mini|283px|Opeklina drugog stupnja šake
Opeklina je vrsta ozljede kože ili potkožnih tkiva izazvana toplinom, električnom strujom, kemijskim tvarima, trenjem ili radijacijom. Opekline koje zahvaćaju samo površinski dio kože nazivamo površinskim opeklinama ili opeklinama prvog stupnja. U slučaju da oštećenje prodre u donje slojeve kože, radi se o opeklini drugog stupnja, dok opekline trećeg stupnja zahvaćaju sve slojeve kože. Opekline koje prodru toliko duboko da osim kože zahvate i potkožna tkiva kao mišiće i kosti definiramo kao opekline četvrtog stupnja.
Liječenje opeklina je različito i ovisi o težini ozljede. Površinske opekline ne predviđaju nikakav poseban tretman osim smanjenja boli analgeticima, dok teške opekline zahtijevaju dugotrajno specifično liječenje u posebno opremljenim centrima. Lijevanje hladne vode može biti korisno kod površinskih opeklina kako bi se smanjila bol i oštećenje kože, ali se dugotrajnim hlađenjem može izazvati hipotermija. Opekline drugog stupnja predviđaju čišćenje vodom i sapunom, te previjanje. Nije sasvim jasno što učiniti s mjehurima, ali najrazumnije je ostaviti ih čitave. Opekline koje zahvaćaju sve slojeve kože (treći stupanj) zahtijevaju kirurško liječenje presađivanjem zdrave kože. Kod opeklina koje zahvaćaju veliku površinu potreba je obilna hidratacija pacijenta intravenoznim putem, pošto je upalni odgovor vrlo jak i ima za posljedicu gubitak tekućina iz kapilara i edem. Najčešća komplikacija opeklina je infekcija oštećenih tkiva.
Iako su teške i vrlo raširene opekline često smrtonosne, postignuti napredak u terapiji od 1960-ih do danas znakovito je poboljšao prognozu bolesti, pogotovo kod djece i mlađih odraslih pacijenata. Svake se godine u svijetu 11 milijuna ljudi obrati medicinskoj ustanovi radi liječenja, a 300 000 ljudi godišnje umre od opeklina. U Sjedinjenim Američkim Državama 4 % pacijenata hospitaliziranih u centrima za opekline umire od zadobivenih ozljeda. Dugoročna prognoza je uglavnom povezana s površinom tijela zahvaćenom opeklinama i životnom dobi pacijenta.
Znaci i simptomi Izgled i karakteristike opekline uvelike ovise od dubini zahvaćenog tkiva. Opekline prvog stupnja uzrokuju bol koja traje dva do tri dana, a zatim u sljedećih nekoliko dana dolazi do guljenja kože. Osobe s ozbiljnijim opeklinama mogu osjećati jaču nelagodu i žaliti se na osjećaj pritiska više nego na samu bol. Kod opeklina koje zahvaćaju sve slojeve kože (trećeg stupnja) pacijent često potpuno izgubi osjet na dodir ili ubod. Površinske opekline izazivaju crvenilo kože, dok kod težih slučajeva koža bude ružičasta, bijela ili crna. Opekline oko usta i nosa i spaljene nosne dlačice mogu ukazivati na opekline i unutar dišnih puteva, ali ovi znaci nisu pouzdani. Pouzdaniji znaci zahvaćenosti dišnih putova jesu kratkoća daha, promuklost, stridor i zviždanje. Svrbež zahvaćenog i okolnog područja je čest tijekom izlječenja i pojavljuje se u 90 % odraslih i gotovo kod sve djece. Obamrlost i trnci mogu trajati dulje vrijeme nakon ozljede električnom strujom. Opekline vrlo često uzrokuju jak emotivni i psihološki stres.
stupanj zahvaćeni slojevi izgled tekstura osjećaj vrijeme izliječenja prognoza primjer Površinska (prvi stupanj) Epidermis crvenilo kože bez mjehura suha bolan 5 – 10 dana potpuno ozdravljenje; Ponovljene opekline od sunca mogu povećati rizik raka kože. 70px|Opeklina od sunca je tipična opeklina prvog stupnja. površinska sa zahvaćenim dijelom donjih slojeva (drugi stupanj) zahvaća površinski (papilarni) dermis crvenilo s mjehurom ispunjenim bistrom tekućinom. posvijetli pod pritiskom vlažna vrlo bolan manje od 2 – 3 tjedna lokalne infekcije/celulitis ne ostavlja ožiljke površinska sa zahvaćenim donjim slojevima (drugi stupanj) prodire u duboki (retikularni) dermis žuti ili bijeli. manje ljuštenja. može ostaviti mjehure. uglavnom suha osjećaj pritiska i nelagode 3 – 8 tjedana ožiljci, kontrakture (mogle bi zahtijevati kirurško odstranjivanje i presađivanje kože) duboka sa zahvaćenim svim slojevima (treći stupanj) zahvaćeni svi slojevi dermisa ukrućen i žutosmeđe boje bez izbjeljivanja tkiva slična štavljenoj koži bezbolna vrlo dugo (nekoliko mjeseci), često nepotpuno ožiljci, kontrakture, amputacije (nužno brzo odstranjenje opečenog tkiva) četvrti stupanj prodire kroz sve slojeve kože i zahvaća potkožnu mast, mišiće i kosti crna; pougljenjena s eskarama suha bezbolna odstranjenje tkiva i amputacija amputacija, funkcionalni defekti i u nekim slučajevima smrt.
Uzroci Opekline su uzrokovane nizom vanjskih čimbenika koji se mogu podijeliti na toplinske, kemijske, električne i radijaciju. Najčešći uzročnici u Sjedinjenim Američkim Državama su plamen (44 %), vruća voda ili vodena para (33 %), vrući predmeti (9 %), električna struja (4 %) i nagrizajuće kemijske tvari (3 %).National Burn Repository Pg. i Većina slučajeva opeklina desi se u kućanstvima (69 %) ili na radnom mjestu (9 %), i ogromna većina je izazvana nesretnim slučajem. Oko 2 % slučajeva je izazvano napadom drugih osoba, 1 – 2 % je posljedica pokušaja samoubojstva. Isti uzroci mogu izazvati oštećenja dišnih putova i pluća u oko 6 % slučajeva, uzrokovana udisanjem vrućeg zraka ili dima.
Ozljede izazvane opeklinama su češće u društvenim skupinama nižeg imovinskog statusa. Pušenje se smatra faktorom rizika, ali ne i konzumacija alkohola. Opekline uzrokovane plamenom su češće u hladnim područjima, a specifični faktori rizika u zemljama u razvoju su kuhanje na otvorenoj vatri ili kuhanje na podu nastamba kao i razvojna zaostalost djece i kronične bolesti odraslih.
Vruće tvari Najčešći uzroci opeklina u Sjedinjenim Američkim Državama su toplinske prirode kao plamen i vruće tekućine. Pušenje u kući i kućanski aparati su najčešći uzroci smrti izazvanih požarima, a u gotovo polovici slučajeva ozljede opeklinama su izazvane pokušajima gašenja požara. Opekline izazvane vrućim tekućinama ili vrućim plinovima su drugi uzrok po učestalosti nakon plamena i najčešće su posljedica djelovanja vrućih napitaka, vode iz slavine visoke temperature kod kupki ili pri tuširanju, djelovanja vodene pare ili vrućeg ulja. Ova vrsta opeklina je vrlo česta kod djece ispod pete godine života i, u SAD-u i Australiji, mala djeca čine oko dvije trećine svih slučajeva opeklina. Kontakt s vrućim predmetima je uzrok 20-30 % opeklina kod djece. Ovi uzroci najčešće izazivaju opekline prvog i drugog stupnja, ali može doći i do opeklina trećeg stupnja pogotovo ako je kontakt s uzrokom produljen. Pirotehnička sredstva su uobičajen uzrok opeklina u mnogom zemljama u doba blagdana, a pod statistički povećanim rizikom od ozljeda su muški adolescenti.
Opekline od trenja su oblik toplinskih opeklina koje nastaju prelaskom abrazivne tvari preko tkiva velikom brzinom. Obično su u kombinaciji s mehaničkim oštećenjima tkiva. Tipično se javljaju u prometnim nezgodama kada tijelo ispadne iz vozila pri velikoj brzini i grebe po prometnici, industrijskim nesrećama kada tkivo ogrebu pogonski remeni i kućnim nezgodama pri padu na tepih ili traku za trčanje.
Nagrizajuće kemikalije Kemikalije uzrokuju od 2 do 11 % svih opeklina, ali su odgovorne za 30 % svih smrti povezanih s opeklinama. Više od kemijskih tvari mogu izazvati opekline, većina kojih su jake baze (oko 55 %) ili jake kiseline (26 %). Gotovo sve smrti izazvane opeklinama kemikalijama su posljedica njihovog gutanja. Najčešće se radi o natrijevom hidroksidu iz sredstava za otapanje masnih naslaga, sumpornoj kiselini iz olovnih akumulatora, klorovodičnoj kiselini koji se nalazi u sredstvima za uklanjanje kamenca, natrijevom hipokloritu („varikina”) koji se nalazi u izbjeljivačima i halogeniranim ugljikovodicima koji se nalaze npr. u sredstvima za odstranjivanje boje. Fluorovodična kiselina može uzrokovati posebno duboke opekline koje su u početku asimptomatične i daju prve znakove tek nakon nekog vremena (od nekoliko sati do jednog dana), kad tvar prodre duboko u tkiva. Mravlja kiselina uzrokuje razgradnju posebno velikog broja crvenih krvnih zrnaca.
Električna struja Opekline ili ozljede električnom strujom se dijele na djelovanje izazvano visokim naponom (višim od 1000 volti), niskim naponom (nižim od 1000 volti) i opekline izazvane električnim lukom. Najčešći uzrok opeklina električnom strujom u djece je kontakt s električnim kabelima bez izolacije (60 %) i neispravnim električnim utičnicama (14 %). Vrlo rijedak slučaj opeklina električnom strujom je udar munje. Rizični faktori za udar munje su aktivnosti na otvorenom neposredno prije ili za vrijeme nevremena, kao npr. alpinizam, sportovi na otvorenim ravnim površinama (golf, nogomet) ili radne aktivnosti na otvorenom. Smrtnost od udara munje je 10 %.
Kod ozljeda izazvanih električnom strujom većina se nalazi u unutrašnjosti tijela te je vrlo teško procijeniti razinu oštećenja samim pregledom kože. Kontakt s visokim i niskim naponom može izazvati aritmiju i srčani zastoj.
Opekline od istosmjerne električne struje uzrokovane su elektrolizom u tjelesnim stanicama, dok je kod opeklina od izmjenične struje učinak više toplinski.
Zračenje (radijacija) Opekline izazvane zračenjem izazvane su izlaganju dovoljno visoke količine energije raznim vrstama elektromagnetskih i čestičnih zraka. Ono može biti ionizirajuće i neionizirajuće.
U opekline od neionizirajućeg zračenja spadaju:
opekline od toplinskog zračenja - nastaju u požarima ili prilikom inicijalnog bljeska nuklearne eksplozije (kod kojih je i svjetlosno zračenje dovoljno visokog intenziteta da izaziva isti učinak) opekline od ultraljubičastog zračenja - nastaju prilikom sunčanja, korištenja solarija ili prilikom elektrolučnog zavarivanja, kao i kod bljeska nuklearne eksplozije opekline od mikrovalnog zračenja - vrlo rijedak uzrok toplinskog učinka koji se pojavljuje kod izlaganja tkiva snažnim, usmjerenim zrakama mikrovalova
Pretjerano izlaganje Sunčevom zračenju je najčešći uzrok opeklina izazvanih zračenjem i općenito najčešći uzrok opeklina prvog stupnja. Postoje velike razlike u reakciji kože na izlaganje suncu ovisno o fototipu kože tj. količini melanina u njenim stanicama.
U opekline od ionizirajućeg zračenja spadaju:
alfa-opekline – opekline koje nastaju primarno u unutrašnjosti tijela na sluznicama zbog unutarnje kontaminacije vrlo alfa-radioaktivnim tvarima poput radioizotopa radija; na površini tijela se, zbog plitkog dosega alfa-čestica, očituju kao blagi eritemi beta-opekline – dublje opekline površinskih dijelova kože koje nastaju izlaganjem snažnim beta-emiterima poput stroncija-90; očituju se kao jake opekline od sunčanja gama-opekline – izuzetno duboke opekline organskih tkiva koje nastaju izlaganjem snažnim gama-emiterima poput kobalta-60 rentgenske opekline – duboke opekline kože od povijesnog značanja tijekom razvitka radiološke dijagnostike neutronske opekline – vrlo duboke, intenzivne opekline kod kojih tvari u tijelu postaju radioaktivne, dalje izazivajući daljnju štetu stanicama tijela opekline od ostalih ubrzanih čestica – incidenti tijekom znanstvenih istraživanja s protonskim zračenjem, nekalibriranom radioterapijom i sl.
Jake kombinirane opekline od različitog ionizirajućeg zračenja nastaju kontaminacijom kože radioaktivnim oborinama.
Učinak ionizirajućeg zračenja na kožu je ovisi o intenzitetu, vremenu izloženosti i udaljenosti od njegovog izvora. Učinak na kožu je gubitak kose nakon 3 Gy, crvenilo kože nakon 10 Gy, ljuštenje kože nakon 20 Gy i nekrozom nakon 30 Gy. Reakcija crvenila se u pravilu pojavljuje tek nakon nekog vremena od izlaganja izvoru ionizirajućeg zračenja. Terapija opeklina od ionizirajućeg zračenja je jednaka kao i kod ostalih vrsta opeklina.
Namjerno izazivanje opeklina