Tanka crvena linija (eng. The Thin Red Line) je američki ratni film iz 1998. koji je napisao i režirao Terrence Malick. Temeljen na istoimenoj knjizi Jamesa Jonesa, film prati izmišljenu verziju bitke za Mount Austen koja je bila dijelom stvarne Guadalcanalske kampanje na pacifičkoj bojišnici tijekom Drugog svjetskog rata. Glavni likovi priče su vojnici satnije C, 1. bojne, 27. pješačke pukovnije, 25. pješačke divizije, koje portretiraju glumci Sean Penn, Jim Caviezel, Nick Nolte, Elias Koetas i Ben Chaplin. Naslov filma referenca je na stih iz pjesme "Tommy" autora Rudyarda Kiplinga." Rudyard Kipling -- Tommy . Web Books. Preuzeto 4. kolovoza 2001.
Film Tanka crvena linija označio je Malickov povratak filmskom stvaralaštvu nakon punih 20 godina odsustva. U filmu se pojavljuju mnogi ugledni glumci u većim ili manjim ulogama, poput Adriena Brodyja, Georgea Clooneyja, Johna Cusacka, Woodyja Harrelsona, Jareda Leta, Johna C. Reillyja i Johna Travolte. Do trenutka kada je završena posljednja inačica filma, uloge Billa Pullmana, Lukasa Haasa i Mickeyja Rourkea su bile u potpunosti uklonjene iz filma (iako se jedna Rourkeova scena nalazi u "izbačenim prizorima" kao poseban dodatak na Blu-ray i DVD izdanjima). Glazbu za film skladali su Hans Zimmer, John Powell i Klaus Badelt, a glavni je fotograf bio John Toll. Film je snimljen u Queenslandu, u Australiji i na Solomonskim Otocima.
Na svjetskim kino blagajnama film Tanka crvena linija utržio je sveukupno 98 milijuna dolara uz budžet od 52 milijuna dolara. Kritike za film bile su uglavnom više nego pozitivne, a nominiran je u sedam kategorija za prestižnu filmsku nagradu Oscar: najbolji film, režiju, adaptirani scenarij, fotografiju, montažu, originalnu glazbu i zvuk. Film je 1999. osvojio nagradu Zlatni medvjed na filmskom festivalu u Berlinu. U emisiji At the Movies redatelj Martin Scorsese postavio je Tanku crvenu liniju na drugo mjesto svojih najdražih filmova iz 1990-ih. Kritičar Gene Siskel proglasio ga je "najboljim filmom o modernom ratu koji je ikada gledao".
Radnja Vojnik Witt napušta svoju satniju bez odobrenja i živi među lokalnim stanovništvom Melanezije u južnom Pacifiku. Uskoro ga pronalazi i zatvara prvi narednik Welsh iz njegove satnije. Wittu nije dopušteno vratiti se svojoj satniji i za kaznu mu je dodijeljena dužnost nositelja ležaja za nadolazeću kampanju. Vojnici iz satnije C, 1. bojne, 27. pješačke pukovnije, 25. pješačke divizije dovedeni su kao pojačanje u pokušaju da oduzmu otok Japancima. Zapovjednik satnije C je kapetan James Staros. Dok čekaju na brodovima svoje mornarice, razmišljaju o svojim životima i nadolazećoj invaziji.
Satnija C se iskrca na Guadalcanal bez otpora, krene prema unutrašnjosti otoka i putem sretnu domorodce i znakove japanske prisutnosti. Satnija uskoro pronađe svoj cilj: brdo 210, ključno uporište Japanaca.
Sljedećeg dana napad započne u zoru. Satnija C pokuša izvesti napad penjući se uz brdo, ali ih dočeka snažna vatra iz strojnica. Tijekom bitke, desetina predvođena narednikom Keckom sakrije se od neprijateljske vatre iza brdašca te odluči pričekati pojačanje. Keck posegne za granatom na svojem remenu, ali slučajno izvuče iglu, baci se na granatu kako bi zaštitio druge od eksplozije od koje umre. Pukovnik poručnik Tall naredi Starosu da zauzme bunker frontalnim napadom pod svaku cijenu. Staros odbije izvršiti njegovu naredbu za nešto što vidi kao samoubilačku misiju. Nakon što se njih dvojica ne uspiju dogovoriti oko napada, Tall s izvršnim časnikom bojne kapetanom Johnom Gaffom odluči doći do pozicije satnije C na prvoj crti bojišnice kako bi iz prve ruke razgledao situaciju. Kad stignu, vide da je japanski otpor oslabio, a Tall zaključi svoje mišljenje o Starosu.
Nakon što vojnik Bell izvidi japansku poziciju, Tall predloži da mali odred pomoću flankiranja pokuša zauzeti bunker. Među volonterima za misiju su vojnici Witt, Doll i Bell. Kapetanu Gaffu je dano zapovjedništvo za odred te oni krenu prema bunkeru uzbrdo. Žestoka bitka nastane, ali u konačnici američke snage zauzmu brdo.
Za svoj uspjeh vojnici dobivaju tjedan dana odmora, premda neki od njih u njemu ne uspiju uživati. Tall razriješi Starosa zapovjedništva jer ga smatra premekanim za borbu i predloži mu da se prijavi za premještaj u Korpus generala sudskih advokata da postane odvjetnik u Washingtonu, D.C. Bell primi pismo od svoje supruge koja ga obavijesti da se zaljubila u drugoga i da hoće razvod. U međuvremenu, Witt naiđe na neke domorodce, primijeti da su izgubili povjerenje prema njemu i da se često međusobno sukobljavaju.
Satnija je poslana na patrolu na rijeci s poručnikom Bandom kao zapovjednikom. Witt, zajedno s kaplarom Fifeom i vojnikom Coombsom, izvidi položaj Japanaca. U pokušaju povlačenja, Coombs je ranjen. Witt privuče pozornost Japanaca da osigura dovoljno vremena Fifeu. Witta okruži jedna od japanskih desetina. Japanci zahtijevaju Witta da se preda, ali nakon što on podigne svoju pušku je ubijen. Narednik Welsh i suborci pokopaju Witta. U posljednjoj sceni, satnija C dobije novog zapovjednika, kapetana Boschea, ukrca se na brod i ode s otoka. 200px|mini|Jim Caviezel - glumac koji u filmu Tanka crvena linija tumači ulogu vojnika Roberta Witta. Godinama poslije premijere filma, Caviezel je u intervjuima učestalo izjavljivao da može zahvaliti redatelju Malicku što mu je, davši mu glavnu ulogu u ovom filmu, u potpunosti preokrenuo glumačku karijeru i praktički ga izvukao iz "anonimnosti".
Glumačka postava
Nick Nolte kao pukovnik poručnik Gordon Tall Jim Caviezel kao vojnik Robert Witt Sean Penn kao prvi narednik Edward Welsh Elias Koteas kao kapetan James Staros Ben Chaplin kao vojnik Jack Bell Dash Mihok kao Don Doll John Cusack kao kapetan John Gaff Adrien Brody kao kaplar Geoffrey Fife John C. Reilly kao narednik Maynard Storm Woody Harrelson kao narednik William Keck Miranda Otto kao Marty Bell Jared Leto kao drugi poručnik William Whyte John Travolta kao general brigadir David Quintard George Clooney kao kapetan Charles Bosche Nick Stahl kao Edward Bead Thomas Jane kao vojnik Jason Ash John Savage kao narednik Jack McCron John Dee Smith kao vojnik Edward P. Train Kirk Acevedo kao vojnik Alfredo Tella Penny Allen kao Wittova majka Mark Boone Junior kao vojnik Christopher Peale Arie Verveen kao Charlie Dale Matt Doran kao vojnik Howard Coombs Paul Gleeson kao prvi poručnik George Band Don Harvey kao narednik Paul Becker Danny Hoch kao vojnik Leonardo Carni Tim Blake Nelson kao vojnik Brian Tills Larry Romano kao vojnik Frank Mazzi
Produkcija 200px|mini|Terrence Malick - scenarist i redatelj filma Tanka crvena linija. Malick je za adaptaciju istoimene knjige Jamesa Jonesa i za režiju filma bio nominiran u kategorijama za najbolji adaptirani scenarij i redatelja za prestižnu filmsku nagradu Oscar.
Scenarij Producent iz New Yorka Bobby Geisler prvi je pristupio redatelju Terrenceu Malicku 1978. i upitao ga da režira filmsku adaptaciju djela Davida Rabea Boom Boom Room. Malick je ponudu odbio i umjesto toga predložio ideju za film o životu Josepha Merricka. Međutim, nakon što se pročulo da David Lynch snima film Čovjek-slon, Malick je odustao od ideje. 1988. Geisler i John Roberdeau sreli su Malicka u Parizu te razgovarali o adaptaciji i režiji filma temeljenog na romanu The White Hotel D. M. Thomasa iz 1981. Malick je i taj prijedlog odbio, ali je napomenuo da bi bio zainteresiran raditi adaptaciju Molierovog Tartuffea ili Jonesove knjige Tanka crvena linija. Producenti su odabrali ovo potonje i platili Malicku 250 tisuća dolara da napiše scenarij.
Malick je započeo adaptaciju Tanke crvene linije 1. siječnja 1989. Pet mjeseci poslije producenti su dobili prvu verziju scenarija na gotovo 300 stranica. Prema članku objavljenom u magazinu Entertainment Weekly producenti su zadobili redateljevo povjerenje i "udovoljavali svim njegovim hirovima" uključujući i opskrbljivanje vrlo opskurnim istraživačkim materijalima poput knjige naziva Reptiles and Amphibians of Australia, tonske vrpce Kodo: Heartbeat Drummers of Japan, informacija o razbijačima kodova Navajo koje su regrutirali Američki marinci, a koji su se koristili svojim jezikom kako njihove poruke ne bi presrele i protumačile japanske postrojbe tijekom radio-komunikacije; producenti su također sami organizirali Malickova putovanja te pomogli njemu i njegovoj supruzi Michele dobiti hipoteku na njihov stan u Parizu.
Producenti su proveli dosta vremena razgovarajući s Malickom o njegovoj viziji filma. Geisler je izjavio:
Malickov Guadalcanal bit će "izgubljeni raj" silovan zelenim otrovom rata, kao što Terry zna reći. Mnogo nasilja bit će prikazano indirektno. Kada vojnik bude pogođen, umjesto da prikažemo njegovo lice na "spielbergovski" način, vidjet ćemo kako eksplodira stablo, uništenu vegetaciju i prekrasnu malu ptičicu slomljenih krila koja pokušava odletjeti sa svog stabla.
U međuvremenu je Malick proveo nekoliko godina radeći na drugim projektima, uključujući i kazališnu produkciju Sansho the Bailiff te na scenariju poznatom pod nazivom The English-Speaker trošeći dva milijuna dolara koja su pripadala producentima od kojih je polovicu potrošio na pisanje. 1990. upoznao je Gloriju, udovicu Jamesa Jonesa, i njegovu kćerku Kaylie te razgovarao s njima o filmskoj adaptaciji Tanke crvene linije. Do siječnja 1995. Geisler i Roberdeau su ostali bez novaca i počeli prisiljavati Malicka da odluči hoće li snimiti film ili neće. Razgovarali su s njegovim bivšim agentom Mikeom Medavoyem koji je baš u to vrijeme kretao sa svojom vlastitom produkcijskom kompanijom Phoenix Pictures pa je on pristao dati im 100 tisuća dolara za početak rada na Tankoj crvenoj liniji. Medavoy je imao ugovor s kompanijom Sony Pictures, a Malick je započeo gledati lokacije za snimanje u Panami i Kostariki prije nego što se odlučio za kišne šume sjeverne Australije. U travnju 1997., tri mjeseca prije početka snimanja, kompanija Sony povukla se iz projekta dok je filmska ekipa već postavljala studio u Queenslandu zbog toga što John Calley, tadašnji novi voditelj studija Sony, nije vjerovao da će Malick snimiti film unutar odobrenog budžeta od 52 milijuna dolara. Malick je nakon toga s Medavoyem otputovao u Los Angeles kako bi predložio projekt raznim holivudskim kompanijama. 20th Century Fox odlučio je uložiti dodatnih 39 milijuna dolara budžeta uz uvjet da Malick u film dovede pet glumaca s liste njih desetorice koji su u to vrijeme bili zainteresirani nastupiti u projektu. Japanska kompanija Pioneer Films donirala je dodatnih 8 milijuna dolara u budžet, a kompanija Phoenix još tri milijuna.
Dodjela uloga Dodjeljivanje uloga za film postala je vruća tema u Hollywoodu. Kada se Sean Penn susreo s Malickom rekao mu je: "Daj mi dolar i reci mi gdje da se pojavim." Scenarij za film također je poslan Robertu De Niru, Robertu Duvallu i Tomu Cruiseu. Kada se 1995. konačno pročulo da Malick namjerava snimiti svoj prvi film nakon dugogodišnje stanke, mnogi glumci su mu se samostalno počeli javljati. Malick je u Medavoyevom domu te iste godine organizirao čitanje teksta s Martinom Sheenom, Kevinom Costnerom, Willom Pattonom, Peterom Bergom, Lukasom Haasom i Dermotom Mulroneyem. U lipnju te godine organizirana je petodnevna radionica koju je, između ostalih, posjetio Brad Pitt, a koja je kulminirala Malickovim puštanjem soundtracka filma Where Eagles Dare i sviranjem japanskih bubnjeva. Malick se također susreo i sa zainteresiranim Johnnyjem Deppom u bistrou Book Soup na Sunset Stripu.