Klodvig I. (lat. Chlodovechus; o. 466. – Pariz, 27. studenog 511.), franački kralj od 481. – 511. godine i utemeljitelj dinastije Merovinga, nazvane prema njegovom djedu Merovehu, vođi Salijskih Franaka. Ujedinio je sva franačka plemena i osnovao jedinstvenu franačku državu sa sjedištem u Parizu.

Osim njegove važnosti u ujedinjenju Franaka, stvaranju jedinstvene države, na razvalinama Zapadnog Rimskog Carstva, i njenom znatnom teritorijalnom proširenju, Klodvig je značajan i zbog toga što je prihvatio kršćanstvo, dajući time značajan impuls posljedičnoj rekristijanizaciji Europe.

Životopis

Situacija uoći dolaska Klodviga na vlast

Zapadno Rimsko Carstvo bilo je u kasnom 5. stoljeću izrazito politički i vojno oslabljeno. Dok je unutrašnjost Carstva preplavljena barbarima na njenim rubovima nekadašnje obrambene vojske još uvijek drže svoje položaje. Od normalne četiri klasične granične vojske dvije u doba definitivnog pada grada Rima 476. godine i dalje drže svoje pozicije. U svojim invazijama tijekom 5. stoljeća barbari su uspjeli uništiti samo vojsku zaduženu za obranu područja izvora Rajne. Vojska iz Britannie je bila evakuirana i prestala postojati svojim nepotrebnim raspoređivanjem po provincijama. Lokalno britansko-latinsko stanovništvo će tamo nastaviti borbu protiv osvajača sve do 9. stoljeća povlačeći se postepeno u Wales. U Iliriku posljednji legitimni rimski car Julije Nepot vlada okruženom tamošnjom vojskom do svoga ubojstva 480. godine. Na sjeveru Francuske rimska vojska ušća Rajne i dalje uspješno brani svoje područje protiv Huna i svih ostalih barbara.

Kralj Salijskih Franaka

Klodvig je postao kralj Salijskih Franaka 481. godine, nakon smrti svog oca kralja Hilderika I., čime je zavladao područjem bivše rimske provincije Belgice Secunde (današnja Belgija i sjeveroistočna Francuska).Klodvig – Hrvatska enciklopedija Ambiciozni mladi kralj usmjerio je svoje napore prema bogatm susjednom području pod kontrolom rimske vojske generala Sijagrija († 486./87). Klodvigov otac nije uspio za svoga života slomiti taj posljednji bastion rimske vlasti u nekadašnjoj rimskoj provinciji Galiji, ali situacija se nije dobro razvijala za galo-rimsku Kraljevinu Soissons, jer je 480. godine, ubojstvom zapadnorimskog cara Julija Nepota u Dalmaciji, nestalo i zadnjeg traga carske vlasti na Zapadu. Tijekom prvih godina svi napadi Klodviga su bili odbijeni željom, nadom očajnika koji nastavlja borbu bez nade u pobjedu. Ti prvobitni neuspjesi nisu slomili volju ambicioznog vođe Franaka koji se odlučuje na mudar diplomatski potez proglašavajući sebe kraljem Franaka i Rimljana. Dobivši na takav način životne garancije, oslabljena je želja Rimljana za daljnjom borbom te je Klodvig naposljetku uspio, 486. godine, ostvariti definitivnu pobjedu kod Soissonsa nad Sijagrijem, čime je pripojio područje između rijeka Somme i Seine. Ta godina, uzima se u povijesti za početak franačke države. Nedugo potom ovaj posljednji rimski general u zapadnoj Europi je pogubljen.

320px|desno|mini|Kraljevstva salijskih Franaka 481. i osvajanja Klodviga I. do 511. godine. Ostatak vizigotskog kraljevstva je dolje lijevo. Velika pobjeda, ostvarena i uz djelomičnu pomoć Vizigota, oslabila je snage mladog Franačkog Kraljevstva, zbog čega Klodvig I. nije na duže vrijeme poduzimao daljnje osvajačke akcije. U međuvremenu je radio na konsolidaciji države i stvaranju uvjeta za nova teritorijalna širenja. Godine 496. potukao je Alemane i proširio granice države do Rajne.Klodvig – Hrvatska enciklopedija Godine 500. upleo se u unutrašnje sukobe u Kraljevine Burgundije, ali iz toga nije izvukao teritorijalnu korist.

Godine 507. Klodvig je u savezu s burgundskim kraljem Gundobad (480. – 516.) porazio Vizigote u bitci kod Vouilléa, uništio vizigotsko Tolozatsko Kraljevstvo i pripojio Franačkoj čitavu Akvitaniju. Preostali dio Vizigota ostao je u Hispaniji gdje je očuvao državu uz zadržavanje svoje vlasti u samo jednoj pokrajini na sjeverno od Pireneja (Septimanije).

Kralj ujedinjene Franačke

Nakon pobjede u sukobu protiv Vizigota, znatno je proširio teritorij države i ujedinio franačko kraljevstvo, stvarajući tako, u to vrijeme, najveću barbarsku državu u Europi.Klodvig (Klodovig) – Proleksis enciklopedija Iako nije poznato je li prešao na kršćanstvo izravno s poganske vjere ili s arijanizma, uzima se da je između 496. i 509. godine bio pokršten u Reimsu na inicijativu njegove supruge, burgundske princeze Klotilde. Na vrhuncu moći, istočnorimski car Anastazije I. (491. – 518.) prepoznao je i priznao njegovu snagu te ga je imenovao počasnim konzulom i poslao mu znakove kraljevske vlasti.Klodvig I., merovinški kralj – Britannica Online

Klodvig je, pred kraj života, donio odluku o podijeli države među svojim sinovima, nakon njegove smrti. Tako je 511. godine Klodomer dobio na upravu Kraljevstvo Orléans, Hildebert I. Kraljevstvo Pariza, Klotar I. Kraljevinu Soissons, a Teodorik I. Kraljevstvo Reims. Tim činom nastalo je dugogodišnje suparništvo i sukobi među braćom, tijekom koje je bilo razbijeno jedinstvo franačke države. Pobjednik će na kraju postati Klotar I. koji je nadživio svoju braću i ponovno ujedinio kraljevstvo.

Poveznice Popis franačkih kraljeva

Izvori

Vanjske poveznice

Klodvig – prvi veliki franački kralj (511.) – povijest.hr

Klodvig I. Kategorija:Merovinzi