Neolitik ili mlađe kameno doba razdoblje je prapovijesti koje se u Europi i jugozapadnoj Aziji ponajprije povezuje s razvojem poljodjelskih i stočarskih zajednica. Obilježavaju ga promjene u prehrani, naseljavanju, tehnologiji i društvenim odnosima. Među njegovim su značajkama trajna naselja, keramičko posuđe te brušeno i glačano kameno oruđe, ali te se pojave nisu svugdje razvile istodobno.Mlađe kameno doba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 27. rujna 2026. Prijelaz na neolitički način života naziva se neolitizacijom. U jugozapadnoj Aziji početci poljoprivrede sežu približno u 10. tisućljeće pr. Kr., a njezino širenje Europom trajalo je više tisućljeća. Početak i završetak neolitika određuju se regionalno, pa se razdoblje ne može svesti na jedinstven vremenski raspon.Albert Ammerman, The Neolithic Transition in Europe at 50 Years, autorski rukopis, inačica od 6. rujna 2021., sažetak. DOI: 10.48550/arXiv.2012.11713. Naziv i kronologija Naziv neolitik uveo je britanski antropolog John Lubbock 1865. godine. Isprva je naglašavao razlike u obradi kamenoga oruđa, dok se u suvremenoj arheologiji razdoblje proučava i kroz proizvodnju hrane, organizaciju naselja, društvene odnose i promjene okoliša. Neolitički način života širio se različitom brzinom. U dijelovima jugoistočne Europe poljoprivredne se zajednice pojavljuju tijekom 7. tisućljeća pr. Kr., dok se u Danskoj poljodjelstvo i stočarstvo uvode oko 4000. pr. Kr. Lovačko-skupljačke i poljoprivredne zajednice zato su u pojedinim područjima istodobno postojale i međusobno održavale kontakte.Dušan Borić i T. Douglas Price, Strontium isotopes document greater human mobility at the start of the Balkan Neolithic, Proceedings of the National Academy of Sciences, 110 (9), 2013., str. 3298.The introduction of farming in northern Europe. Nationalmuseet. Pristupljeno 27. rujna 2026. Ni završetak neolitika nije istodoban. U nekim se regionalnim podjelama između neolitika i brončanoga doba izdvaja bakreno doba ili eneolitik, dok se drugdje ono ne primjenjuje kao zasebno razdoblje. Pojedinačni metalni predmeti mogu se pojaviti i u zajednicama koje se još svrstavaju u neolitik.Chalcolithic. British Museum, Collections Online, odjeljak »Scope note«. Pristupljeno 27. rujna 2026. Početci neolitizacije Od lova i skupljanja do proizvodnje hrane Neolitizacija nije bila jedinstven događaj, nego dugotrajan proces promjena u odnosima ljudi, biljaka i životinja. Uzgoj biljaka mogao je prethoditi razvoju njihovih jasno prepoznatljivih udomaćenih oblika. Slično tome, upravljanje životinjskim stadima i promjene u načinu njihova iskorištavanja nisu uvijek odmah ostavljali vidljive tragove na kosturima životinja.Melinda A. Zeder, The Origins of Agriculture in the Near East, Current Anthropology, 52, dodatak 4, 2011., mrežno izdanje. U Levantu su natufijenske zajednice potkraj paleolitika razvijale trajnija naselja i intenzivno iskorištavale samonikle biljke. Među njihovim su oruđem bila kamena sječiva za žetvu. Takvi nalazi pokazuju da sjedilački način života i prikupljanje žitarica nisu započeli tek s razvijenom poljoprivredom.Leore Grosman i Natalie D. Munro, The Natufian Culture: The Harbinger of Food-Producing Societies. U: Yehouda Enzel i Ofer Bar-Yosef (ur.), Quaternary of the Levant: Environments, Climate Change, and Humans. Cambridge University Press, 2017., poglavlje 77, mrežni sažetak. Na području jugozapadne Azije udomaćivanje biljaka i životinja odvijalo se u više područja, različitim tempom. Postupno su se razvijali sustavi proizvodnje hrane koji su uključivali uzgoj žitarica i mahunarki te držanje ovaca, koza, svinja i goveda. Ti se procesi ne mogu objasniti jednim središtem iz kojega su sve promjene odjednom potekle. Pretkeramički neolitik U arheologiji jugozapadne Azije razlikuju se pretkeramički i keramički neolitik. Za pretkeramički neolitik upotrebljavaju se oznake PPNA i PPNB, prema engleskim nazivima Pre-Pottery Neolithic A i Pre-Pottery Neolithic B. Nazivi označavaju razdoblja prije uobičajene proizvodnje keramičkoga posuđa, a ne odsutnost svake uporabe gline.Archaeometric Insights into Pre-pottery Neolithic Clay Technologies at Ba`ja, Jordan: Distinguishing Three Types of Clay Objects. Archaeological and Anthropological Sciences, 2025., mrežno izdanje, uvod. Naselja toga vremena pokazuju razvoj složenijih građevinskih postupaka i organizacije zajedničkoga prostora. Na nalazištu WF16 u današnjem Jordanu istražene su građevine iz pretkeramičkoga neolitika A koje svjedoče o znatnom ulaganju rada u gradnju i o raznovrsnoj namjeni prostora.Architecture, sedentism, and social complexity at Pre-Pottery Neolithic A WF16, Southern Jordan. Proceedings of the National Academy of Sciences, 2011., sažetak. Širenje i regionalne razlike Europa Širenje poljoprivrede Europom bilo je povezano sa seobama stanovništva i kontaktima s lokalnim lovačko-skupljačkim zajednicama. Istraživanja drevne DNA potvrđuju važan doprinos ranih poljoprivrednika s područja Anatolije i Egeje podrijetlu europskih neolitičkih zajednica. Udio lokalnoga lovačko-skupljačkog stanovništva razlikovao se među područjima i mijenjao tijekom vremena.Early farmers from across Europe directly descended from Neolithic Aegeans. Proceedings of the National Academy of Sciences, 113 (25), 2016., mrežno izdanje, odjeljci »Significance« i »Abstract«. Važni pravci širenja vodili su preko jugoistočne Europe i dunavskoga područja prema unutrašnjosti kontinenta te duž sredozemnih obala. Prostor današnje Hrvatske nalazio se na dodiru tih pravaca, s vezama prema Panonskoj nizini i duž istočne obale Jadrana.Suzanne Freilich i sur., Reconstructing genetic histories and social organisation in Neolithic and Bronze Age Croatia, Scientific Reports, 11, članak 16729, 2021., mrežno izdanje, odjeljak »Introduction«. U jugoistočnoj Europi među ranim neolitičkim kulturnim skupinama ističe se kompleks Starčevo–Körös–Criş. U velikom dijelu srednje Europe važnu ulogu ima kultura linearnotrakaste keramike, a na Sredozemlju zajednice s impressokeramikom. U sjevernoj i istočnoj Europi proizvodnja keramike nije uvijek bila povezana s prihvaćanjem poljoprivrede. U pojedinim regionalnim podjelama neolitičkima se nazivaju i zajednice koje su izrađivale keramičko posuđe, ali su se i dalje pretežno oslanjale na lov, ribolov i skupljanje. Zbog toga značenje pojma neolitik nije posve jednako u svim europskim područjima.K. Davison, P. M. Dolukhanov, G. R. Sarson, A. Shukurov i G. I. Zaitseva, Multiple Sources of the European Neolithic: Mathematical Modelling Constrained by Radiocarbon Dates, autorski rukopis, 2006., sažetak. Izvan Europe Razvoj proizvodnje hrane nije bio ograničen na jugozapadnu Aziju. Na području Kine oblikovala su se druga središta uzgoja biljaka, među kojima su osobito važni uzgoj prosa na sjeveru i riže u području rijeke Jangce. Njihov razvoj imao je vlastitu kronologiju i nije bio jednostavan nastavak bliskoistočnoga procesa.New Archaeobotanic Data for the Study of the Origins of Agriculture in China. Current Anthropology, 52, dodatak 4, 2011., sažetak. Pojam neolitik zato se izvan Europe mora primjenjivati u skladu s lokalnom arheološkom podjelom. Primjerice, u jugoistočnoj Aziji nazivi neolitik i brončano doba služe kao okvirne oznake, ali ne označavaju razvojni slijed potpuno jednak europskomu.Southeast Asia, 8000–2000 B.C.. Heilbrunn Timeline of Art History. The Metropolitan Museum of Art. Pristupljeno 27. rujna 2026. Gospodarstvo i tehnologija Poljodjelstvo i stočarstvo zahtijevali su planiranje sjetve, čuvanje sjemena i hrane te skrb za domaće životinje. Otvaranje obradivih površina mijenjalo je okoliš, osobito krčenjem šuma. Lov, ribolov i skupljanje nastavili su dopunjavati prehranu, a njihova važnost ovisila je o lokalnim uvjetima. Kameno oruđe i dalje se izrađivalo cijepanjem i okresivanjem, uz brušenje i glačanje pojedinih vrsta alatki. Glačane sjekire služile su obradi drva i krčenju, a kamena sječiva umetnuta u drške upotrebljavala su se za žetvu. Nalazi iz Danske pokazuju da su neolitički poljoprivrednici raspolagali raznovrsnim oruđem prilagođenim tim poslovima.The polished axes. Nationalmuseet. Pristupljeno 27. rujna 2026.The tools of the farmers. Nationalmuseet. Pristupljeno 27. rujna 2026. Keramičke posude služile su pripremi i čuvanju hrane. Njihovi oblici, načini izrade i ukrašavanja razlikovali su se među zajednicama. Lončarstvo, međutim, nije isključivo neolitička novina: u dijelovima sjeverne Europe keramičke su posude upotrebljavale već kasnomezolitičke zajednice.What was the pottery used for?. Nationalmuseet. Pristupljeno 27. rujna 2026. Naselja, društvo i simbolički život mini|desno|250px|Muzejska rekonstrukcija prostorije iz Çatalhöyüka u Muzeju anatolijskih civilizacija u Ankari. Neolitička naselja razlikovala su se veličinom, rasporedom i građevinskim materijalima. U Çatalhöyüku u središnjoj Anatoliji kuće su bile gusto zbijene, bez ulica između pojedinih sklopova, a u njih se ulazilo preko krovova. Dugotrajno obnavljanje naselja ostavilo je brojne slojeve koji omogućuju praćenje promjena u organizaciji svakodnevnoga života.Neolithic Site of Çatalhöyük. UNESCO World Heritage Centre, odjeljak »Outstanding Universal Value«. Pristupljeno 27. rujna 2026. Drukčiji primjer pruža Skara Brae na Orkneyskim otocima, naselje s dobro očuvanim kamenim kućama, nastanjeno približno između 3100. i 2500. pr. Kr. Zajedno s obližnjim grobnicama i kamenim krugovima svjedoči o povezanosti stambenih, pogrebnih i obrednih prostora u kasnoneolitičkom krajoliku.Heart of Neolithic Orkney World Heritage Site Management Plan: Foundation, odjeljak 1.3.4.12 »Skara Brae«.Heart of Neolithic Orkney. UNESCO World Heritage Centre. Pristupljeno 27. rujna 2026. mini|desno|250px|Ostatci kamene kuće u neolitičkom naselju Skara Brae na Orkneyskim otocima. Pogrebni običaji također su bili raznovrsni. U nekim su se naseljima pokojnici pokapali unutar prostora stanovanja, dok se drugdje razvijaju zasebna groblja. U jugoistočnoj Europi istraživanja kasnoneolitičkih groblja upućuju na promjene u odnosu prema pokojnicima i na razlike među ukopima. Zidne slike, reljefi i skulpture iz Çatalhöyüka pružaju uvid u simboličko izražavanje njegovih stanovnika. U drugim dijelovima Europe monumentalne grobnice i kameni krugovi pokazuju da su gradnja i uporaba obrednih prostora mogli zahtijevati suradnju većega broja ljudi. Neolitik u Hrvatskoj
mini|desno|180px|Keramički riton danilske kulture, Arheološki muzej u Zadru. Na prostoru današnje Hrvatske neolitizacija se odvijala u sklopu dvaju povezanih regionalnih pravaca. U kontinentalnim krajevima najranije poljoprivredne zajednice pripadaju starčevačkoj kulturi, dok se na jadranskom području oko 6000. pr. Kr. pojavljuju zajednice s impressokeramikom. U unutrašnjosti se poslije razvijaju sopotska i korenovska kultura, a na jadranskom području danilska i hvarska kultura. Njihove se kronologije i područja rasprostiranja djelomično preklapaju, pa regionalni razvoj nije moguće prikazati kao jedinstven niz jednak za cijelu Hrvatsku. Na istočnoj obali Jadrana rani neolitik okvirno se smješta između 6000. i 5500. pr. Kr., a danilska kultura srednjega neolitika približno između 5500. i 4800. pr. Kr. Među njezinim su prepoznatljivim nalazima bogato ukrašene keramičke posude i ritoni, posude na četiri noge s velikom ručkom.Pretpovijesna zbirka. Arheološki muzej u Splitu, odjeljci o ranom i srednjem neolitiku te predmet »Riton«. Pristupljeno 27. rujna 2026.