Jaroslav Šidak (Beč, 4. siječnja 1903. – Zagreb, 25. ožujka 1986.) bio je hrvatski povjesničar.
Životopis Jaroslav Šidak rođen je u Beču 1903. godine. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1922. godine.Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., str. 929., Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1935. godine disertacijom »Problem bosanske crkve u našoj historiografiji«. Bio je gimnazijski profesor u Senju (1934. – 1940.) i Zagrebu gdje je predavao u Klasičnoj gimnaziji od 1940. do 1942. te od 1944. do 1948. godine.Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., Godine 1941. zapošljava se u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu i postaje članom uredništva Ujevićeve Hrvatske enciklopedije. God. 1943. postaje docentom, a 1945. profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao hrvatsku i svjetsku povijest novog vijeka te suradnik Hrvatske enciklopedije. Prema svjedočanstvu Ivana Goluba, odbio je »nizom članaka protiv bana Jelačića u Vjesniku pripravi[ti] rušenje banova spomenika.« Golub, Ivan, 1993.: Šidakov poučak, Croatica Christiana periodica, god. 17, br. 31, str. 177.
Umro je u Zagrebu, 25. ožujka 1986. godine u 83. godini života. Pokopan je na zagrebačkom groblju Miroševac (polje 208, broj 59). Njegovo ime nosi jedna ulica u zagrebačkoj Knežiji.
Znanstveni rad U svojem znanstvenom radu obradio brojne teme iz hrvatske povijesti, posebice devetnaestoga stoljeća. Pedagoškim i znanstvenim djelovanjem odgojio je više naraštaja hrvatskih povjesničara i utjecao na razvoj poslijeratne hrvatske historiografije - riječima Ivana Goluba: »Prof dr. Jaroslav Šidak je radio sa žarom i prosudbom do posljednjeg daha. Poticao je i promicao mlade znanstvenike. Njegovao je ljepotu sloga i tražio strogost zaključivanja.« Golub, Ivan, Šidakov poučak, 173. Šidak je osnivač i prvi urednik Historijskog zbornika, od 1948. do 1984. godine, te pisac brojnih članaka u enciklopedijama Leksikografskog zavoda. U mladosti (1923. – 1930.) je uređivao i mjesečnik Jugoslavenski muzičar (kasnije Muzičar). Uredio je i »Spomenicu u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu« (Zagreb, 1969. – 1970.). Bio je urednik struke Hrvatske povijesti u Enciklopediji Jugoslavije.
Za svog je nasljednika na katedri vidio perspektivnog mladca, najboljeg učenika generacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ivu Mašinu, kojeg su poslije jugokomunističke vlasti mučki ubile u kaznionici u Staroj Gradišci.Croatian history Ivo Mašina, stranice Darka Žubrinića
Ostao je poznat po svojoj izjavi: »Povijest hrvatskog naroda ne može se pisati bez povijesti Sv. Jeronima u Rimu.«
Svjedočanstva Ivan Golub, bliski prijatelj i suradnik Šidakov, donosi: Golub, Ivan, Šidakov poučak, 175.
Nadodaje i: Golub, Ivan, Šidakov poučak, 176-177.
O Šidakovu djelovanju zaključuje: Golub, Ivan, Šidakov poučak, 178.
Djela "Crkva bosanska" i problem bogumilstva u Bosni, Zagreb, 1940. Kopitarovo bosansko evanđelje u sklopu pitanja "crkve bosanske", Zagreb, 1955. Povijest hrvatskog naroda 1860-1914, Zagreb, 1968. (suautori: Mirjana Gross, Igor Karaman, Dragovan Šepić) Eugen Kvaternik u historiografiji, Zagreb, 1972. Studije iz hrvatske povijesti XIX stoljeća, Zagreb, 1973. Studije o "Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb, 1975. Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848-49., Zagreb, 1979. Kroz pet stoljeća hrvatske povijesti, Zagreb, 1981.
Nagrade 1976.: Državna nagrada za znanstvenoistraživački rad: nagrada za životno djelo.Državne nagrade za znanstvenoistraživački rad za 1976. godinu, mzo.gov.hr, pristupljeno 12. rujna 2020.
Izvori
Kategorija:Hrvatski povjesničari