Kotor Varoš je općina u Bosni i Hercegovini, u entitetu Republika Srpska.
Zemljopis
Položaj
U prostorno-geografskom smislu, od srednjovjekovne utvrde Kotor, Kotor-Varoš je bio i administrativni i regionalni centar doline rijeke Vrbanje, koja se proteže od Kruševa Brda do Banjaluke. Topografski je podijeljena na šipraški, vrbanjački, kotorvaroški, čelinački i banjalučki prostor. Kotorvaroška dolina je omeđena obroncima Borje i Uzlomca (desne obale Vrbanje) te Čemernice, Skatavice i Lipovca (s lijeve).
Kotorvaroški kraj je u banjalučko-dobojskom geografskom području. Gledano u odnosu na šire područje, to je predio smješten između travničkog na jugu, tešanjskog, tesličkog, te dobojskog i prnjavorskog na istoku, banjalučkog na sjeverozapadu i jajačkog na jugozapadu.
Kotorvaroški dio doline Vrbanje je brdsko-planinsko područje, koje čini oko 1/5 njegove površine. Okruženo je sljedećim uzvisinama: Bjeljavina (742 m), Tisovac (1172 m), Čemernica (1338 m), Vlašić (1933 m), Očauš (1383 m), Borja (1077 m), Uzlomac (1018 m) i Skatavica (732 m).
Unutar samog područja, na užem području Kotor-Varoša veće uzvisine su: Rujevska glavica (483 m), Bukovac (360 m), Jelovac (372 m), Pulice (690 m), Rustina (463 m), Lipa Kruška (495 m), Ladanjska kosa (510 m), Lipovac (758 m), Raže brdo (426 m) Vranje Brdo (381 m), Čepačko brdo (606 m) i Oglavak (704 m), Zagrađe (729 m), Kuk (634 m), Gradule (778 m), Kadinica (805 m), Grabež (943 m), Osredak (863 m), Stol (1006m), Ivanovo Brdo (920 m), Žumeri (1004 m), Dragiševac (978 m) i još mnoge druge. Ravničarski dio područja se prostire uz Vrbanju, od lokaliteta Stisle do kraja naselja Podbrđe i na jugozapadu Šibovima.
Hidrografija Sredinom ovog prostora teče Vrbanja (duga oko 85 kilometra, koja izvire ispod Vlašića na Prelivodama, na visini od 1530 metara. Od izvora do ušća u Vrbas kod Banje Luke protječe između brda, brežuljaka i tjesnaca s velikim krivinama mjesta, primajući nagu od rječica, potoka i potočića, koji se slivaju s okolnih brda. Vrbanja se od izvora do ušća spusti oko 1356 metara, dijeleći uzdužno svoju dolinu na dva približno jednaka dijela.
Slijevno područje Vrbanje obuhvata 703,6 m2 uključuje i mnoštvo rječica, potoka i potočića što izviru na području kotorvaroškoga kraja. Na vojnim zemljopisnim mapama, od Podbrđa do Kotor Varoša označeno je sedam, od Kotor-Varoša do Vrbanjaca šest, od Vrbanjaca do Čitluka sedam mlinica izgrađenih na obalama Vrbanje. S desne strane u ovom dijelu toka, u Vrbanju se ulijevaju Smrdelj, Varoški potok i Svinjara, a s lijeve Demićka rijeka, Rika, Jakotina, Gubavac, Durutovački potok i Bijeli potok. Na njima su nekada mljeli brojni mali mlinovi: na Jakotini 10 vodenica, Rici, koja teče u zaleđu Podbrđa – šest-sedam, na Kobašu, koji protiče kroz Zabrđe, na Svinjari i drugim rječicama. Danas više toga nema, ali se postepeno obnavljaju za ugostiteljsko-turističku i rekreativnu ponudu.
Kotorvaroški kraj je bogat i brojnim izvorima pitke vode. Ali njih čovjek upropaštava. Mnogi su izvori već zarobljeni u betonske rezervoare za privatne ili seoske vodovode. Najpoznatiji i danas funkcionalni izvori pitke vode su Bobas, Kremenik i Kokanovac.
Klima Kotorvaroški kraj pripada preddinarskom biogeografskom pojasu, u kojem se prosječna godišnja temperatura kreće: oko 12 °C u siječnjuu do 20 °C u srpnju. Proljeće i ljeto znatno ranije počinju u ravnici oko Kotor-Varoša, nego u okolnim visokim brdsko-planinskim predjelima, što se jasno vidi na pomjeranju sniježnog pokrivača i listanja šume početkom proljeća. Jeseni i zime su ćudljive, više je hladnih, nego toplih dana u godini. Uz Vrbanju, od Podbrđa do Obodnika, česti su toliko snažni vjetrovi (osobito južni) i oluje koje pričinjavaju velike materijalne štete, a u protekloj deceniji odnose i ljudske živote.
Priroda Uz Vrbanju se prostiru plodne oranice i livade, a prema uzvisinama se prostire uži ili širi pojas brežuljaka, koji postupno prelaze u brdsko-planinsko područje. Flora, fauna i vegetacija ovog kraja je tipična za Srednju Bosnu, koju karakteriziraju životne zajednice livada i pašnjaka, i hrastovo-grabove šume a prema visovima slijede pojasevi mješovitih listopadno četinarskih sastojina. U agrobiocenozama uzgaja se tradicionalno povrće, voće i žitarice, a u novije vrijeme se uvode i nove poljoprivredne kulture (jagodasto voće, vinova loza, aronija i druge).
Stanovništvo
Kotor 1879. Naselje↓/Religija→MuhamedanciRimokatolici UkupnoKotor katolički –126126Kotor turski 97–97Kotorište–119119Ukupno97325422
Kotor 1885. Kotor Religija↓/Naselje→ Kotor katolički Kotor turski Kotorište UkupnoMuhamedanci01331134Istočni pravoslavci99119Rimokatolici11424127265Ukupno123166129418
Popis 1889. KotorNaselje↓/Religija→Muhamedanci Rimo-katolici Ukupno Kotor katolički–127 127 Kotor turski97 – 97 Kotorište – 119119Ukupno97246343
Popis 1910. ReligijaMuslimani Rimo-katoliciGrkokatolici Ukupno 60775221361
Stanovništvo Kotor Varoša 1921. Religijska pripadnost Ukupno PravoslavciRimokatolici Grkokatolici Muslimani 1.4281236583644
Materinski jezik Srba ili Hrvata SlovenacaČehoslovaka RusinaRutena/Malorusa Poljaka Rusa MađaraNijemacaRumunjaTalijana1.3986131212413
Popis 1931.
Kotor-VarošNaselje↓/Religija→MuhamedovciIstočno-pravoslavni Rimo-katoliciŽidovi |style="background: :#ddffdd;" | Ukupno |- |Čepak| 10 |15 |236 | – |261 |- |Kotor katolički(Zagrađe) |– |7 |104 |– |111 |- |Kotor turski|184 |5 |20 |− |209 |- |Kotorište|6 |42 |201 |1 |250 |- |Slatina na Vrbanji|– |– |69 |– |69 |- |Varoš|270 |21 |9 |– |300 |- |-style="background:#ddffdd;" |Ukupno|470|90|639 |1|1200'''
Stanovništvo po općinama Kotara Kotor Varoš 1953. Popisno područje Ukupno SrbiHrvati Slovenci Makedonci Crnogorci Jugoslaveni-neopredijeljeni Česi Poljaci Rusini – Ukrajinci Ostali Slaveni Ostali neslaveniKotar Kotor Varoš37898250086485 441063752 –2 –8Kotor Varoš4715805264023612531 – 1 –4Maslovare457439668–––600–––––Previle45763537696–––342––––1Skender Vakuf7100656616–––518–––––Šiprage774660362411–1682––––2Vrbanjci4919167817281–415051–1–1 Zabrđe426824201373–––475––––– http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1953/pdf/G19534001.pdf.
Popisi 1961. – 1991.
Stanovništvo općine Kotor Varoš godina popisa 1991.Nacionalni sastav stanovništva – Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. 1981. 1971. Srbi14.056 (38,14 %) 14.771 (41,36 %)15.255 (46,46 %)Muslimani11.090 (30,09 %) 9667 (27,06 %)8366 (25,48 %)Hrvati10.695 (29,02 %)9572 (26,80 %)8863 (26,99 %)Jugoslaveni745 (2,02 %)1269 (3,55 %)176 (0,53 %)ostali i nepoznato267 (0,72 %)434 (1,21 %)172 (0,52 %)ukupno36.85335.71332.832
Kotor Varoš (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
Kotor Varoš godina popisa 1991. 1981. 1971. Srbi 2522 (34,03 %)1310 (24,15 %)749 (19,99 %) Hrvati2432 (32,81 %)1789 (32,98 %)1490 (39,77 %)Muslimani 1800 (24,28 %)1436 (26,47 %)1342 (35,82 %) Jugoslaveni547 (7,38 %)787 (14,51 %)110 (2,93 %)ostali i nepoznato110 (1,48 %)101 (1,86 %)55 (1,46 %)ukupno741154233746
Popis 2013.
Stanovništvo općine Kotor Varoš godina popisa 2013.2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 16. listopada 2020.Srbi13.091 (66,42 %)Bošnjaci5234 (26,56 %)Hrvati1116 (5,66 %) ostali i nepoznato269 (1,36 %)ukupno19.710 Kotor Varoš – naseljeno mjesto |- | godina popisa| 2013. |- |Srbi|6251 (82,22 %) |- |Bošnjaci|920 (12,10 %) |- |Hrvati|252 (3,31 %) |- |ostali i nepoznato|180 (2,37 %) |- |ukupno|7603'''
Naseljena mjesta
Općinu Kotor Varoš sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:
Baština, Bilice, Boljanići, Borci Donji, Borci Gornji, Ćorkovići, Duratovci, Garići, Gluha Bukovica, Grabovica, Hadrovci, Hrvaćani, Jakotina, Kotor Varoš, Kruševo Brdo I, Kruševo Brdo II, Liplje, Maljeva, Maslovare, Obodnik, Orahova, Palivuk, Plitska, Podbrđe, Podosoje, Postoje, Prisočka, Radohova, Ravne, Selačka, Sokoline, Stopan, Šibovi, Šiprage, Tovladić, Vagani, Varjače, Večići, Viševice, Vranić, Vrbanjci, Zabrđe i Zaselje.
Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, veći dio općine Kotor Varoš ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije BiH ušla su naseljena mjesta Kruševo Brdo I i Kruševo Brdo II koja su pripala općini Travnik. Naseljeno mjesto Gluha Bukovica ranije je pripadalo općini Travnik.
Na popisima 1971. i 1981. godine, postojala su i naseljena mjesta: Dabovci, Donji Obodnik, Novo Selo, Rastik i Staza. Ova naselja su na popisu 1991. godine ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima. Na popisima 1971. i 1981. godine postojala su i jedinstvena naseljena mjesta Kruševo Brdo i Borci.
Povijest
Područje općine Kotor Varoš je arheološki i povijesno daleko manje istraženo, koliko po svom položaju u odnosu na širi areal zaslužuje. Povijest bilježi da su na ovim prostorima postojala naselja u dalekoj prošlosti, čak i u razdoblju neolita. Ovo područje su tada naseljavali Iliri. U 4. stoljeću pr. Kr. na ovo područje su prvi put prodrli Kelti, koji su se u više navrata zadržavali na području BiH. Pred kraj starog vijeka područje oko rijeke Vrbas, Vrbanje i Sane naseljavalo je tračansko pleme Mezeji.
U 1. stoljeću ovo područje osvajaju Rimljani koji postupno asimiliraju Mezeje i angažiraju ih u svoje legije i svoju mornaricu. Iz tog razdoblja postoji više lokaliteta koji ukazuju na rimske građevine: u Šipragama na području Crkvine 1981. godine otkriveni su ostatci ranokršćanske bazilike (3. – 5. stoljeće); rimskih opeka nađeno je na više lokaliteta: Stari grad Lauš, današnji Lauši u Maslovarama, zatim u Pobrđu i Zabrđu i na ušću potoka Svinjara u rijeku Vrbanju i na putu od Banje Luke do Skender Vakufa. U 7. stoljeću ovo područje naseljavaju Hrvati koji su se miješajući sa starosjediocima zadržili do današnjih dana. Po doseljenju Hrvata, područje je dio kraljevine Hrvatske, kao dio župe Plive. Kasnije se spominje kao dio Donjih Kraja, a od sredine 13. stoljeća i osnivanja banovine Slavonije, se dovodi u vezu s Bosanskom banovinom.
Prema Ljetopisu popa Dukljanina (Barskog rodoslova), polovicom 12. stoljeću župe Uskoplje, Pljeva i Luka bili su u sastavu kraljevine Hrvatske. Prvi pisani dokumenti o naselju na ovom području datiraju iz 1322., 1323. i 1412. godine. To je povelja Stjepana II. Kotromanića (bosanskog bana od 1322. do 1353. godine), koji daruje Vukosavu Hrvatiniću 1322. godine župe Danicu i Vrbanju s gradovima Ključem i Kotorom kao osobni posjed, zato što mu je ovaj pomogao prilikom preuzimanja vlasti u sukobu s Babonićima. Ovaj feudalni posjed Hrvatinića je kasnije, 1404. godine još više proširio Hrvoje Vukčić Hrvatinić (Stjepančić), koji se nazivao gospodarem Donjih kraja (područje od rijeke Vrbasa do preko Sane a kasnije je još više prošire). Iako su hrvatsko-ugarski kraljevi Ludovik I. Anžuvinac i Žigmund Luksemburški, (koji je kasnije vladao u Češkoj i Svetom Rimskom Carstvu) pokušali osvojiti Bosnu, nije im polazilo za rukom. Čak je hrvatsko-ugarski kralj Žigmund 1411. godine Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću priznao pravo posjeda Donjih kraja. U to vrijeme gradovi Kotor i Zvečaj u Tijesnom kod Banje Luke su imali strateški značaj za obranu Bosanske države.
Od 1519. srednjovjekovni grad Kotor je pod turskom upravom. Tad se pored naselja Kotor formira naselje Varoš na području današnjeg Donjeg Varoša. Širenjem grada u oba pravca po riječima arheologa Đurđevića, nastao je grad koji je u svom nazivu zadržao oba imena Kotor-Varoš, u čiji sastav su ušla naselja: Kotor katolički, Kotor turski, Čepak, Slatina i Varoš, a koji se prvi put pod tim imenom spominje 1889. godine, poslije popisa stanovništva, koje je tada organizirala Austro-Ugarska monarhija, a koja je odlukom velikih sila zaposjela BiH 1878. godine.
Austro-Ugarska zauzela je Kotor Varoš 8. rujna 1878. Od 1. prosinca 1918. godine Kotor Varoš je u sastavu Kraljevine SHS, a od 1945. u sastavu FNRJ kasnije SFRJ.