Trebinje je grad u Istočnoj Hercegovini, u Bosni i Hercegovini.
Zemljopis Grad Trebinje se nalazi na krajnjem jugu Bosne i Hercegovine, u Hercegovini. Kroz Trebinje protječe rijeka ponornica Trebišnjica, čija je ukupna dužina 96,5 km. Nalazi se u Trebinjskom polju,Trebinje Hrvatska enciklopedija. LZ Miroslav Krleža (4. travnja 2020.) podno planine Leotara, na 273 metra nadmorske visine.(srp.) Crkvina.info Trebinje, Zdravko Jeftić (pristupljeno 4. travnja 2020.)
Klima Klima je mediteranska. 260 dana u godini je sunčano, relativna vlažnost i oblačnost je mala. Vegetacija je mediteranska: šipak, smokva, maslina, vinova loza i ljekovito bilje.
Stanovništvo U Trebinju su Hrvati 1895. godine činili oko 38 % stanovništva, a 1948. godine oko 8 %.
Popisi 1971. – 1991. Stanovništvo općine Trebinje godina popisa 1991.Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. 1981. 1971.
Srbi21.349 (68,87 %) 18.123 (59,67 %)19.362 (66,71 %)Bošnjaci5571 (17,97 %) 4405 (14,50 %)4846 (16,69 %)Hrvati1246 (4,01 %)2309 (7,60 %)3350 (11,54 %)Jugoslaveni1642 (5,29 %)4154 (13,67 %)424 (1,46 %)ostali i nepoznato1188 (3,83 %)1381 (4,54 %)1042 (3,59 %)ukupno30.99630.37229.024
Trebinje (naseljeno mjesto), nacionalni sastav Trebinje godina popisa 1991. 1981. 1971. Srbi 14.915 (68,19 %) 9489 (54,94 %)1788 (50,65 %)Bošnjaci 4228 (19,33 %)3039 (17,59 %)1211 (34,30 %)Hrvati347 (1,58 %)412 (2,38 %)208 (5,89 %)Jugoslaveni1470 (6,72 %)3364 (19,47 %)124 (3,51 %)ostali i nepoznato910 (4,16 %)967 (5,59 %)199 (5,63 %)ukupno21.87017.2713530
Popis 2013. Stanovništvo grada Trebinja godina popisa 2013. Srbi27.287 (93,46 %)Bošnjaci995 (3,41 %) Hrvati295 (1,01 %) ostali i nepoznato621 (2,13 %)ukupno29.198 Trebinje – naseljeno mjesto godina popisa 2013. Srbi22.344 (94,00 %)Bošnjaci676 (2,84 %) Hrvati201 (0,85 %) ostali i nepoznato569 (2,31 %)ukupno23.770
Naseljena mjesta Grad Trebinje sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:
Aranđelovo, Arbanaška, Arslanagića Most, Baonine, Begović Kula, Bihovo, Bijelač, Bijograd, Bioci, Bodiroge, Bogojević Selo, Borilovići, Brani Do, Brova, Budoši, Bugovina, Cerovac, Cicina, Čvarići, Desin Selo, Diklići, Do, Dobromani, Dodanovići, Dolovi, Domaševo, Donja Kočela, Donje Čičevo, Donje Grančarevo, Donje Vrbno, Donji Orahovac, Dračevo, Dražin Do, Drijenjani, Dubljani, Dubočani, Duži, Đedići, Glavinići, Gojšina, Gola Glavica, Gomiljani, Gornja Kočela, Gornje Čičevo, Gornje Grančarevo, Gornje Vrbno, Gornji Orahovac, Grab, Grbeši, Grbići, Grkavci, Grmljani, Hum, Janjač, Jasen, Jasenica Lug, Jazina, Jušići, Klikovići, Klobuk, Konjsko, Korlati, Kotezi, Kovačina, Kraj, Krajkovići, Kremeni Do, Krnjevići, Kučići, Kunja Glavica, Lapja, Lastva, Lokvice, Lomači, Lug, Lušnica, Ljekova, Ljubovo, Marić Međine, Mesari, Mionići, Morče, Mosko, Mrkonjići, Mrnjići, Necvijeće, Nikontovići, Ograde, Orašje Popovo, Orašje Površ, Orašje Zubci, Parojska Njiva, Petrovići, Pijavice, Podosoje, Podstrašivica, Podštirovnik, Podvori, Poljice Čičevo, Poljice Popovo, Prhinje, Pridvorci, Rapti Bobani, Rapti Zupci, Rasovac, Sedlari, Skočigrm, Slivnica Površ, Staro Slano, Strujići, Šarani, Šćenica Ljubomir, Taleža, Todorići, Trebijovi, Trebinje, Tuli, Tulje, Turani, Turica, Turmenti, Tvrdoš, Ubla, Ugarci, Ukšići, Uvjeća, Veličani, Velja Gora, Vladušići, Vlasače, Vlaška, Volujac, Vrpolje Ljubomir, Vrpolje Zagora, Vučija, Zagora, Zgonjevo, Žakovo, Ždrijelovići, Željevo i Župa.
Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, najveći dio tadašnje općine Trebinje, s Trebinjem ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije BIH ušla su sljedeća naseljena mjesta:
Baljivac, Baonine, Belenići, Bobovišta, Cerovac, Cicrina, Čavaš, Čopice, Čvaljina, Diklići, Dvrsnica, Glavska, Gola Glavica, Golubinac, Gorogaše, Grebci, Grmljani, Ivanica, Kalađurđevići, Kijev Do, Klikovići, Kotezi, Krajkovići, Kutina, Lušnica, Mrnjići, Nenovići, Nevada, Orah, Orahov Do, Orašje Popovo, Poljice Čičevo, Prosjek, Rapti Bobani, Ravno, Rupni Do, Sedlari, Slavogostići, Slivnica Bobani, Slivnica Površ, Sparožići, Strujići, Šćenica Bobani, Trebinja, Trnčina, Uskoplje, Veličani, Velja Međa, Vlaka, Vukovići, Začula, Zagradinje, Zaplanik, Zavala. Od ovog područja nastala je općina Ravno.
Na popisu 1971. godine, postojala su i naseljena mjesta: Gorica, Hrupjela, Mostaći, Podglivlje, Police i Zasad. Ova naselja su na popisu 1981. godine ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima.
Povijest Prapovijest Najnovija arheološka istraživanja obavljena tokom 1997. i 1998. godine, potvrdila su činjenicu o kontinuiranom životu ljudi na ovim prostorima od paleolita do danas. Prapovijesnih objekata (tumulusi i gradine) je na tisuće i do sada je ispitano samo oko 1 %. U blizini Bileće je pronadena ilirska grobnica s vrlo neobičnim načinom sahranjivanja – Kacanjska grobnica s vrlo vrijednim predmetima od kojih su neki uvezeni iz Grčke. To govori o tome da prastanovnici Kacnja nisu bili egzotični pustinjaci, već ljudi s intenzivnim komunikacijama na širokom prostoru.
U dijelu Trebinja iznad naselja Police nalaze se ostatci poredanog kamena u pravilno raspoređenim crtama za koje se vheruje da imaju značenje povezano s astronomijom. Smješten je u gornjem dijelu brda Crkvine, desno od puta za kompleks Hercegovačke Gračanice, a istočno od odvojka staze prema austro-ugarskoj utvrdi Straču. Čine ga vidljivi kameni zidovi, od kojih je šest lako vidljivih, sedmi je dosta razgrađen, a možda postoji i osmi.(srp.) Astronomski magazin Miro Ilić: Iznad Trebinja - prastara astronomska opservatorija - 15. lipnja 2013. (pristupljeno 4. travnja 2020.) Zidovi su usporedni, ravni i od naslaganog grubog kamena. Na krajevima petog zida su dvije velike gomile, što naslućuje da bi mogle biti izvorni dio objekta, ili da su građene naknadno razgradnjom ovog zida. To bi značilo da su zidovi kronološki stariji od gomila. Za gomile se znade da su iz predrimskog vremena (1300. – 500. pr. Kr.).(srp.) Trebinje Live Božo Morić: TREBINJAC OTKRIVA Tajanstveni zidovi iznad naselja Police? 13. lipnja 2013. - (pristupljeno 4. travnja 2020.)
Stari vijek U 7. st. pr. Kr. doseljavaju se Grci. Rimljani u trebinjski kraj dolaze u 3. st. pr. Kr.
Srednji vijek Slaveni u ove krajeve dolaze u 6. stoljeću. Jedna od najstarijih teritorijalno-političkih jedinica formiranih po dolasku Slavena na Balkan bila je sklavinija Crvene Hrvatske Travunja (originalan zapis Tribunia), koja se prostirala: na jugu do Dubrovnika, na sjeverozapadu preko Veličana do Gacka i Pive, i na jugoistoku do Risna. U ovom području nalazilo se pet gradova medju kojima i Trebinje. Ne zna se sa sigurnošću kakav je bio karakter ovih gradova, ali se zna da su to bili vojni centri, a prije svega utvrđena mjesta. Centar ovih gradova bio je Trebinje, po čemu se i ovo područje naziva. Grad Trebinje, čije ime korelira s imenom Travunje prvi se put spominje sredinom 10. stoljeća, kao dio te sklavinije.
U drugoj polovici 10. stoljeća za pontifikata pape Grgura V. (996. – 999.) Trebinje se spominje kao biskupija. U prvih dvjesta pedeset godina (oko 1000. – 1250.) sjedište je biskupije bilo u gradu Trebinju. Nakon što je bugarski car Simeon Veliki zbacio s vlasti Zaharija Pribislavljevića, vladar Travunje Mihajlo Višević se okrenuo savezu s kraljem Hrvatske Tomislavom. Poslij njegove smrti Travunija je opet bila dio Časlavove Raške. Nakon Travunije Trebinjem vlada Duklja, čiju su vlast smijenili za svog uspona srpski vladari Nemanjići koji vladaju ovdje do kraja dinastije, a prvi ju je zauzeo 1168. godine Stefan Nemanja. U 13. stoljeću je na temeljima crkve iz 4. stoljeća podignut manastir Tvrdoš. Katedrala je bila posvećena sv. Mihovilu, Arkanđelu, zaštitniku biskupije. S prodorom Mongola (1240. – 1242.) ovaj je kraj opustošen i porušen. Nakon što je raški kralj Uroš I. (1242. – 1276.) iz Trebinja protjerao biskupa Slavija, 1252. godine, biskup je trebinjski 1284. godine primio u posjed od dubrovačke plemićke obitelji Theophilis tri otočića na području Dubrovnika: Slabljenjem srpske države nakon bitke na Marici 1371. godine, priliku koriste velikaši Vojinovići iz Huma. Godine 1378. dijelom je bosanske države kralja Tvrtka I. Gospodari u bosanskoj državi bili su Pavlovići pa Kosače od 1438. do 1466. godine. Prežitci su ikavski toponimi (Biograd i sl.).
Osmansko Carstvo Pod osmanskom vlašću došlo je najkasnije 1467. godine. Imalo je ulogu sjedišta nahije unutar Bosanskog pa Hercegovačkoga sandžaka. 1574. godine je preko Trebišnjice Mehmed-paša Sokolović dao podići napoznatiji trebinjski most, Perovića-Arslanagića most. Sjedištem je kapetanije od 1664. godine. Privremeno su Trebinjem oslobodili Mlečani 1694. do 1699. godine, nakon čega je opet pod Turcima. Radi zaštite od budućih mletačkih napada Osmanlije daju podići jaku utvrdu početkom 18. stoljeća. Početkom 18. stoljeća nastao je stari grad – Kastel na obali Trebišnjice, dok je današnji stari grad nastao na mjestu nekadašnjeg trgovačko-obrtničkog središta. Ime Trebinje u sadašnjem obliku se spominje tek 1711. Nasljedni kapetani kapetanije su Resulbegovići od 1712. do 1835. godine.
Austro-Ugarska Austrougarska i ustanička vojska Ivana Musića zauzeli su Trebinje 7. i 8. rujna 1878. Tako je Trebinje oslobođeno od višestoljetne osmanske vladavine. U 40 godina austrougarske vladavine bilo je sjedištem okruga. Od 1880. do 1884. godine građena je katolička katedrala Rođenja BDM. Na temeljima rimskog, srednjovjekovnog i turskog grada, u Starom gradu, Austro-Ugarska je koncem 19. i početkom 20. stoljeća podignula vojarnu. U njoj je danas Muzej Hercegovine. Početkom 20. stoljeća u središtu grada je sagrađena pravoslavna crkva sv. Preobraženja.
Ključnu ulogu u izgradnji modernog Trebinja imao je barun Đuro Babić, Ličanin koji je u samo deset godina preobrazio malu tursku kasabu u moderan pogranični grad tadašnje Austro-Ugarske.