Bad Blue Boys (hrvatski: Zločesti plavi dečki) je naziv navijačke grupe zagrebačkog Dinama. Osnovani su 17. ožujka 1986. godine. Za maskotu ističu buldoga, a za himnu su prihvatili pjesmu Dinamo ja volim grupe Pips, Chips & Videoclips. Bad Blue Boysi su poznati po svojoj fanatičnoj podršci klubu, glasnom navijanju i navijačkim izgredima. Najvatreniji Boysi Dinamo bodre s maksimirskog Sjevera, dok se stariji Boysi okupljaju na Istoku. BBB-i gaje britanski stil navijanja koji obilježava glasno navijanje tkz. grlo, ruke, dlan te navijački sukobi. Sami sebe, a i druge navijačke grupe ih nazivaju purgeri.
Od osnivanja grupe djeluju kao glasni protivnici tadašnjeg komunističkog režima te su optuživani za hrvatski nacionalizam. Međunacionalne tenzije u tadašnjoj SFRJ na stadionima su doživjele svoj vrhunac na neodigranoj utakmici između Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja 1990. koji je obilježio sukob BBB s navijačima Crvene zvezde i tadašnjom milicijom kao simbol pobune Hrvata protiv jugoslavenskog prosrpskog režima. Na utakmici su bili prisutni i pripadnici drugih hrvatskih navijačkih grupa poput Torcide i Armade. Mnogi navijači Dinama smatraju da je Domovinski rat počeo tog dana na Maksimiru. Izbijanjem rata mnogi Boysi se pridružuju obrani Hrvatske kao pripadnici Hrvatske vojske.
Osnutkom Hrvatske i promjenom imena kluba postaju glasni protivnici tog čina i zahtijevaju povratak imena Dinamo. Devedesete obilježavaju mnogobrojni incidenti, bojkoti, neredi i problemi s policijom. Vraćanjem imena Dinamo na Valentinovo 14. veljače 2000. vraćaju se na tribine i pružaju podršku Dinamu. U tom razdoblju Boysi se često ističu fanatičnim navijanjem pa tako poslije utakmice Dinamo Arsenal čelnici Arsenala izjavljuju: "Mi imamo novac i možemo kupiti sjajne igrače, ali dali bismo sve za ovakve navijače".Prisjetite se veličanstvene atmosfere iz 2006: 'Sve bismo dali za takve navijače', vecernji.hr, 16. rujna 2015., pristupljeno 18. siječnja 2019. Za vrijeme utakmice Tottenham Dinamo u Londonu u jednom trenutku se cijeli stadion pridružio navijanju Bad Blue Boysa, a mnogi navijači Tottenhama su ostali i poslije utakmice navijati zajedno s navijačima Dinama. Bad Blue Boyse su nahvalili engleski navijači i engleski mediji ustvrdivši da su kroz cijelu utakmicu srčano bodrili svoju momčad iako je izgubila 4:0.Boysi među 15 hardcore skupina u svijetu, tportal.hr, 15. studenog 2011, pristupljeno 18. siječnja 2019. Boysi tih godina sudjeluju u nekoliko navijačkih izgreda po Europi poput Milana, Praga, Udina, TemišvaraDuga povijest ludila bezobzirnih BBB-a, tportal.hr, 04. svibnja 2010., pristupljeno 18. siječnja 2019. te ih neki svrstavaju među najopasnije navijačke skupine u Europi.
Od sredine 2000-ih grupu obilježava sukob s dopredsjednikom Dinama Zdravkom Mamićem kojeg optužuju za samovolju i kriminal. Protive se Mamićevom upravljanju nad Dinamom i Hrvatskim nogometnim savezom u čemu im podršku pružaju ostale navijačke grupe u Hrvatskoj te neke u Europi. BBB četiri godine bojkotiraju utakmice Dinama te osnivanju MNK Futsal Dinamo kojeg bodre na utakmicama. U tom razdoblju česti su sukobi među samim BBB-ima između struje koja podržava Zdravka Mamića i većine koja traži njegov odlazak. Boysi su bili organizirani u tri udruge: Udrugu navijača Dinama, Klub navijača Bad Blue Boys i Bad Blue Boys fan klub. Prve dvije udruge su se ujedinile u Klub navijača Dinama Bad Blue Boys koji je smješten u Ulici kralja Držislava 8, dok se u Ilici 37 nalazio Bad Blue Boys fan klub.
Boysi su 2006. velikim koncertom u Domu sportova proslavili 20 godina postojanja grupe. Izdavali su fanzin posvećen njima Ajmo plavi dok je u 2006. pokrenut fanzin Dinamov sjever kao službeno glasilo Udruge navijača Dinama. Nakon pilot broja izašao je u prosincu 2006. prvi broj tog fanzina. Izdaju video materijal, a imaju i internetsku stranicu.
Godine 2014. Bad Blue Boysi uključili su se u rad Futsal Dinama koji funkcionira prema modelu "jedan član, jedan glas". Bad Blue Boysi su se u veljači 2018. godine pobunile protiv prodaje Dinama, pod geslom "Ne prodaje se svetinja".U srpnju 2018., početkom nove sezone, se ponovno vraćaju na tribine Maksimira na kvalifikacijskoj utakmici protiv Hapoela Be'er Sheve, gdje ističu novi statut - za jači Dinamo i pun Maksimir.
Od osnivanja Hrvatske masovno prate hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Zadnjih godina grupa Bad Blue Boysa iz Zaprešića, Zaprešić Boys je napravila niz navijačkih pjesama za hrvatsku nogometnu reprezentaciju koje su među najpopularnijim pjesmama među hrvatskim navijačima poput: Srce vatreno, Samo je jedno, Neopisivo, Igraj moja Hrvatska.
Povijest grupe Osnivanje desno|mini|300 px|BBB na sjevernoj tribini Maksimira
Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača prva organizirana grupa pojavila se tek 80-ih godina. Kao datum osnivanja Bad Blue Boysa vodi se 17. ožujka 1986. nakon utakmice u Splitu protiv Hajduka. Ovaj naziv inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularan film "Bad Boys" sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi.
Inicijator davanja imena je Tonči Prlac, u Torcidi poznat kao Prle koji je predložio naziv Bad Boys, prema spomenutom filmu, s tim su se složili i Ivica Cindrić-Ićo poznat kao Ićo Purger, navijač i Dinama i Hajduka, pripadnik Torcide Borislav Jelović, poznat kao Ušo i vođa Dinamovih navijača Sandro Dujmušić s Britanskog trga u Zagrebu, koji se sa skupinom dinamovih navijača nalazio tih dana na Braču i u Splitu družeći se sa spomenutim navijačima Hajduka. Sandro je dodao da bi zbog boje Dinamovog dresa trebalo dodati i riječ 'blue', pa je ova skupina i prozvana Bad Blue Boys.
Iscrpno o tome govorio je za Vinkovačku televiziju inicijator imena Tonči Prlac-Prle u emisiji 1992 navijač.
Navijači Dinama otada se javljaju samo pod tim nazivom i nikada nisu bili podijeljeni na frakcije kao što je slučaj s pojedinim navijačima drugih nogometnih klubova.
Po zagrebačkim kvartovima (Dubrava, Folka, Stenjevec, Ravnice, Trnje, Trešnjevka, Volovčica, Špansko, Utrina, Travno, Dugave, Zapruđe, Rudeš...) i drugim gradovima (Kutina, Vinkovci, Posušje, Gospić, Donji Miholjac, Rijeka, Metković) počele su se osnivati BBB podružnice. Isprva su navijači sami organizirali odlaske na gostujuće utakmice po tadašnjoj Jugoslaviji. Upamtili su ih u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Nišu, Titogradu, Skopju, Splitu... Dinamo bodre s naglašenim nacionalnim obilježjima. Nerijetko, neizbježno je bilo i potući se, primiti udarce, ne bi li se dokazala ljubav prema klubu.
Početak 90-ih donio je i organiziranje prvog fan kluba Bad Blue Boys. Zanimanje je bilo veliko, svatko je želio dati svoj prilog organizaciji. Unatoč entuzijazmu, navijači su se suočili s brojnim problemima. Bez obzira na to, zajedništvo je samo jačalo, da bi svoj vrhunac doseglo 13. svibnja 1990. godine.
13. svibnja 1990.
Tog datuma na Maksimiru je gostovala beogradska Crvena zvezda. Na stadionu provokacije gostujućih navijača, Delija (turska laka konjica), počinju pred početak utakmice, a kulminiraju fizičkim obračunom s malom skupinom dinamovih simpatizera na južnom stajanju. U tom trenutku sa sjeverne tribine Bad Blue Boysi ruše ogradu te kreću prema jugu da bi pomogli malobrojnijim simpatizerima Dinama. U neredima koji su uslijedili, pripadnici tadašnje "milicije" slijepo su slijedili upute svojih nadređenih, krenuvši u obračun s navijačima Dinama i zaštitu beogradskih navijača (koji su nerede započeli). Mnogi su uhićeni i premlaćeni. U obranu svojih navijača stao je i tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban. Njegov legendarni skok na jednog od pripadnika "milicije" znakovito je obilježio početak kraja jedne države. Većina Bad Blue Boysa smatra kako je Domovinski rat počeo upravo 13. svibnja 1990. godine - nikad odigranom utakmicom između Dinama i Crvene zvezde...
Krajem 80 - ih godina, a osobito u vrijeme djelovanja prvog "BBB Fan cluba" počela se okupljati nova generacija navijača, tada srednjoškolaca. Isprva tek nekolicina, no kako je vrijeme odmicalo sve više njih, zajedno je pohodila utakmice i pokoje gostovanje, te se na taj način, pomalo nesvjesno počela stvarati nova generacija, neka nova ekipa. Iako navijači o kojima je riječ nikada nisu službeno postojali kao neka ekipa s određenim imenom ili nazivom, jednostavno zajedno su išli na gostovanja, utakmice, sudjelovali u aktivnostima skupine, prijateljevali i u danima kad nije bilo utakmica, oni su neizostavan dio priče o Bad Blue Boys - ima i svakako jedan od najbitnijih dijelova, ili poglavlja, te priče.
Hrvatska liga i promjene imena kluba mini|desno|300px|Spomenik navijačima Dinama poginulim u Domovinskom ratu podno Zapadne tribine Maksimira
Početak rata i velikosrpske agresije na Hrvatsku, prekid svih sportskih aktivnosti, nije umanjio želju navijača za nogometom, pa pokretanje Hrvatske nogometne lige i prve utakmice dočekuju tamo gdje im je i mjesto : na tribinama. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj i promjene imena Dinama u HAŠK Građanski, a potom u Croatiu Boysi postaju žestoki protivnici promjene imena, traže povratak "svetog imena" te ratuju s upravom kluba i političkim vrhom. U to doba mnogi su BBB-i praćeni od MUP-a i tajnih službi.
Godine koje su uslijedile, bile su obilježene mnogim neredima i sukobima s policijom, protivničkim navijačima, prvenstveno Torcidom, te stalnim nadzorom i pritiskom na uže jezgro grupe. Pa ipak, koliko god ih vlast proganjala, učinak je bio upravo suprotan od onoga kojeg su htjeli. Svakim danom članstvo je raslo i odolijevalo svim nepravdama, a vlast se uvjerila da su navijači znatno tvrđi nego što su mislili. Devet dugih godina, BBB su se borili za povratkom Dinama, od raznih peticija, protestnog paljenja svečane lože na Maksimirskom stadionu, do građanskog neposluha u vidu nošenja Dinamovih obilježja koji se nikako nisu sviđali onima koji su ime i promijenili. Duga i po mnogočemu nepravedna borba urodila je plodom i nakon devet godina, BBB ponovno vračaju ime svome klubu. Umjesto da ih sve nepravde, represija i promjena imena kluba protjeraju sa stadiona i ugase kao grupu, efekt je bio upravo suprotan. BBB nakon svega izlaze jači, brojniji, organiziraniji, odlučniji i bolji no ikad prije u svojoj dugoj povijesti.
Boysi kroz teške 90-te
Ratne, 1992. godine, započela je i vrlo brzo završila prva faza formiranja nove navijačke ekipe, novog jezgra. Povučeni ostatkom BBB, na čelu sa "Zagrebačkim Mališanima", i nekolicinom starijih navijača koji su se netom vratili s fronte i srpskih logora, svojim su se prisustvom na utakmicama, radom i aktivnostima, brzo dokazali i vrlo brzo postali djelom šireg jezgra skupine. Kako je vrijeme odmicalo a svaki navijač imao sve više iskustva, rastao je i ugled među ostalim navijačima, a slijedila je i druga faza formiranja te ekipe, tijekom koje su u periodu od 1992 do 1993/94 njenim dijelom postali još neki navijači koji su se dokazali i istakli više od ostalih na tribini. Na taj je način okončano samo formiranje ekipe, a u danima i godinama koje su slijedile došlo je do neminovnog stasanja u pravu, jaku i kompaktnu, čvrstu i iskusnu navijačku ekipu.
Upravo je ova generacija zajedno sa "Zagrebačkim Mališanima" i starijom ekipom tvorila jezgro BBB u prvim godinama Hrvatske lige, da bi od 1995. godine postupno preuzimala liderstvo u skupini i vremenom postala najužim jezgrom BBB i vodstvom skupine, poglavito nakon što je krajem '90 - ih godina došlo do povlačenja nekolicine najistaknutijih navijača. Vjerojatno najveća vrijednost ove generacije bila je poprilična "zatvorenost" za sve koji nisu bili djelom ekipe, što se tijekom '90 - ih godina u jeku silnih pritisaka i raznih pokušaja podrivanja jezgra grupe "iznutra", pokazalo presudnim u opstanku skupine Bad Blue Boys i njenom djelovanju. Naravno, da takvo ponašanje, odnosno svojevrsna "zatvorenost" za ljude "sa strane" nije bilo plod nečijeg hira, već nužnost kojeg se tih godina pridržavalo cijelo uže, pa i šire jezgro Bad Blue Boysa, uključujući i stariju ekipu na čelu s Mackom, "Mališane" i ovu generaciju.