200px|desno|mini|Heraldička kruna Prijestolonasljednik (mocijski parnjak ženskoga roda je prijestolonasljednica), u državama s monarhijskom tradicijom, osoba koja je prva sljedeća u nasljednom pravu na nasljeđivanje vladarskog prijestolja. Najčešće se radi o najstarijem sinu monarha (primogenitura) ili o najstarijem sljedećem muškom članu dinastije (seniorat). U suvremenim monarhijama, uglavnom se odbacilo nasljeđivanje prijestolja od strane najstarijeg sina, već se nasljednikom ili nasljednicom prijestolja smatra prvorođeno dijete, neovisno o spolu.
Tijekom povijesti, kraljevi su znali okruniti svoje sinove i postaviti ih za suvladare još za svoga života, kako bi osigurali nesmetan transfer dinastičkog prava. Takvi slučajevi poznati su u brojnim zemljama (Bizant, Ugarska, Sveto Rimsko Carstvo i dr.).
Prijestolonasljedničke titule
U mnogim zemljama, prijestolonasljednici imaju određene titule koje označavaju njihov poseban status u odnosu na nasljeđivanje krune. Također, zakonima je propisano kakve uvjete mora ispunjavati prijestolonasljednik pa tako u Velikoj Britaniji ne smije prijeći na katoličku vjeru ni oženiti pučanku ili ženu koju nije odobrio parlament, jer time gubi status nasljednika prijestolja.
Najpoznatije prijestolonasljedničke titule su: Princ od Walesa, titula britanskoga prijestolonasljednika Princ od Asturije, titula španjolskoga prijestolonasljednika Princ d'Orange, titula nizozemskoga prijestolonasljednika
Sadašnji prijestolonasljednici
Šeik Salman bin Hamad bin Isa al-Halifa - prijestolonasljednik Bahreina Princ Philippe, vojvoda od Brabanta - prijestolonasljednik Belgije Al-Muhtadi Bilah - prijestolonasljednik Bruneja Frederik, krunski princ od Danske - prijestolonasljednik Danske Šeik Hamdan bin Muhamed bin Rašid al-Maktoum - prijestolonasljednik Dubaija Naruhito, krunski princ od Japana - prijestolonasljednik Japana Princ Lerotholi Seeiso - prijestolonasljednik Lesota Alois, nasljedni princ od Lihtenštajna - prijestolonasljednik Lihtenštajna Guillaume, nasljedni veliki vojvoda od Luksemburga - prijestolonasljednik Luksemburga Mulaj Hasan, krunski princ od Maroka - prijestolonasljednik Maroka Willem-Alexander, princ od Oranje - prijestolonasljednik Nizozemske Haakon, krunski princ od Norveške - prijestolonasljednik Norveške Šeik Tamim bin Hamad al-Tani - prijestolonasljednik Katara Felipe, princ od Asturije - prijestolonasljednik Španjolske Victoria, krunska princeza od Švedske - prijestolonasljednica Švedske Vajiralongkorn, krunski princ od Tajlanda - prijestolonasljednik Tajlanda Princ William, princ od Walesa - prijestolonasljednik Ujedinjenog Kraljevstva i ostalih kraljevstava Commonwealtha
Napomene ٭ U hrvatskomu jeziku opstoje i imenice prestolonasljednikStjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., , str. 258. Vladimir Anić, Josip Silić, Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Sveučilišna naklada Liber, Školska knjiga, Zagreb, 1986., , str. 530. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., , str. 363. te prjestolonasljednik.Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis, s predgovorom Radoslava Katičića, Školska knjiga, Zagreb, 2005., , str. 137. Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, 4. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2012., CIP 790248, , str. 137. Jezični savjetnik s gramatikom (1971.) savjetuje porabu oblika prestolonasljednik, a preporučuje izraz nasljednik prijestolja.Vida Barac-Grum, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Zlatko Vince, izradili, Jezični savjetnik s gramatikom, uredio Slavko Pavešić, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., str. 226. Izraz nasljednik prijestolja preporučuje i Vatroslav Rožić.Vatroslav Rožić, Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku, vlastita naklada pisca, Tiskara Jovana Puljo u Zemunu, Zemun, na koncu travnja 1904., str. 36. Po Rožiću prijestolonasljednik je nespretna i loša složenica. Izraz prijestolonasljednik preporučuju Hrvatski jezični savjetnik (1999.),Lana Hudeček, Milica Mihaljević, Luka Vukojević, u redakciji izvršnoga uredništva, Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., , str. 66., 604. (infant) i 1171., Rječnik hrvatskoga jezika (2000.),Jure Šonje, gl. ur., Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Školska knjiga, Zagreb, mjeseca listopada 2000., , , str. 952. i 968. Osmojezični enciklopedijski rječnik (2004.),Tomislav Ladan, gl. ur., Osmojezični enciklopedijski rječnik : hrvatski, ruski, engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, latinski, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb, 2004., CIP 441027052, (cjelina), (cjelina), (V. sv.), str. 958., , Hrvatski pravopis (2013.),Željko Jozić, gl. ur., Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013., (1. internetsko izd.), (meki uvez), str. 377. i 381. te Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika (2015.).Ljiljana Jojić, gl. ur., Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2015., , str. 1173. Hrvatski enciklopedijski rječnik (2004.)Ljiljana Jojić, gl. ur., Ranko Matasović, gl. ur., Hrvatski enciklopedijski rječnik, II. izd., 8. sv. : Pes – Pro, EPH, Novi Liber, Zagreb, 2004., CIP 441216036, (cjelina), (8. sv.), str. 244. navodi izraz prestolonasljednik.
Izvori
Kategorija:Monarhija