britanski timovi i njihovi vozači su osvojili 12 svjetskih prvenstava od 1962. do 1973.
U sezoni 1962. uvedeno je novo vozilo s aluminijskom šasijom nazvanom monokok umjesto tradicionalne cjevaste šasije. 1968. Lotus je stavio reklamna slova Imperial Tobacca na vozilo i tako uveo sponzorstvo u taj sport.
mini|desno|200px|Stirling Moss na stazi Nürburgring 1961.
Aerodinamika je polako dobila važnost u dizajniranju vozila s pojavom aerofoila krajem 1960. Krajem sedamdesetih Lotus je uveo zemljani efekt aerodinamike koji je bolidima osigurao ogroman downforce i uvelike povećao brzinu na zavojima.
Stvaranje Međunarodne federacije sportskih automobila 1979. je uzrokavalo niz trzavica između FISE i FOCE u kojima su se FISA i njen predsjednik Jean Marie Balestre neprestano sukobljavali s udrugom konstruktora Formule 1 oko televizijskih zarada i tehničkih pravila.
FIA je stavila zabranu na zemljani efekt aerodinamike u sezoni Formule 1 1983. Do tada su već turbonabijeni motori, koje je Renault uveo 1977., proizvodili 700 KS (520 kW) i tako postali neizostavni dio natjecanja. Kasnije, točnije 1987., turbo bolidi Formule proizvodili su 1000 KS u utrci. Ti automobili su bili i ostali najsnažniji trkaći automobili ikad napravljeni. Da bi smanjila energiju motora i brzinu, FIA je ograničila kapacitet spremnika goriva 1984. i smanjila brzine bolida 1988. prije zabrane turbonabijenih motora 1989.
Početkom devedesetih momčadi su uveli pomoćnog elektronskog vozača za upravljanje snagom motora, kontrolu protiv proklizavanja i poluautomatski mjenjač. Neke su posuđene od suvremenih cestovnih vozila. Aktivni ovjes je prvenstveno napravljen za stazu, a kasnije se probio na tržište osobnih automobila. FIA je zbog pritužbi da je tehnologija određivala rezultat utrka više nego vozačeva vještina zabranila 1994. mnogo takvih pomoćnih sredstava. Ipak mnogi promatrači su smatrali da je zabrana takvih pomoći vozačima zapravo bila zabrana zato što FIA nije imala neku tehnologiju koja bi eliminirala takve stvari u utrci.
Timovi su potpisali drugi dogovor o slaganju (Concorde Agreement), 1992. i treći 1997. koji je istekao krajem 2007.
mini|lijevo|150px|Senna na Velikoj Nagradi Monaka 1991.
Na stazi momčad McLaren i Wiliams su dominirali 80-tima i 90-tim. Honda i McLaren su najviše dominirali u 80-tima dok je Renault pojačan Wiliamsovim vozačima dobio nekoliko Svjetskih prvenstava sredinom 90-tih, sve dok se Mclaren nije vratio krajem 90-tih.
Rivalstvo između trkaćih legendi Senne i Prosta je postalo Formulina glavna zanimacija u sezoni 1988. i nastavila se sve dok se Prost nije povukao krajem 1993. Tragično i ironično, Senna je poginuo 1994. u zavoju Tamburelo na Velikoj nagradi San Marina i preuzeo je Prostovo vodstvo u Williamsu te godine. FIA je poboljšala sigurnosne standarde na stazi tako da od tog vikenda nijedan vozač nije poginuo za vrijeme utrke na stazi.
Vozači iz McLarena, Williamsa i Renaulta (prije poznatog kao Benetton) te Ferrarija (momčadi poznatije kao Velika četvorka) dobili su svako Svjetsko prvenstvo od 1984. do 2009. Zbog tehnoloških napredaka u 90-tima cijena natjecanja u Formuli 1 je dramatično porasla. To je povećalo financijski teret zajedno s dominacijom te velike četvorke (koje su financirali veliki proizvođači automobila poput Daimler Chrysler, što je rezultiralo da male momčadi nisu financijski mogle opstati u Formuli 1. Financijski problemi su natjerali nekoliko timova da se povuku. Od 1990. 28 timova se povuklo iz Formule 1 što je ponukalo bivšeg Jordanovog vlasnika Eddieja Jordana da kaže da su dani natjecanja gusarskih brodova gotovi.
Moderna F1
200px|mini|desno|Michael Schumacher, na Velikoj Nagradi Kanade 2001.
Početkom 2000. dominirao je Michael Schumacher i uskrsli Ferrari. Početkom 21. st. oboreno je nekoliko Formulinih rekorda. 2001. Schumacher je postavio novi rekord u najvećem broju osvojenih Velikih nagrada, dok je raniji nositelj tog rekorda bio Alain Prost s 51 osvojenom Velikom nagradom. 2002. Schumacher je postavio još jedan novi rekord: najranije je osvojio Svjetsko prvenstvo vozača u sezoni osvojivši Veliku nagradu Francuske u srpnju te godine. 2003. Schumacher je osvojio 6. naslov svjetskog prvaka pobijedivši tako prijašnjeg nositelja rekorda Juan Manuel Fangia koji je osvojio 5 naslova. Schumacher i Ferrari nisu bili jedini rušitelji rekorda u tom razdoblju. 2003. Fernando Alonso postao je najmlađi osvajač prvog startnog mjesta u utrci kvalificirajući se na Velikoj nagradi Malezije 2003. Iste godine postao je najmlađi pobjednik Velike nagrade ikad pobijedivši na Velikoj nagradi Mađarske. Unatoč Ferrarijevoj dominaciji Kimi Räikkönen je imao teoretske šanse uzeti prvenstvo 2003. prije kraja sezone na Velikoj nagradi Japana. Juan Pablo Montoya je također bio blizu 2003. godine. Od 2005., od Velike nagrade Italije, Schumacher više nema teoretske šanse obraniti svoj naslov od Fernanda Alonsa i Kimi Räikkönena.
200px|mini|lijevo|Fernando Alonso na Velikoj Nagradi Velike Britanije.
Neka od pomagala vozačima vraćena su i omogućila da izbjegnu FIA-ine restrikcije. U međuvremenu napravljeno je nekoliko promjena u pravilima, a sve u pokušaju da se poveća atraktivnost i da se smanje troškovi. Štoviše, način kvalifikacija se nekoliko puta promijenio od 2003. Još jedno novo pravilo je natjeralo vozače da počnu utrku s istom količinom goriva koju su imali tijekom treninga, uvodeći novi taktički element u strategiju svakog tima. Novo pravilo je naglašavalo da svaki motor mora izdržati dva vikenda utrka (dvije Velike nagrade). Vozač koji je morao zamijeniti motor tijekom kvalifikacije morao je startati sa zadnje startne pozicije. Vozačima također nije bilo dopuštenio mijenjati gume tijekom utrke osim ako su gume bile opasno istrošene.
100px|mini|desno|Räikkönen slavi naslov prvaka u sezoni 2007. Prvih nekoliko godina 21. st. u Formuli 1 bilo je nekoliko kontroverznih skandala. Na Velikoj nagradi Austrije Rubens Barrichello, Schumacherov momčadski kolega u Ferrariju koji je vodio utrku po naredbi iz boksa morao ga je propustiti. Nakon toga FIA je kaznila Ferrari i zabranila ostalim momčadima takvo miješanje u utrku.
2005. na Velikoj nagradi SAD izašlo je samo tri od 10 momčadi na stazu kada se ispostavilo da su Michelin gume preopasne za utrke.
Sezone 2007. svjetski prvak postao je Kimi Räikkönen 15. pobjedom na stazi Interlagos u Brazilu. Bilo je to veliko iznenađenje, jer je Finac prije zadnje utrke imao 100 bodova, 4 manje od Fernanda Alonsa i čak 7 bodova manje od Lewisa Hamiltona. Hamilton je imao veliki problem koji ga je koštao naslova svjetskog prvaka, naime izgubio je 45 sekundi. Hamilton je na kraju završio na 7. mjestu. Fernando Alonso nije uspio pratiti vodeću dvojicu u utrci, Felipea Massu i Kimija Räikkönen te je završio na 3. mjestu. Kimi Räikkönen kroz boks prestiže Brazilca Massu i izbija na vodeće mjesto. Na kraju se sve poklopilo pa je Kimi postao novi svjetski prvak Formule 1.
Početkom 2000-ih Bernie Ecclestone i njegova organizacija FOA je napravila brojne trademarke, službeni logo i službene internet stranice sporta u pokušaju da mu da korporacijski identitet. Bernie je eksperimentirao s pay per view televizijom (Bernievision) koja je omogućavala fanovima da kupe i gledaju cijelu sezonu F1 ali nakon malog zanimanja 2002. je ukinuta. Na VN Mađarske 2009. momčadi su potpisale četvrti Concorde Agreement.
Utrka i strategija mini|250px|Pit stop Lotusa
120px|mini|lijevo|Lewis Hamilton slavi prvo mjesto ispred tadašnjeg kolege Fernanda Alonsa i Felipea Masse na Velikoj nagradi SAD-a
Svaki vikend Velike nagrade počinje u petak s dva slobodna treninga, a nastavlja se u subotu s još jednim slobodnim treningom. Nakon slobodnih treninga nastavljaju se kvalifikacije za nedjeljnu utrku. Kvalifikacije se održavaju po pravilu letećeg kruga. Vozač u bolidu izlazi na praznu stazu, prvi krug je za zagrijavanje, a kad krene u drugi krug počinje mu se mjeriti vrijeme. Vrijeme koje je postigao na kraju kruga određuje njegovo mjesto u startnom poretku na nedjeljnjoj utrci. Najbrži je prvi u startnom poretku a najsporiji zadnji.
Kvalifikacije
Prvi krug kvalifikacija (Q1) voze svi vozači i traje 18 minuta. 6 najsporijih su na kraju Q1 eliminirani i više ne voze kvalifikacije za ovu utrku. Drugi krug kvalifikacija (Q2) počinje u nakon kratke stanke te ga voze najbrži vozači iz Q1. Traje 15 minuta. Ispada još 6 najsporijih vozača sve do 10. mjesta. Treći krug kvalifikacija (Q3) traje 13 minuta te ga vozi 10 najbržih vozača iz Q2. Prethodno su desetorica najbržih kretali u utrku s gumama na kojima su u kvalifikacijama postigli najbolje vrijeme. To pravilo je ukinuto 2022. godine.
Utrka minijatura|desno|250px|Početak utrke u Belgiji 2008.