Pokolj u Ahmićima bio je ratni zločin i pokolj bošnjačkih civila koji su 16. travnja 1993. u selu Ahmići u općini Vitez počinile snage HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskoga sukoba u ratu u Bosni i Hercegovini. U presudama ICTY-a napad na Ahmiće opisan je kao dio šire kampanje progona i etničkog čišćenja Bošnjaka u Lašvanskoj dolini. mini|220px|Razrušena džamija u Ahmićima, travanj 1993. mini|220px|Položaj općine Vitez, u sklopu koje se nalaze Ahmići Prema nalazima ICTY-a i kasnijoj literaturi, u napadu je ubijeno više od stotinu osoba, uključujući žene, djecu i starije civile, spaljen je velik broj kuća, a dvije mjesne džamije namjerno su uništene. Pokolj u Ahmićima smatra se najvećim pojedinačnim pokoljem počinjenim tijekom sukoba između HVO-a i Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH).

Pozadina Početkom 1993. stanje u središnjoj Bosni naglo se pogoršalo nakon raspada ranijega savezništva između HVO-a i ARBiH. U presudama ICTY-a navodi se da je hrvatsko političko i vojno vodstvo u srednjoj Bosni tijekom proljeća 1993. nastojalo uspostaviti potpunu kontrolu nad područjima predviđenima kao hrvatske provincije u okviru Vance-Owenova mirovnog plana.

Na sastanku održanom 3. travnja 1993. u Mostaru hrvatsko je vodstvo raspravljalo o provedbi toga plana. ICTY je u predmetu Kordić i Čerkez zaključio da su nakon toga uslijedile političke i vojne pripreme koje su prethodile koordiniranim napadima na više bošnjačkih naselja u Lašvanskoj dolini, uključujući Ahmiće.

Ahmići su prije rata bili mješovito selo s brojčano pretežitim bošnjačkim stanovništvom. Njihov položaj u blizini komunikacija koje povezuju Vitez, Busovaču i druga mjesta Lašvanske doline davao je selu i vojni i politički značaj u lokalnim planovima teritorijalne kontrole.

Napetosti između lokalnih hrvatskih i bošnjačkih struktura vlasti dodatno su rasle tijekom zime 1992./1993. U haškim presudama opisano je da su travanjski napadi 1993. bili dio šire operacije usmjerene protiv bošnjačkoga stanovništva na području Viteza, uključujući Ahmiće, Nadioce, Šantiće, Piriće i druga sela.

Napad Napad na Ahmiće započeo je rano ujutro 16. travnja 1993., oko 5:30, istodobno s napadima na druga naselja na području Viteza i Busovače. Prema nalazima ICTY-a, radilo se o unaprijed planiranoj operaciji usmjerenoj protiv bošnjačkoga civilnog stanovništva. Na dan napada prekinute su telefonske veze u općini Vitez, a glavne ceste bile su blokirane.

Sudski nalazi i izvještaji međunarodnih promatrača navode da je napad izveden iz više smjerova kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema otvorenome prostoru, gdje su na civile pucali pripadnici raspoređeni na južnom izlazu iz sela. Druge skupine vojnika išle su od kuće do kuće, palile ih i ubijale stanovnike ili ih tjerale na bijeg.

ICTY je utvrdio da je u napadu ubijeno više od 100 Bošnjaka, među njima 32 žene i 11 djece mlađe od 18 godina. U literaturi i preglednim prikazima najčešće se navodi raspon od 117 do 120 ubijenih, dok se u izvještaju Europske promatračke misije, na koji se pozivaju haške presude, spominje najmanje 103 ubijene osobe. Najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba, a među ubijenima je bilo i više starijih osoba.

Prema nalazima ICTY-a i drugim međunarodnim izvorima, tijekom napada spaljena je većina bošnjačkih kuća u Ahmićima. Centar za ljudska prava u Zenici naveo je da je od približno 200 bošnjačkih kuća uništeno njih 180, a dvije mjesne džamije namjerno su minirane i srušene.

Haške presude posebno su izdvojile nekoliko oblika nasilja: ubojstva civila u njihovim kućama, pucanje na ljude koji su pokušavali pobjeći, paljenje stambenih i gospodarskih objekata te sustavno uništavanje vjerskih objekata. Time je, prema sudskim zaključcima, bošnjačka zajednica u selu gotovo potpuno razbijena u jednome jutru.

mini|220px|Oznaka jedinice Jokeri U presudama i svjedočenjima pred ICTY-em među sudionicima napada spominju se pripadnici 4. bojne vojne policije HVO-a, posebice jedinice Jokeri, kao i druge lokalne postrojbe HVO-a na području Viteza i Busovače.

Pokolj su ubrzo nakon napada dokumentirali pripadnici britanskoga bataljuna UNPROFOR-a pod zapovjedništvom pukovnika Boba Stewarta, a prizori iz Ahmića postali su jedan od najpoznatijih simbola bošnjačko-hrvatskoga sukoba u središnjoj Bosni.

Posljedice Neposredna posljedica napada bilo je gotovo potpuno uništenje bošnjačkoga dijela Ahmića i raseljavanje preživjeloga stanovništva. U literaturi i izvještajima međunarodnih organizacija Ahmići se često navode kao jedan od najtežih primjera etničkoga čišćenja u Lašvanskoj dolini tijekom proljeća 1993.

Otkrivanje zločina od strane britanskih snaga UNPROFOR-a imalo je i snažan međunarodni odjek. Fotografije i izvještaji iz sela postali su važan dio kasnijega javnog i pravnog razumijevanja bošnjačko-hrvatskoga sukoba, osobito u raspravama o ulozi političkoga i vojnoga vodstva HVO-a u napadima na civilno stanovništvo.

Pokolj u Ahmićima ostao je i jedno od središnjih mjesta sjećanja na stradanje Bošnjaka u središnjoj Bosni. Zbog razmjera zločina i obilja sudski potvrđenih činjenica, Ahmići se u domaćoj i međunarodnoj literaturi često navode kao simbol nasilja nad civilima u bošnjačko-hrvatskom sukobu.

Suđenja Pokolj u Ahmićima bio je jedna od ključnih točaka optužnica i presuda ICTY-a u predmetima Kordić i Čerkez, Blaškić i Kupreškić i drugi.

U predmetu Kordić i Čerkez ICTY je zaključio da su zločini u Ahmićima bili dio sustavne kampanje progona Bošnjaka u Lašvanskoj dolini. Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti i kršenja ratnoga prava, dok je Mario Čerkez osuđen na 6 godina zatvora; žalbeno vijeće potvrdilo je ključne dijelove presude protiv Kordića.

U predmetu protiv Tihomira Blaškića prvostupanjska presuda također je obuhvaćala Ahmiće, ali je u žalbenom postupku dio nalaza izmijenjen zbog pitanja zapovjedne odgovornosti i stvarne kontrole nad postrojbama koje su sudjelovale u napadu.

U predmetu Kupreškić i drugi Zoran Kupreškić, Mirjan Kupreškić i Vlatko Kupreškić u žalbenom su postupku oslobođeni, dok su Drago Josipović i Vladimir Šantić osuđeni. Dragan Papić oslobođen je optužbi.

Presude ICTY-a u predmetima vezanima uz Ahmiće često se navode i zbog širega zaključka da su zločini u Lašvanskoj dolini bili dio progona bošnjačkoga stanovništva te da je za određene faze sukoba postojao međunarodni karakter sukoba između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

U pravnoj praksi ICTY-a Ahmići su postali jedan od najčešće navođenih primjera za dokazivanje elemenata progona, ubojstava i nečovječnih djela nad civilnim stanovništvom. Zbog opsega dokumentacije, svjedočenja međunarodnih promatrača i fizičkih tragova razaranja, događaji u Ahmićima imali su važnu ulogu i u kasnijim predmetima koji su se bavili zapovjednom odgovornošću i odnosom političkoga i vojnoga vrha Herceg-Bosne prema zločinima na terenu.

Komemoracije mini|220px|Komemoracija u Ahmićima, 15. travnja 2010. Na obljetnicama zločina redovito se održavaju komemoracije u Ahmićima i drugim mjestima u središnjoj Bosni.

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović posjetio je Ahmiće 15. travnja 2010. i ondje odao počast bošnjačkim žrtvama, dok je istoga dana posjetio i Križančevo Selo, gdje je odao počast hrvatskim žrtvama. Taj je posjet u medijima i javnosti tumačen kao dio simboličke politike pomirenja u regiji.

Vidi također Bošnjačko-hrvatski sukob Lašvanska dolina Pokolj u Stupnom Dolu Trusina Grabovica Etničko čišćenje u Lašvanskoj dolini Ratnici, britanski TV film iz 1999. koji spominje bošnjačko-hrvatski sukob

Izvori

Literatura

Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini Kategorija:Bošnjačko-hrvatski sukob Kategorija:Pokolji HVO-a nad Bošnjacima u Ratu u BiH Kategorija:Vitez u Ratu u Bosni i Hercegovini