LASIK ili lasik (skraćenica od laser assisted in situ keratomileusis) je tip refrakcijske kirurgije za ispravljanje kratkovidnosti, dalekovidnosti i astigmatizma. LASIK obavlja oftalmolog pomoću lasera. LASIK je sličan drugim kirurškim korektivnim zahvatima kao što je fotorefraktivna keratotomija, PRK (poznata i kao ASA, napredna površna ablacija), iako osigurava brži oporavak bolesnika. LASIK i PRK predstavljaju napredak naspram radijalne keratotomije u kirurškom liječenju problema s vidom, te su zato moguće zamjene za nošenje korektivnih naočala ili kontaktnih leća kod mnogih pacijenata. LASIK tehniku je omogućio španjolski oftalmolog Jose Barraque, koji je oko 1950. u svojoj klinici u Bogoti, Colombia, razvio prvi mikrokeratom i tehniku za rezanje tankih slojeva rožnice i mijenjanje njezinog oblika, a zahvat je nazvao keratomileusis. Barraque je također istraživao koliki sloj rožnice je moguće ostaviti nepromijenjenim da se osigura dugoročni rezultat. Laser je izumio Theodore H. Maiman. Kasnija tehnička dostignuća i zahvati uključuje RK (radijalnu keratotomiju) koju je 1970. u Rusiji razvio Svyatoslav Fyodorov, te PRK (fotorefraktivnu keratotomiju) koju je 1983. na Kolumbijskom sveučilištu razvio Dr.Steven Trokel, a osim toga je izdao i članak u Američkom časopisu za očne bolesti 1983., iznoseći prednosti korištenja Excimer lasera, patentiranog 1973. od strane Moni Lal Bhaumika, u refrakcijskoj kirurgiji. (RK je zahvat u kojem se rade radijalni rezovi na rožnici, obično pomoću mikrometarnog dijamantnog noža, i potpuno je drugačiji od LASIK-a ). 1968. u Northrop korporaciji za istraživanja i Tehnološkom centru na Kalifornijskom sveučilištu, Moni Lal Bhaumik i skupina znantvenika radilo je na razvoju CO2 (ugljik-dioksid) lasera. Njihov rad se razvio u Excimer laser. Ta vrsta lasera će postati osnova refrakscijske kirurgije očnih bolesti. Dr.Bhaumik je najavio napredak svog tima u svibnju 1973. na susretu Američkog denverskog očnog društva u Denveru, Colombia. Kasnije će patentirati svoja otkrića. Refrakcijska kirurgija označava promjenu lomne jakosti rožnice. Uvođenjem lasera u refrakcijske zahvate bilo je potaknuti radom Rangaswamy Srinivasana. 1980. Srinivasan, radeći na IBM-ovom istraživačkom laboratoriju, otkrio je da ultraljubičaste zrake Excimer lasera mogu precizno rezati živo tkivo bez posljedičnog toplinskog oštećenja okolnog tkiva. To je nazvao fenomenom ablativnog fotoraspada (APD). Korištenje Excimer lasera u ablaciji rožničkog tkiva kod korekcije optičkih grješki kao što su kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam, prvi je predložio Stephen Trokel, MD, s Edward S. Harknessovog instituta, Kolumbijsko sveučilište, New York, NY. Dr.Trokel, zajedno s Dr.Charlesom Munnerlyn i Terryjem Clapham, osnovao je VISX. Prvo liječenje ljudskog oka koristeći VISX laser ostvarila je Dr.Marquerite B.MacDonald, MD, 1989. Prvi LASIK patent odobren je Dr. Golmanu Peymanu od strane Američkog patentnog ureda, 20.lipnja 1989., US Patent #4840175 pod nazivom metoda mijenjanja zakrivljenosti rožnice koja označava kirurški postupak rezanja slojeva rožnice te pomicanje i otkrivanje strome rožnice. Vrši se ablacija izložene površine sve do željenog oblika, pomoću Excimer lasera, poslije čega se remodelirana površina ponovno prekrije. LASIK tehnika se uspješno primjenjivala u drugim zemljama prije nego što je stigla u Sjedinjene Države. Prvo korištenje Excimer lasera od strane Američke uprave za hranu i lijekove (FDA) započeto je 1989. Prva upotreba je bila za promjenu oblika površine rožnice, poznato kao PRK. DR.Joseph Deloo Russo je bio jedan od prvotnih desetoro FDA-inih znanstvenika koji su testirali i odobrili upotrebu VISX lasera. Koncept korištenja LASIK-a je predstavio Dr.Pallikaris 1992. grupi kirurga koje je odabrala FDA za testiranje VISX lasera u deset centara Sjedinjenih Država. U današnje vrijeme, brži laseri, veća područja primjene, slobodni režnjevi, intraoperativna pahimetrija, sigurne ultarzvučne i rukom vođene tehnike, značajno su oboljšali pouzdanost postupaka u odnosu na 1991. Ipak, temeljna ograničenja Excimer lasera i nepoželjno uništenje vidnog živca su ishodišta istraživanja mnogih alternativa za obični LASIK, uključujući LASEK, Epi-LASIK, Sub-Bowmanova keratomileusis aka tanki sloj LASIK, ultrazvučno vođena PRK i moderna intraokularna leća. LASIK –a bi jednog dana mogla zamijeniti intrastromalna ablacija kod svih femtosekundnih korekcija (kao što je femtosekundno vađenje leće, FLIVC ili Inta COR) ili druge tehnike kojima bi se moglo izbjeći slabljenje rožnice velikim rezovima i prenašanje energije na okolno tkivo. 20/10 (sada Technolas) FEMTEC se odnedavno korist za bezreznu IntraCOR ablaciju i postigao je uspješne rezultate u liječenju staračke dalekovidnosti, a u tijeku su i pokušaji liječenja kratkovidnosti i drugih poremećaja.
Operacija Nužne su pripreme u preoperativnom razdoblju. Sama operacija uključuje stvaranje tankog preklopnog površnog sloja (režnja) na oku koji omogućuje remodeliranje tkiva koje se nalazi ispod režnja. Površnom sloju se promijeni položaj i oko cijeli u postoperativnom razdoblju.
Preoperativno razdoblje Pacijenti koji nose meke kontaktne leće moraju ih prestati nositi 5-21 dan prije operacije. Jedna studija preporuča da pacijenti koji nose tvrde konatktne leće, trebaju ih prestati nositi najmanje 6 tjedana prije te još 6 tjedana za svake 3 godine njihovih nošenja. Prije operacije se rožnica pregleda pahimetrijom kojom se utvrđuje njezina debljina, te topografom koji mjeri granice površine. Korištenjem lasera slabe snage, topograf stvara topograsku kartu rožnice. Ovim pregledom možemo otkriti i astigmatizam i druge nepravilnosti oblika rožnice. Dobivene informacije kirurg koristi za određivanje lokacije i veličine tkiva koju mora odstraniti s rožnice tijekom operacije. Pacijentu se obično propiše profilaktična doza antibiotika kako bi se smanjila opasnost od infekcije nakon operacije.
Operativno razdoblje Operacija se izvodi na budnom i pokretnom pacijentu, no ponekad se daje blagi sedativ (poput Valiuma) i u oko se ukapavaju kapi anestetika. LASIK se izvodi u 3 koraka. U prvom koraku se odmiče površinski sloj (režanj). U drugom koraku se laserom remodelira površina rožnice ispod režnja. U zadnjem koraku se vraća pomični režanj.
Stvaranje režnja (površnog pomičnog sloja) Na oko se stavi rožnični usisni prsten koji drži oko fiksiranim. To može dovesti do prnuća malih krvnih žila što se očituje hiperemijom ili subkonjuktivalnim krvarenjem, bezopasnim nuspojavama koje se povuku unutar nekoliko tjedana. Jača usisna snaga obično uzrokuje prolazna zamućenja vida. Nakon fiksacije oka, stvara se površni pomični sloj. Taj postupak se izvodi pomoću mehaničkog mikrokeratoma s metalnom oštricom ili femtosekundnim laserom (poznatim kao IntraLASIK) koji stvara niz mjehurića unutar strome rožnice. Pomični sloj je pričvršćen s jedne strane. Presavija se na pričvršćenu stranu te otkriva stomu, središnji dio rožnice. Proces podizanja i presavijanja režnja može biti nelagodan.
Remodeliranje laserom Drugi korak zahvata jest korištenje Excimer lasera (valne duljine 193 nm) kako bi se remodelirala stroma rožnice. Laser u kontroliranim uvjetima isušuje tkivo bez oštećenja susjednih dijelova strome. Za ablaciju tkiva nije potrebno spaljivanje toplinom ni stvarno rezanje. Slojevi uklonjenog tkiva debeli su svega nekoliko desetaka mikrometara. Laserskom ablacijom dubljih dijelova strome omogućen je brži oporavak te manja bolnost nego ranijom tehnikom, fotorefraktivnom keratotomijom (PRK). Tijekom drugog koraka, odizanjem režnja dolazi do jakog zamućenja vida. Pacijenti vidi samo bijelo svjetlo oko narančastog snopa lasera, što može dovesti do blage dezorjentiranosti. Trenutni Excimer laser koristi sustav praćenja oka koji može registrirati do 4 000 pokreta pacijentovog oka u sekundi, usmjerujući laserski puls precizno u zonu liječenja. Tipični impuls iznosi 1 milidžul (MJ) pulsne energije u 10-20 nanosekunda. Repozicija režnja (površnog sloja) Nakon laserskog preoblikovanja stromalnog sloja, LASIK režanj se vraća na tretirano područje i čeka se pojava mjehurića, debrisa i pravilnog prijanjanja za oko. Režanj ostaje u istoj poziciji pomoću adhezije sve dok liječenje nije završeno.
Postoperativno razdoblje Pacijentima se daje profilaktična doza antibiotika i protuupalne kapi za oči. Nastavlja se upotreba i u tjednima nakon operacije. Od pacijenata se očekuje da više spavaju i nose tamnu zaštitu za oči kako bi ih štitili od jakog svjetla i spriječili trljanje očiju u snu i suhoću očiju. Također se pacijentima kaže da kapaju oči kapima bez konzeransa prema datim uputama. Pacijenta treba adekvatno informirati o važnosti pravilne postoperativne njege kako bi se smanjila opasnost od komplikacija.
Aberacije višeg reda Aberacije višeg reda su vidni poremećaji koji se ne mogu dijagnosticirati klasičnim testovima vidne oštrine. Teške aberacije mogu značajno pogoršati vid. U njih ubrajamo fotopsiju, entopsiju, haloi, diplopije i brojne druge postoperativne komplikacije. Korištenje LASIK-a je uvijek bilo upitno zbog njegove sklonosti izazivanja aberacija višeg reda. Unapređenje LASIK tehnologije utjecalo je na smanjenje rizika od kliničkog oštećenja vida nakon operacije. Postoji korelacija između veličine zjenice i jačine aberacije. Što je veća zjenica, veći je rizik od nastajanja aberacije. Taj odnos je rezultat nepravilnosti između nedirnutog dijela rožnice i njezinog remodeliranog dijela. Dnevni post-LASIK vid je normalan jer je zjenica manja od LASIK-režnja. No tokom noći zjenica se širi tako da svjetlo prolazi kraj ruba LASIK-režnja i ulazi u zjenicu što izaziva mnoge aberacije kao što je haloi oko izvora zrake. Postoje i drugi trenutno nepoznati čimbenici koji osim veličine zjenice, utječu na stvaranje aberacija višeg reda. Tijekom vremena, pažnja se usmjerila na sfernu aberaciju. LASIK i PRK su skloni izazivanju sferne aberacije zbog tendencije da reremodeliraju na svom putu od centra zone liječenja prema van. Aberacije višeg reda se mjere mikrometrima (µm) pomoću ultrazvuka tokom preoperativnog pregleda, dok je najmanja veličina snopa zrake, odobrena od strane Američke uprave za hranu i lijekove, oko 1 000 puta veća, 0.65 mm. Zato su grješke nezaobilazni dio zahvata i razlog zašto pacijenti imaju haloi, fotopsije i entopsije, čak i kod malog fiziološkog proširenja zjenice u slabom osvjetljenju.
Ultrazvučno vođen lasik UTZ vođen LASIK je tip LASIK tehnike u kirurgiji, u kojem se umjesto primjene jednostavne korekcije umjerenom energijom na rožnicu, koriste različite prostorne korekcije pomoću Excimer lasera pod kompjuterskim vodstvom. Cilj je postići što bolji vid, iako konačni rezultat ovisi o oftalmologovoj stručnosti da predvidi promjene tokom liječenja. U starijih pacijenata rasprešnje mikroskopsih čestica ima značajanu ulogu i može prevagnuti nad korisnošću ultrazvučne korekcije. Zbog toga, pacijenti kod takvih zahvata mogu biti razočarani jer očekuju tzv. super vid. Ipak, kirurzi tvrde da su pacijenti zadovoljni tom metodom, osobito smanjenom učestalošću pojave haloia, vizualnog artefakta kao posljedice sferne aberacije, indicirane prijašnjim metodama. Na temelju svojih iskustava, Zračne snage Ujedinjenin dražava opisale su ultrazvučni LASIK kao pružanje vrhunskih vidnih rezultata.
Rezultati Ankete su potvrdile da su pacijenti zadovoljni LASIK-om u 92-98% slučajeva. Meta-analizom iz ožujka 2008. pod sponzorstvom Američkog društva oboljelih od katarakte i refraktivne kirurgije, na više od 3 000 recenziranih radova objavljenih u zadnjih 10 godina po svjetskim kliničkim časopisima, zajedno s 19 studija koje obuhvaćaju 2 200 pacijenata, objavljeno je da je 95.4 % pacijenata zadovoljno LASIK-om.
Sigurnost i učinkovitost