Analitička kemija je grana kemije koja se bavi istraživanjem kvalitativnog i kvantitativnog sastava tvari metodama kemijske analize. Ako se istražuje od čega se neka tvar sastoji, radi se o kvalitativnoj analizi, a ako se traže omjeri pojedinih sastavnih dijelova tvari, govori se o kvantitativnoj analizi. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Proleksis enciklopedija: Analitička kemija
Analitička kemija je kemijska disciplina koja proučava i razvija metode odjeljivanja, dokazivanja i određivanja analita u složenim uzorcima. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Strukovno nazivlje: Analitička kemija
Što sve uključuje analitička kemija? Analitička kemija uključuje odjeljivanje, dokazivanje i određivanje pojedinih sastojaka (analita) u uzorku tvari. Sastojak uzorka koji se određuje naziva se analit. Kvalitativnom analizom pribavljaju se saznanja o kemijskom identitetu analita u uzorku a kvantitativna analiza daje brojčane podatke o relativnim količinama jednog ili više analita. Prije izvođenja kvantitativne analize potrebni su kvalitativni podaci. Odjeljivanja su često dio i kvalitativne i kvantitativne analize.D. A. Skoog, D. M. West, F. J. Holler: Osnove analitičke kemije, Školska knjiga, Zagreb 1999., 1.izdanje,
Uloga analitičke kemije u znanosti Poznati kemičar Wilhelm Ostwald pisao je 1894. o analitičkoj kemiji kao „umjetnosti raspoznavanja različitih tvari i određivanja njihovih sastavnih dijelova” te zato zauzima istaknuto mjesto u primjeni znanosti. Danas je analitička kemija manje umjetnost a puno više znanost s vrlo širokom primjenom npr. u industriji automobila, medicini, metalurgiji, eksploataciji nafte i plina, agronomiji, arheologiji itd.
Podjela kvantitativnih analitičkih metoda Rezultati tipične kvantitativne analize dobivaju se iz dviju vrsta mjerenja: mjerenje mase ili volumena uzorka za analizu, mjerenje nekog svojstva koje je razmjerno količini analita u tom uzorku, čime najčešće analiza i završava.
Kemičari svrstavaju analitičke metode prema prirodi tog završnog mjerenja. Gravimetrijskim metodama određuje se masa analita ili kemijskog spoja koji je u poznatom kemijskom odnosu s analitom. Volumetrijskim metodama mjeri se volumen otopine reagensa potrebnog za potpunu reakciju a analitom. Elektroanalitičkim metodama mjere se električna svojstva kao što su potencijal, jakost struje, otpor i količina elektriciteta. Spektroskopske metode temelje se na mjerenju interakcije između elektromagnetskog zračenja i atoma ili molekula analita, ili na mjerenju zračenja koje analit emitira.
Preostaje skupina različitih metoda koje se temelje na mjerenjima svojstava kao što je odnos mase i naboja, brzina radioaktivnog raspada, toplina reakcije, termička vodljivost, optička aktivnost.
Stupnjevi tipične kvantitativne analize Tipična kvantitativna analiza sastoji se od niza faza:
Izvori
Vanjske poveznice Mrežna mjesta analitička kemija Hrvatska enciklopedija Svjetlana Luterotti, Uvod u kemijsku analizu , Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2001.