Branimir Wiesner Livadić (Samobor, 30. rujna 1871. – Zagreb, 30. srpnja 1949.), hrvatski književnik, novelist, pjesnik, putopisac, esejist i kritičar.
Životopis Osnovnu školu završio u rodnom gradu, a gimnaziju u Zagrebu. Studij filozofije i germanistike pohađao je u Zagrebu, a zatim u Beču, gdje je doktorirao 1895. disertacijom Bit lirskoga (nje. Das Wesen des Lyrischen).LZMK: Livadić (Wiesner), Branimir , preuzeto 15. veljače 2012. Kao srednjoškolski profesor službovao je Senju, Zagrebu, Varaždinu i Karlovcu. Bio je ravnatelj Glumačke škole (u dva navrata) i drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.Galovićeva jesen: Branimir Livadić (1871.-1949.) , preuzeto 15. veljače 2012.
Bio je urednik Suvremenika (od 1907. – 1919.), Hrvatskog kola i Hrvatske revije (1928. – 1929.) te predsjednik hrvatskog P.E.N.-kluba.Proleksis enciklopedija: Livadić (Wiesner), Branimir, preuzeto 15. veljače 2012. Od 1920. je ravnatelj Drame HNK.
Savremenik preuzima u jeku sukoba »starih« i »mladih«. Premda ga po pitanjima angažiranosti književnosti, slobode umjetničkog stvaranja i larpurlartizma svakako treba uvrstiti u »mlade«, oko Savremenika je uspio okupiti sve poznatije pisce, bez obzira na njihovu kulturnu orijentaciju i političku pripadnost.
Pisao je pjesme, novele i kritike. Prozna djela su mu nadahnuta modernizmom. U uspjelijim novelama u pravilu dominira intimna tematika ljubavi i seksualnosti. U svojim se programskim člancima bavio pitanjem doživljaja umjetnosti kao estetskog fenomena, no bez određenijeg sustava i teorijske podloge.
Književno stvaralaštvo Livadić je bio jedan od najradikalnijih modernista i u proznom i u kritičkom djelu. U književnosti se javio 1900. godine, a pisao je pjesme, novele, eseje i kazališne kritike. Najzapaženiji je bio kao pripovjedač u novelama koje su sabrane u dvije zbirke.
Važnija su mu djela zbirka Novele (1910.), Legenda o Amisu i Amilu (1913.), te putopis Do Buenos Airesa (1937.).
Djela Jeremija (1893.), pjesnička pripovijest Branimir Livadić, Jeremija : pjesan u tri pjevanja, Zagreb, 1893. (33 str.) Za slobodu stvaranja (1900.) Novele (1910.)Sadrži Povratak, Starci, Kožun, Mila. I. Proljetna pjesma, Mila. II. Pjesma žarkoga ljeta, Mali probici, Guska, Gospođa Jelica, Cvijet u sumraku, Sanja na svijetlu, Nakon zapada sunca, Apoteoza, Smrt i more i Život. (elektronička inačica ) Legenda o Amisu i Amilu (1913.)Branimir Livadić,Legenda o Amisu i Amilu, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1913. (60 str.); Faksimilni pretisak: Ex libris, Zagreb, 2001. (55 str.), ISBN 9536310023 (elektronička inačica ) Novele: novi izbor (1932.) Do Buenos Airesa (1937.), putopis Branimir Livadić, Do Buenos Airesa : s puta i kongresa P. E. N. klubova, Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1937. (62 str.) Pjesme i pripoviesti (1944.)Branimir Livadić, Pjesme i pripoviesti (uredio Stanko Gašparović), Suvremena biblioteka, Zagreb, 1944. (457 str.) (elektronička inačica)
Bibliografija Milovan Tatarin, Novelistika Branimira Livadića , Dani Hvarskoga kazališta 1/2001. Cvijeta Pavlović, Hrvatske umjetničke bajke i legende nakon 1910. g. (2011.) Prilog u: Pavlović, Cvijeta, Glunčić-Bužančić Vinka, Meyer-Fraatz, Andrea (uredile), Poetika i politika kulture nakon 1910. godine. Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova XIII., Split-Zagreb: Književni krug - Odsjek za komparativnu književnost Filzofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2011., ISBN 9789531633611 Goranka Kreačič, Dvjesto godina povijesti celjsko-samoborskog umjetničkog roda Wiesner Livadić kroz obiteljske fotografije , Arhivski vjesnik 1/2014.
Izvori
Livadić, Branimir , Hrvatski biografski leksikon
Vanjske poveznice Novele i Biografija Branimir Livadić (30. rujna 1871. – 30. srpnja 1949.), KGZ Branimir Livadić, Hrvatsko kazalište , Obzor : spomen knjiga 1860-1935, 1936., str. 139-144
Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski novelisti Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Hrvatski putopisci Kategorija:Hrvatski esejisti Kategorija:Predsjednici Društva hrvatskih književnika