Pavao Kolarić (Veliko Trojstvo kraj Bjelovara, 25. siječnja 1837. ‒ Rim, 22. ožujka 1862.), hrvatski katolički svećenik i isusovac.
Život Rođen je i kršten u Velikom Trojstvu. Školovao se na Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu. Bio je perspektivan, pa ga je tadašnji zagrebački nadbiskup Juraj Haulik poslao na Germanicum u Rim, gdje je studirao filozofiju.Jurišić, Gabrijel Hrvatin. 1971. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, str. 212. Tijekom pet godina na studiju u Rimu, isticao se uzornim i kreposnim životom. U 25. godini života bolovao je od tuberkuloze, od koje je i umro. Prije smrti, uz posebno dopuštenje pape Pija IX. i Generala Družbe Isusove, položio je zavjete i postao isusovac. Pokopan je u Rimu u crkvi San Macuto. Godinu dana nakon smrti izišao je njegov životopis na talijanskomu pa na njemačkomu jeziku tri godine kasnije. Sluga Božji Petar Barbarić preveo je njegov životopis na hrvatski jezik i smatrao je Pavla Kolarića svojim uzorom. Umro je na glasu svetosti.Benigar, A. Alojzije Stepinac : hrvatski kardinal, 2. izd., Glas Koncila, Zagreb, 1993., str. 70
Spomen Na 161. godinu preminuća, u rodnom Velikom Trojstvu predstavljena je knjiga Pavao Kolarić – velikan na glasu svetosti autora p. Božidara Nagya, DI i prof. Petra Uškovića Croate.Promocija knjige Pavao Kolarić - velikan na glasu svetosti ika.hkm.hr, Informativna katolička agencija. Preuzeto 4. srpnja 2023.
Izvori
Kategorija:Životopisi, Bjelovar Kategorija:Veliko Trojstvo Kategorija:Hrvatski katolički svećenici Kategorija:Hrvatski isusovci Kategorija:Članovi Papinskog zavoda Germanicum et Hungaricum