Snježana Kordić (Osijek, 29. listopada 1964.), hrvatska je jezikoslovka i kroatistica, široj javnosti poznata po knjizi Jezik i nacionalizam.
Životopis Snježana Kordić rođena je u Osijeku, 1964. godine. Prema njezinom pisanju u članku "Demagogija umjesto znanosti" roditelji, otac Hrvat rodom iz Sretnica kod Mostara i majka Hrvatica rodom iz Obrovca Sinjskog, odgajali su je u strogom katoličkom duhu. Prve temelje iz jezične tematike dobila je još u osnovnoj školi od svog učitelja Ivana Jurčevića, koji je kasnije također ostvario sveučilišnu karijeru na istom osječkom fakultetu. U rodnom gradu pohađala je i srednju školu – jezično usmjerenje. DiplomiralaDiplomski rad (mentorica Jasna Melvinger): , , , . je 1988. kroatistiku na Sveučilištu u Osijeku. U Osijeku je na Filozofskom fakultetu radila 1990. kao istraživačica pripravnica iz područja kroatistike. 1991. prešla je na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je primljena za asistenticu na Katedri za suvremeni hrvatski jezik Odsjeka za kroatistiku, a paralelno je predavala i na Odsjeku za novinarstvo Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Nakon što je završila poslijediplomski studij jezikoslovlja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistriralaMagistarski rad (mentor Vladimir Anić): , . 1992. te obranila disertacijuDoktorski rad (mentor Ivo Pranjković): , . 1993., ponuđen joj je u Njemačkoj nastavak sveučilišnog rada. ; isto u prijevodu Tamo je stekla status habilitiraneHabilitacijski rad (mentor Gerhard Birkfellner): , . znanstvenice (iznaddoktorski stupanj) 2002. godine. U Njemačkoj je petnaestak godina predavala kao znanstvena suradnica, docentica i profesorica na Ruhrskom sveučilištu u Bochumu, Westfalijskom Wilhelms sveučilištu u Münsteru, Humboldtovom sveučilištu u Berlinu i Sveučilištu Johanna Wolfganga Goethea u Frankfurtu.,
Znanstveno-istraživački rad mini|300px|Rezultati istraživanja Snježane Kordić koji pokazuju da se u odnosnim rečenicama nepromjenjiva riječ što najviše koristi kao stilska rezerva umjesto odnosne zamjenice koji u književnom stilu. Snježana Kordić objavila je četiri knjige koje su prevedene na strane jezike (engleski, njemački ili španjolski) i 150 drugih jezikoslovnih radova u kojima je istraživala područja gramatike, sintakse, lingvistike teksta, pragmatike, semantike, diskurs analize, korpusne lingvistike, kvantitativne lingvistike, leksika, sociolingvistike, jezične politike, standardologije. Poseban doprinos dala je u istraživanju relativnih ili odnosnih rečenica, zamjenica u ulozi anafore, katafore i deikse, zatim u istraživanju veznika, priloga, prezentativa, germanizama, modalnih glagola, egzistencijalnih glagola i sintaktičkih razlika između funkcionalnih stilova jezika. Njene sintaktičke knjige premda su objavljene u Hrvatskoj i pisane su na jeziku te zemlje i govore o jeziku te zemlje nisu dobile ni jedan prikaz u Hrvatskoj, ali su dobile pozitivnih prikaza u znanstvenim časopisima širom svijeta više od bilo koje druge jezikoslovne knjige do tada objavljene u Hrvatskoj. Stoga strani slavisti konstatiraju da “je Snježana Kordić internacionalno sigurno najpoznatiji hrvatski lingvist”. Međutim, uskoro je u širim krugovima u Hrvatskoj postala poznata kao kritičar jezičnog purizma kojim su kroatisti bili zaokupirani. Pored toga pisala je i o povijesti nastanka nacija, o konstrukcijskom karakteru nacionalne kulture i nacionalnog identiteta, te o proširenim mitovima vezanim za jezik.
Neki sociolingvistički zaključci postojanje jednog policentričnog standardnog jezika: Prema njezinoj ekspertizi i zaključku niza zapadnoeuropskih jezikoslovaca koje citira, u slučaju Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca “se ne može govoriti o nekoliko standardnih jezika, nego o standardnim varijantama jednog te istog policentričnog standardnog jezika”. (5 minuta) Kao temelj takvom zaključku navodi da
jezik kao instrument nacionalističke politike: Ilustrira “kako se instrumentalizira jezik za nacionalističke ciljeve, kako se falsificira prošlost i izgrađuju mitovi koji podupiru ideološki poželjnu sliku stvarnosti”. Također “se identitet razotkriva kao konstrukcija, a kultura kao nepodudarna s nacijom. Pokazuje se da jezik kojim govorimo ima šire granice nego što mu uobičajeno ucrtavaju, a predočava se i prava priroda jezičnog purizma.” u svijetu je danas prestižnija hrvatska od srpske varijante: U beogradskom tjedniku NIN je izjavila da, kao što je u 20. stoljeću postala prestižnija američka od britanske varijante engleskoga i brazilska od europske varijante portugalskoga, tako je u 21. stoljeću postala prestižnija hrvatska od srpske varijante "srpskohrvatskog" jezika, iako je govornika srpske varijante brojčano više. Razlozi koji su utjecali na promjenu u prestižu su prema Kordić, npr. to što Beograd, za koji je karakteristična ekavica, više nije glavni grad zajedničke države, a status glavnog grada doprinosi prestižnosti jezičnog oblika koji se u njemu govori. Kao presudni razlog koji je utjecao na pad prestiža srpske varijante navodi porast turizma u svijetu, a Hrvatska je zbog dugačke Jadranske obale turistički znatno posjećenija od Srbije, pa je izraženiji interes stranaca za učenjem hrvatske ijekavice. Ovaj zaključak S. Kordić nije dočekan s oduševljenjem u narednom broju NIN-a. Unatoč tome, S. Kordić je isto ponovila i na jednoj konferenciji u Beogradu 2016. godine,Govor Snježane Kordić o prestižnosti hrvatske varijante (video zapis; od 2:04 do 2:06 minute) kad je, kako je izjavila, “putovala prvi put u ovom stoljeću u Srbiju”. (ili transkript intervjua)
Stav prema politici u znanosti
Kordić nikada nije bila član neke političke stranke. Za vrijeme studija sredinom 1980-ih odbijala je ući u komunističku partiju; zbog toga nije bila proglašena za najboljeg studenta, nego je najboljim studentom proglašen student s nižim ocjenama, ali koji je bio član Saveza komunista i srpske nacionalnosti. U svojim djelima analitički kritizira kolege jezikoslovce kroatiste zbog nacionalističke ispolitiziranosti i optužuje ih da su “izdali znanost”. (15 minuta) Zalaže se za eliminiranje nacionalizma iz lingvistike., (7 minuta)
thumb|230px|left|Ispisana poglavlja knjige Jezik i nacionalizam
U skladu s tim zalaže se i protiv jezičnoga purizma ili prijevod: u Hrvatskoj koji je na osnovi brojnih citiranih zapadnih znanstvenika dio nacionalističke ideologije. 7 minuta., minuta 18:50, minuta 5:00 Sadržaj njenog posljednjeg djela Boris Pavelić sažima na sljedeći način: “Snježana Kordić, autorica revolucionarne knjige 'Jezik i nacionalizam' u kojoj ona demistificira taj stereotip da jezik na jugoslavenskom području mora biti nacionalan i tvrdi da je to jedan policentrični jezik.” Objašnjavajući teze i zaključke svoje knjige Jezik i nacionalizam, izjavljuje za medije – tijekom Sajma knjige u Puli 2011. god. gdje je tu svoju knjigu prezentirala – da najviđeniji hrvatski lingvisti potiču i “zarađuju na nacionalizmu”, zbog čega dovodi u pitanje svrhu postojanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao znanstvene ustanove. Izraziti interes javnosti za knjigu koji se očitovao i u tome što su od autorice mediji tražili “preko šezdeset intervjua povodom knjige” dio je “velike bure” oko tog djela koje je predstavljalo “pljusku nacionalistima”, a zbog toga što se usudio objaviti tu knjigu nagrađen je izdavač Nenad Popović nagradom Süddeutsche Zeitung kao jedan od šest “velikih mirotvoraca 2010. godine”, kao jedini Europljanin među njima.
Što se tiče uvođenja ćirilice u Vukovar, ne smatra opravdanim forsiranje ćirilice. Također pokazuje da pismo nije znak dvojezičnosti. Navodi da se na osnovi Europske povelje o manjinskim jezicima u ovom slučaju ne radi o manjinskom jeziku, pa stoga ni o dvojezičnosti. Praksu da se u Vukovaru zbog jezika razdvajaju srpska i hrvatska djeca u vrtićima i školama naziva jezičnim apartheidom i kritički govori o lideru hrvatskih Srba Miloradu Pupovcu jer se pozivao na dvojezičnost. Isto zamjera i njegovoj nasljednici Dragani Jeckov. A razbijanje dvopismenih ploča osuđuje kao izraz mržnje prema ljudima., 62 minute.
U vezi nastojanja da se u Srbiji još dodatno zakonski sankcionira korištenje latinice, koja navodno ugrožava nacionalni identitet, Kordić podsjeća da je latinica i srpsko pismo jer ga kao primarno pismo koristi većina ljudi u Srbiji, a da, nažalost, već i “Ustavom Republike Srbije latinica je diskriminirana”.
Kritički se osvrćući na pokušaje rehabilitacije Draže Mihailovića, govori o zločinu četnika nad njenom obitelji. U lipnju 2014. godine potpisuje s grupom intelektualaca i aktivista otvoreno pismo katoličkim biskupima, u kojem se izražava zabrinutost zbog afirmativnih izjava nekih biskupa o Dariju Kordiću nakon njegovog povratka s odsluženja kazne za ratne zločine za koje je osuđen kod Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, te se traži da se “Crkva u Hrvatskoj vrati s puta nacionalističke ostrašćenosti i isključivosti na put kršćanske tolerancije i skromnosti, ekumenizma i dijaloga”. Sve to osporava optužbu s bošnjačke strane da je Snježana Kordić na liniji Herceg-Bosne. Na prigovore od strane prominentnih predstavnika hrvatske ljevičarske scene zašto Snježana Kordić kritizira Karla Marxa, pa je stoga stavljaju u istu liniju s Antom Pavelićem i ustašama, autorica reagira opširnim odgovorom.
Prva je osudila i Neretvansku deklaraciju o bosanskom jeziku, i ta njena kritika naišla je na potporu u bosanskohercegovačkim medijima, ali i na oštru osudu u nekim bošnjačkim krugovima. Njezine publikacije iz sociolingvistike izazvale su burne reakcije.
Geneza i recepcija knjige Jezik i nacionalizam Diskusija koja je prethodila knjizi mini|180px|Naslovnica časopisa Hrvatskog društva pisaca Književna republika u čijim brojevima kroz prvo desetljeće 21. stoljeća se odvijala maratonska diskusija o jeziku između Snježane Kordić i njenih oponenata