Mauna Loa najveći je vulkan na Zemlji s obzirom na obujam i jedan je od pet vulkana koji sačinjavaju otok Hawaiʻi u američkoj saveznoj državi Havaji. Tipično za područje sjevernog Pacifika, Mauna Loa je aktivni vulkan u obliku štita, čija se zapremina procjenjuje na 75.000 km3.G.D. Kaye "Using GIS to estimate the total volume of Mauna Loa Volcano, Hawaii , 98th Annual Meeting of Geological Society of America, 2002 Visina mu iznosi 4169,40 m, a od podmorskog podnožja 10.099 m. Ipak, susjedni vulkan Mauna Kea viši je za 37 metara.
Havajsko ime Mauna Loa znači "duga planina". Lava koju vulkan erumpira siromašna je silicijevim dioksidom te se stoga sporo kruti pa Mauna Loa ima blage padine. To također znači da erupcije nisu eksplozivnog karaktera. Premda se procjenjuje da vulkan erumpira preko 700.000 godina i da se uzdigao iznad morske razine prije 400.000 godina, starost stijena na planini iznosi oko 200.000 godina.Mauna Loa: Earth's Largest Volcano , United States Geological Survey Magma mu dolazi iz havajske vruće točke, koja je tijekom desetaka milijuna godina stvorila Havajsko otočje. Tektonika ploča predviđa da će se pomicanjem Pacifičke ploče vremenom i Mauna Loa udaljiti od vruće točke te da će za 500.000 do milijun godina postati ugasli vulkan.
Posljednja erupcija vulkana dogodila se 1984. godine. Premda u zadnjih dvjestotinjak godina nisu zabilježene ljudske žrtve, erupcije iz 1926. i 1950. godine uništile su neka sela na obroncima, a grad Hilo je dijelom izgrađen na okamenjenoj lavi nastaloj nakon erupcije s kraja 19. stoljeća. S obzirom na potencijalnu opasnost koju predstavlja za okolna urbana područja, Mauna Loa je dijelom programa Decade Volcanoes, koji proučava najopasnije svjetske vulkane, a prati se od 1912. iz Havajskog vulkanskog opservatorija. Blizu vrha vulkana su još dva opservatorija, od kojih jedan proučava atmosferu, a drugi Sunce. Područje nacionalnog parka Havajski vulkani obuhvaća vrh te jugoistočni obronak Mauna Loe, kao i susjedni vulkan Kīlaueu.
Opis
mini|300px|Mauna Loa gledana iz zraka
Kako je istaknuto, Mauna Loa je najveći svjetski vulkan prema zapremini. Gledano iz daljine vulkan ima oblik štita, odnosno duge i blage padine zbog niskog viskoziteta lave. Erupcije su rijetko eksplozivne, što znači da lava teče uz vrlo malo eruptivnog dima i kamenja. Takve se erupcije nazivaju "havajskim". Uobičajeno erupcija počinje otvaranjem procijepa dugog i po nekoliko kilometara kroz koji se pomalja lava. Ova se pojava naziva "vatrenom zavjesom". Nakon nekoliko dana istjecanja lave, vulkanska se aktivnost obično svodi na samo jedan dio pukotine.MacDonald G, Hubbard DG (1974). Volcanoes of the National Parks of Hawaii . Hawaii Natural History Association Ltd.
Erupcije su se dosad događale u tri područja planine: pri vrhu te u dvije pukotine koje se od vrha protežu u smjeru sjeveroistoka, odnosno jugozapada. Oko 38% erupcija u posljednjih dvjesta godina izbilo je na vrhu vulkana, 31% u području sjeveroistočne pukotine i 25% u području jugozapadne pukotine. Ostalih 6% zbilo se sjeverozapadno od vrha.Mauna Loa eruption history, Hawaii Center for Volcanology, Ken Rubin & Rochelle Minicola, 2004
Kaldera vrh Mauna Loe naziva se Mokuʻāweoweo. Promjer mu je od 3 do 5 km. Procjenjuje se da je kaldera nastala prije 1000 do 1500 godina, kada je velika erupcija u području sjeveroistočne pukotine ispraznila svu magmu ispod vrha, koji se zatim urušio.When did the summit caldera of Mauna Loa form? United States Geological Survey, Hawaiian Volcano Observatory. March 22, 2001.
Seizmološki podaci mogu otkriti položaj aktivnih komora magme ispod vulkana. Neke vrste seizmičkih valova (S-valovi) ne mogu putovati kroz tekuće stijenje pa komore magme stvaraju sjene na dobivenim podacima. Poznato je da postoji velika komora s magmom oko 3 km ispod vrha, kao i manje količine magme duž dviju pukotina.What's up with Mauna Loa? United States Geological Survey, Hawaiian Volcano Observatory. October 18, 2001.
Pasati pušu na Havajima od istoka prema zapadu, a Mauna Loa snažno utječe na lokalnu klimu. Na nižim obroncima, posebice na istoku, padaju velike količine kiše, tako da grad Hilo ima najveću količinu oborina po metru četvornom u SAD-u, a obronci su prekriveni gustom šumom. Nasuprot tome, zapadni su obronci mnogo suši. Na većim se visinama količina oborina smanjuje ili se zbog niskih temperatura pojavljuje u obliku snijega.Mauna Loa Flora and Climate, Hawaii Center for Volcanology, 2004. Ken Rubin & Rochelle Minicola
Mokuʻāweoweo
mini|250px|lijevo|Mokuʻāweoweo prekriven snijegom Mokuʻāweoweo je krater (kaldera) na vrhu Mauna Loe, čija se posljednja erupcija dogodila 1984. godine. Iako put do vrha postoji od pamtivijeka, uspon nije lagan te je predstavljao problem za sve koji su podcijenili njegovu težinu. Primjerice, američki je uspon iz 1840., isprva zamišljen kao kraći izlet, potrajao punih mjesec dana. Masa Mauna Loe lako zavara, jer su padine vrlo blage (nigdje ne prelaze 12°), zbog čega je jako teško predvidjeti stvarno vrijeme potrebno za uspon.
Krater je dug 4800, a širok 2400 metara. Dva pokrajna kratera, nazvana North Pit ("Sjeverna jama") i South Pit ("Južna jama"), djelomice su spojena s Mokuʻāweoweom, dok se jugozapadno nalaze manji krateri Lua Hou ("Nova jama") te Lua Hohonu ("Duboka jama").
Ime kratera dolazi od naziva crvene havajske ribe ʻāweoweo (Priacanthus meeki), na čiju je crvenu boju lokalno stanovništvo asocirala boja eruptivne lave.
Mokuʻāweoweo je danas u području Havajske vulkanske divljine (Hawaii Volcanoes Wilderness area), dijelu nacionalnog parka Havajski vulkani.Hawaii Volcanoes Wilderness Area , Recreation.gov
Geologija i povijest
Podrijetlo
mini|300px|Satelitska snimka otoka Hawaiʻi (Mauna Loa je veliki procjep u sredini otoka)
Smatra se da je Mauna Loa počela erumpirati prije 700.000 do milijun godina. Od tada je konstantno rasla zbog okamenjene lave. Kao i svi otoci u sklopu Havajskog otočja, i Mauna Loa potječe iz Havajske vruće točke, izvora magme koji se uzdiže iz dubina Zemljina plašta. Vruća točka je nepomična, dok se Pacifička ploča iznad nje pomiče oko 10 cm godišnje. Uzdizanje vrele magme stvara vulkane, koji onda erumpiraju nekoliko milijuna godina prije nego što ih pomicanje Pacifičke ploče udalji od najintenzivnije vulkanske aktivnosti.
Havajska vruća točka postoji barem 80 milijuna godina, a od nje se proteže lanac starih vulkana dug gotovo 5800 km. Vruća točka danas lavom napaja pet vulkana: Mauna Lou, Kīlaueu i Hualālai na otoku Hawaiʻi, Haleakalu na otoku Maui te Loʻihi, podmorski vulkan južno od otoka Hawaiʻi, ujedno i najmlađi havajski vulkan. Mauna Loa je najveća od navedenih, a Kīlauea ima najintenzivniju vulkansku aktivnost.Decker R, Decker B (1997). Volcanoes, W.H. Freeman & Co, Ltd,
Pretpovijesne erupcije Pretpovijesne erupcije Mauna Loe pomno su istražene metodom 14C datiranja (pomoću radioaktivnog izotopa ugljika 14C) tako da su se analizirali fragmenti ugljena pronađenog u lavi. Pretpovijesna je aktivnost planine među najbolje istraženim uopće. Studije su pokazale da se u početku (nekoliko stotina godina) događa aktivnost u vrhu, nakon čega su aktivne bočne pukotine, da bi se nakon toga aktivnost ponovo vratila na vrh vulkana. Prepoznata su dva ciklusa, svaki po 1500-2000 godina, što je jedinstveno za Mauna Lou u okviru havajskih vulkana.Lockwood J.P. (1995), "Mauna Loa eruptive history - the preliminary radiocarbon record", in Rhodes, J.M. and Lockwood, J.P. (eds.), Mauna Loa revealed: structure, composition, history, and hazards, Washington D.C., American Geophysical Union Monograph 92, p. 81–94.
Prije 6000-7000 godina Mauna Loa bila je uglavnom neaktivna, čemu je uzrok još nepoznat - sličan slučaj nije pronađen kod drugih havajskih vulkana, osim kod onih danas ugaslih. Prije 8000-11000 godina vulkanska aktivnost Mauna Loe bila je žešća no danas. Procjenjuje se da se rast planine usporio u posljednjih 100.000 godina.Eruption History of Mauna Loa Volcano , United States Geological Survey, Hawaiian Volcano Observatory Moguće je da se vulkan bliži kraju razdoblja formiranja svoje bazaltne baze.Eruption History: A Cyclic Eruption Model is Proposed , United States Geological Survey, Hawaiian Volcano Observatory, March 16, 1998
Uspon na Mauna Lou mini|250px|Planinarski put ʻAinapō
Prapovijest Planinarski put ʻAinapō utaban je u prapovijesti. Počinje u selu Kapāpala te se uzdiže 3400 metara do vrha. Put je dug 56 km. Domoroci su put koristili kako bi prinosili žrtve božici vatre Pele tijekom erupcija vulkana. Uspon bi obično potrajao nekoliko dana pa je usput osnovano nekoliko postaja u kojima bi se putnici snabdijevali hranom i vodom.Ainapo Trail Nomination form , Russell A. Apple
John Ledyard Američki istraživač John Ledyard poveo je u siječnju 1779. ekspediciju na Mokuʻāweoweo tijekom trećeg putovanja kapetana Jamesa Cooka. Pokušali su teški uspon izravno iz zaljeva Kealakekua, no odustali su nakon prijeđenih 38 kilometara misleći kako do vrha imaju još 20-ak km.Measuring the Mountain: the United States Exploring Expedition on Mauna Loa, 1840-1841, Roberta A. Sprague, Hawaiian Historical Society, Honolulu, 1991 Zapravo je najkraći put iz zaljeva Kealakekua dug 33 kilometra.Earliest Ascents of Mauna Loa Volcano, Hawai'i, Walther M. Barnard, Hawaiian Historical Society, Honolulu, 1991
Archibald Menzies mini|lijevo|200px|Archibald Menzies Škotski prirodoslovac Archibald Menzies, tada u službi britanskog pomorca i istraživača Georgea Vancouvera, predvodio je 1794. prvu skupinu za koju postoji pisani dokument o uspješnom usponu na Mokuʻāweoweo. Godinu prije pokušao je uspon sa zapada, ali je odustao, no sljedeće se godine uspješno popeo na vulkan Hualālai na sjeverozapadnom dijelu otoka. Bezuspješno je pokušao prijeći unutarnji plato između Hualālaija i Mauna Loe.
Menzies je za savjet upitao kralja Kamehamehu I., koji mu je objasnio da se čamcima može prebaciti do južne strane otoka i potom slijediti domorodački put ʻAinapō. To je Menzies i napravio te se na Mokuʻāweoweo uspeo 16. veljače. Na vrhu Mauna Loe barometrom je procijenio visinu na 4156 metara, što je odstupanje od svega 13 metara od danas izmjerene visine (4169 m).Hawaii Nei 128 Years Ago: Journal of Archibald Menzies, kept during his three visits to the Sandwich or Hawaiian Islands in the years 1792-1794. Archibald Menzies. Editor: William Frederick Wilson, 1920, page 197 Iznenadio ga je snijeg na vrhu planine i temperature ispod nule. Također je ponovo krivo procijenio vrijeme potrebno za uspon tako da je iscrpio sve zalihe hrane ekspedicije.
Ostali značajni usponi Dana 29. siječnja 1834., 40 godina nakon Menziesa još se jedan Škot, botaničar David Douglas uspeo do vrha, također ʻAinapō putem. Misionar Joseph Goodrich navodno se na Mauna Lou popeo negdje u isto ovo vrijeme, premda on sam to nikada nije potvrdio. Poznato je da se popeo na Mauna Keu, odakle je teleskopom promatrao i opisao Mokuʻāweoweo.
Isidor Löwenstern se u veljači 1839. uspeo na Mauna Lou, što je bio tek treći uspješan zabilježeni uspon u 60 godina.
Wilkesova ekspedicija mini|220px|Charles Wilkes
Američka ekspedicija koju je predvodio admiral (tada poručnik) Charles Wilkes imala je od 1838. za zadaću istražiti područje Tihog oceana.Narrative of the United States Exploring Expedition, Charles Wilkes, 1849, Volume IV, Pages 111–162 U rujnu 1840. pristigli su u Honolulu, gdje su brodski popravci potrajali dulje od planiranog te je Wilkes odlučio zimu provesti na Havajima i istražiti vulkane. Kralj Kamehameha III. dodijelio je ekspediciji kao prevoditelja liječnika Gerrita P. Judda.