mini|desno|300px|Položaj Murse na karti panonskog limesa i rimskih prometnica.
Mursa (lat. Colonia Aelia Mursa) bila je rimski grad sa statusom kolonije u Donjoj Panoniji, na području današnjega Osijeka, uz desnu obalu Drave. Njezin položaj na riječnom prijelazu i sjecištu kopnenih putova povezivao ju je s Podunavljem i zapadnim dijelovima Panonije.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 82–85. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
Koloniju je osnovao car Hadrijan oko 133. godine, na prostoru naseljenom još prije rimskog osvajanja.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 79–81 i 88–90. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9. U njezinoj se blizini 351. odigrala bitka u kojoj je car Konstancije II. pobijedio uzurpatora Magnencija.Hrvoje Gračanin, Bitka kod Murse 351. i njezin odjek, Scrinia Slavonica, 3/1, 2003., str. 13–16.
Povijest
Predrimsko naselje i rimsko osvajanje
Na području današnjeg Osijeka u mlađem željeznom dobu postojalo je veliko naselje povezano s panonskim Andizetima i keltskim kulturnim utjecajem. Razvilo se uz prijelaz preko Drave i podravski prometni pravac.Alka Domić Kunić, »Bellum Pannonicum (12.–11. pr. Kr.): posljednja faza osvajanja južne Panonije«, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 39, 2006., str. 72.
Područje Andizeta potpalo je pod rimsku vlast za Augusta, a nakon gušenja panonsko-delmatskog ustanka 6.–9. godine bilo je čvrsto uključeno u Rimsko Carstvo. Nalazi rimske keramike u slojevima predrimskog naselja potvrđuju da je ono postojalo još u Augustovo doba.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 88–90. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
O naseljenosti prije osnivanja kolonije svjedoči groblje na Trgu bana Josipa Jelačića, datirano od razdoblja Flavijevaca do Hadrijanova vremena. Pretpostavka o vojnom logoru koji je prethodio koloniji nije potvrđena arheološkim istraživanjima.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 90–91, 100–102 i 143. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
Osnivanje kolonije i razvoj grada
Car Hadrijan osnovao je veteransku koloniju Colonia Aelia Mursa oko 133. godine. S njezinim se osnutkom povezuje natpis o građevinskim radovima II. legije Adiutrix, datiran u godinu Hadrijanove sedamnaeste tribunske vlasti, odnosno 133. godinu.
Osnivanje kolonije pratilo je preoblikovanje prostora i uspostavljanje pravilne mreže ulica. Istraživanja u Parku kraljice Katarine Kosače pokazala su da su u prvoj fazi prevladavale drvene građevine, koje su tijekom 2. stoljeća zamjenjivane zgradama od kamena i opeke. Zidana gradnja unutar bedema započela je već sredinom stoljeća, dok je veći dio zgrada u gradskoj jezgri i predgrađima podignut krajem razdoblja Antonina i za dinastije Severa. Istodobno su uređivane ulice i sustav odvodnje.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 131–136 i 144. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
Bitka kod Murse 351. godine
Kod Murse se 28. rujna 351. odigrala bitka između cara Konstancija II. i uzurpatora Magnencija. Magnencije je prethodno neuspješno pokušao zauzeti grad, kojemu je Konstancije krenuo u pomoć. Borba je započela kasno poslijepodne i nastavila se tijekom noći. Konstancijeva je vojska pobijedila, ponajprije zahvaljujući nadmoći konjaništva, dok je Magnencije pobjegao s bojišta.
Obje su strane pretrpjele velike gubitke. Bizantski kroničar Ivan Zonara navodi 30.000 poginulih Konstancijevih i 24.000 Magnencijevih vojnika. Pobjeda je Konstanciju donijela prevagu u građanskom ratu, ali sukob je završio tek 353. godine, nakon Magnencijeva novog poraza i samoubojstva.Hrvoje Gračanin, Bitka kod Murse 351. i njezin odjek, Scrinia Slavonica, 3/1, 2003., str. 16–17 i 24–25.
Kasna antika i napuštanje grada
Od sredine 3. stoljeća smanjivao se naseljeni prostor Murse, osobito u predgrađima. Gradska jezgra nastavila je živjeti i tijekom 4. stoljeća, kada su postojeće građevine i infrastruktura popravljane i preuređivane. Vrijeme konačnog napuštanja grada nije utvrđeno.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 116, 137–138 i 144. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
Položaj i izgled grada
Mursa se razvila na povišenoj desnoj obali Drave, u području okruženom močvarama. Prijelaz preko rijeke povezivao ju je s Baranjom i cestom uz dunavski limes, dok je podravska cesta vodila prema Petovioni, današnjem Ptuju. Most preko Drave imao je važnu ulogu u prometu i kretanju vojske duž granice Carstva.
Grad se sastojao od utvrđene jezgre i predgrađa koja su se protezala prema zapadu i istoku, dok su se oko naseljenog prostora nalazile nekropole. Prema rekonstrukciji utemeljenoj na novijim arheološkim istraživanjima, jezgra je imala približno kvadratan oblik. Bila je opasana bedemima s kulama i obrambenim jarcima. Na području današnjeg sveučilišnog kampusa istraženi su ostatci zapadnih gradskih vrata s dvjema četvrtastim kulama.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 103–110. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
Unutar bedema ulice su se sjekle pod pravim kutom i dijelile prostor na gradske blokove, odnosno insule. Istraživanjima u Parku kraljice Katarine Kosače otkriveni su glavna ulica u smjeru sjever–jug, cardo maximus, i dijelovi sporednih ulica. Položaj glavnog dekumana, ulice u smjeru istok–zapad, rekonstruiran je prema zapadnim vratima i rasporedu otkrivenih prometnica. Prema toj rekonstrukciji gradski su blokovi imali oblik kvadrata sa stranicama dugima približno 71–72 metra.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 110–114. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
U zapadnom predgrađu pronađene su zgrade nanizane uz cestu koja je ulazila u grad, uključujući ostatke velikih javnih građevina. U istočnom predgrađu, na prostoru današnjeg Trga bana Josipa Jelačića, istražene su stambene i gospodarske građevine. Ondje je krajem 2. ili početkom 3. stoljeća podignut sklop reprezentativnih zgrada s unutarnjim grijanjem, freskama, kamenim oblogama i štukaturama.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 115–116. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
Gradski sustav odvodnje razvijao se postupno. Ispod ulica pronađeni su kanali obloženi drvenim daskama i kanali zidani opekom, međusobno povezani radi odvođenja otpadnih voda.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 138–143. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
Stanovništvo i gradska uprava
U Mursi su živjeli vojnici, veterani, trgovci, obrtnici i oslobođenici. Natpisi i osobna imena svjedoče o domaćem stanovništvu te doseljenicima iz Italije i drugih dijelova Carstva. Nadgrobni spomenici bilježe zanimanja, službe i obiteljske odnose, a pojedini natpisi iz drugih provincija omogućuju praćenje vojnih karijera ljudi podrijetlom iz Murse.Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 78–80.
Gradom su upravljali vijeće dekuriona i magistrati. Najvišu gradsku službu obavljala su dvojica duovira, koji su nadzirali upravu i sudjelovali u sudskim poslovima. Na natpisima su zabilježeni Tit Flavije Martin i Gaj Elije Surin, gradski vijećnici izabrani za duovirsku službu. Martin je bio i predstojnik kolegija centonarija, udruženja povezanog sa zaštitom od požara. Uz gradsku upravu u Mursi je djelovala carska financijska uprava, o kojoj svjedoče natpisi prokuratora i njegovih pomoćnika.Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 72–75.
U javnom životu sudjelovali su i augustali, čija je služba bila povezana s održavanjem carskog kulta. Među njima su bili imućni oslobođenici, kojima je ta služba omogućavala stjecanje društvenog ugleda. Mursijski augustal Publije Elije Kalimorf podigao je žrtvenik Jupiteru za sebe i svoje bližnje. Gradski vijećnik i svećenik carskog kulta Gaj Emilije Homulin financirao je gradnju pedeset taberni, prostora namijenjenih trgovini i drugim poslovnim djelatnostima.Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 74–76.
Gospodarstvo i svakodnevni život
Obrtničke radionice
U Mursi su djelovale lončarske, metalurške, staklarske i klesarske radionice. Lončarske peći i kalupi potvrđuju lokalnu proizvodnju posuđa, svjetiljki i glinenih figurica. Izrađivali su se lonci, zdjele, tanjuri, vrčevi, poklopci i tarionici za pripremu hrane. Opeke s carskim pečatima povezuju proizvodnju građevnog materijala s gradnjom kolonije u doba Hadrijana i Antonina Pija. Natpis na nadgrobnom spomeniku Valerija Marcijala spominje njegove kolege klesare.Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 123–126.
U Parku kraljice Katarine Kosače istraženi su ostatci radionica unutar gradske jezgre. Uz peći su pronađeni kalupi za lijevanje brončanih pojasnih okova i rastaljeno staklo. Prema slijedu arheoloških slojeva, na tome je mjestu najprije djelovala radionica za obradu bronce, a nakon njezina stradavanja u požaru staklarska radionica.Tino Leleković, »Elija Mursa: novo čitanje grada«, Arheološki radovi i rasprave, 19, 2020., str. 132–133. DOI: 10.21857/ydkx2cw4w9.
Trgovina i prehrana
Cestovne i riječne veze omogućavale su dopremu robe iz različitih dijelova Carstva. Nalazi amfora, finoga crveno prevučenog posuđa poznatog kao terra sigillata i tankostjene keramike pokazuju veze sa sjevernom Italijom. Amfore svjedoče o dopremi vina, maslinova ulja i ribljih prerađevina. Među njima je ulomak s pečatom radionice iz Lorona kraj Poreča, povezan s uvozom istarskog maslinova ulja.Kelly Reed i dr., Food, farming and trade on the Danube frontier: plant remains from Roman Aelia Mursa (Osijek, Croatia), Vegetation History and Archaeobotany, 31, 2022., str. 363–376.
O prehrani stanovnika svjedoče biljni i životinjski ostatci iz jama u Parku kraljice Katarine Kosače, datiranih u rano 2. stoljeće. Pronađeni su ječam, pšenica, proso, raž, leća i bob, zatim grožđe, smokve, masline, češnjak i kopar, kao i riblje kosti, ljuske ribe i ljuske jaja. Posebno se izdvajaju nalazi riže i crnog papra, koji pokazuju da su do Murse dopirale i namirnice azijskog podrijetla.
Religija
Vjerski život Murse obuhvaćao je štovanje rimskih božanstava, carski kult i kultove podrijetlom iz istočnih dijelova Carstva. Među sačuvanim zavjetnim natpisima ističu se posvete Jupiteru, koje su postavljali vojnici, gradski dužnosnici, augustali i drugi stanovnici. Zabilježena je i zajednička posveta Jupiteru, Junoni i Minervi. Natpisi i skulpture svjedoče i o štovanju Herkula, Merkura i Silvana.Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 128–129 i 143.
Kult Kibele potvrđuju mramorni kip pronađen 1966. i glinena figurica božice na prijestolju. Mitrinim štovateljima pripadali su zavjetni reljefi i žrtvenik koji je podigao trgovac Antonije Barbil. Među nalazima egipatskog podrijetla nalazi se stela s prikazima Izide, Ozirisa i Neftis.Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 135–139.
U 4. stoljeću Mursa je bila biskupsko sjedište. Njezin biskup Valens sudjelovao je u crkvenim sporovima oko arijanizma i imao važnu ulogu u vjerskoj politici toga razdoblja. Kršćanski pisac Sulpicije Sever spominje baziliku mučenika izvan gradskih zidina, u kojoj je car Konstancije II. boravio za vrijeme bitke 351. godine. Među materijalnim tragovima kršćanstva nalazi se ulomak nadgrobne ploče s Kristovim monogramom.Danica Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Centar za znanstveni rad JAZU, Osijek, 1978., str. 144–145.
Nekropole i pogrebni običaji