Amália Rodrigues (Lisabon, 1. srpnja 1920.-Lisabon, Portugal, 6. listopada 1999.) pravim imenom Amália da Piedade Rodrigues, bila je najpoznatija portugalska fado pjevačica i najveća promotorica tog glazbenog stila širom svijeta, zbog tog su je zvali Rainha do Fado (Kraljica fada).
Životopis
Rani život Amália je rođena u siromašnoj i brojnoj obitelji (devetoro braće i sestara), odrasla je uz baku u sirotinjskom dijelu Lisabona - Baixa 1. srpnja 1920. godine. Njen otac je bio trubač i postolar iz Fundão u koji se obitelj vratila, a Amalia je ostala živjeti s bakom sve do svoje 14 godine, kad se obitelj ponovno okupila u Lisabonu.
Početci glazbene karijere Nakon nekoliko godina amaterskog pjevanja, Rodrigues je počela profesionalno nastupati kao pjevačica fada 1939. godine, i ubrzo postala redoviti gost lisabonskih pozornica. Velika prekretnica u njenoj karijeri bilo je poznanstvo s Fredericom Valeriom, skladateljem i glazbenikom klasičnog obrazovanja, koji je u Amalijinom glasu, prepoznao veliki potencijal. On je počeo skladati specijalno za nju i njen glas, usput je odustao od tradicije fada, dodajući klasičnu orkestralnu pratnju kao glazbenu podlogu Rodriguesinu glasu, jedna od takvih pjesama bio je Fado do Ciúme.
Njena popularnost započela se širiti izvan granica Portugala, nakon Drugog svjetskog rata, nakon učestalih turneja po Španjolskoj i Brazilu (tamo je 1945. godine snimila svoje prve brazilske ploče). Svetski uspjeh postigla je nakon nastupa u Parizu 1950. godine, nakon nastupa na svečanoj promociji Marshallova plana. Amalija je otpjevala pjesmu koja je postala njen zaštitni znak; Coimbra poznatu i pod nazivom Travanj u Portugalu.
Početkom 1950-ih godina, otpočela je surađivati s uglednim portugalskim pjesnikom Davidom Mourão-Ferreira, to je označilo jedan veliki kvalitativni skok za Amaliju. I drugi vrhunski portugalski pjesnici stali su joj ustupati svoje stihove, a neki su napisali stihove samo za nju.
Svjetska karijera Amalia je postala još slavnija nakon nastupa u filmu Henrija Verneuila Ljubavnici iz Lisabona (Les Amants du Tage) 1954. godine. Nakon tog nastupa Amalia je postala međunarodna pjevačka zvijezda, odlazila je na brojna gostovanja u; Sjedinjene Američke Države, Britaniju, Francusku sve do dalekog Japana. Nakon nastupa u pariškoj Olympiji 1957. godine i promocije albuma Portugal's Great Amália Rodrigues Live at the Olympia Theatre in Paris postala je neokrunjena Kraljica fada. Ono što je interesantno je da je Amalia odlazila na turneje i iza željezne zavjese u SSSR, Rumunjsku (gdje je bila izuzetno popularna) unatoč činjenice što tadašnje istočne zemlje nisu imale gotovo nikakve kontakte sa Salazarovim režimom u Portugalu. 1960-ih godina je počela surađivati s francuskim skladateljem Alainom Oulmanom, koji je postao njen glavni skladatelj za narednih par desetljeća.
Kasnije godine i smrt Nakon Revolucija karanfila 1974. godine počele su se širiti glasine da je bila tajni dušnik Salazara i njegove tajne službe PIDE (postoje pak i glasine da je Amalia tajno financijski podupirala komuniste), ipak te glasine nisu bitno utjecale na popularnost Amalije kod publike. Amalia je nastavila snimati i nastupati sve do kraja 1990-ih godine. Umrla je u dobi od 79 godina, portugalska vlada je na vijest o njenoj smrti proglasila dan žalosti, pokopana je uz velikane Portugala u crkvi sv. Engrácia. Njena kuća pretvorena je u muzej, a ona pretvorena u legendu. Čak i danas je mnogi Portugalci drže za jednu od najvećih ličnosti Portugala (na izboru iz 2007. godine za najznačajnije Portugalce Amalia je došla na 17 mjesto)
Diskografija
Singl ploče 1945: Perseguição 1945: Tendinha 1945: Fado do Ciúme 1945: Mouraria 1945: Los piconeros 1945: Troca de olhares 1945: Ai, Mouraria 1945: Maria da Cruz 1951/52: Ai, Mouraria 1951/52: Sabe-se lá 1953: Novo Fado da Severa 1953: Uma casa portuguesa 1954: Primavera 1955: Tudo isto é fado 1956: Foi Deus 1957: Amália no Olympia EP ploče 1963: Povo que lavas no rio 1964: Estranha forma de vida 1965: Amália canta Luís de Camões 1969: Formiga Bossa Nossa 1971: Oiça lá, ó Senhor Vinho 1972: Cheira a Lisboa Albumi i CD-ovi 1965: Fado português 1967: Fados 67 1969: Vou dar de beber à dor 1970: Amália/Vinicius 1970: Com que voz 1971: Amália no Japão 1971: Cantigas de amigos 1976: Amália no Canecão 1976: Cantigas da boa gente 1983: Lágrima 1984: Amália na Broadway 1985: O Melhor de Amália: Estranha forma de vida 1985: O Melhor de Amália, vol. 2: Tudo isto é fado 1990: Obsessão 1992: Abbey Road 1952 1997: Segredo
Izvori
Vanjske poveznice Amália: uma estranha forma de vida
Ostali projekti
Kategorija:Portugalski pjevači Kategorija:Filmski glumci