Miro Gavran (Gornja Trnava, 3. svibnja 1961.) hrvatski je dramatičar, romanopisac, pripovjedač, pisac za mlade i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Najizvođeniji je hrvatski dramski pisac.Bračni par Gavran: O umjetnosti, životu i vjeri , Hrvatski radio Osijek. 1. veljače 2016. (pristupljeno 2. lipnja 2018.) Djela su mu prevedena na 44 jezika, s više od 280 izdanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 450 kazališnih premijera diljem svijeta, a pogledalo ih je više od četiri milijuna ljudi.Životopis, mirogavran.com, pristupljeno 20. studenoga 2023. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen izvan zemlje rođenja – GavranFest – na kojem se izvode isključivo predstave nastale po njegovim tekstovima.
Od 6. studenoga 2021. godine do 21. lipnja 2025. godine bio je predsjednik Matice hrvatske.Predsjednici Matice hrvatske, matica.hr, pristupljeno 8. srpnja 2025. Umjetnički je voditelj Teatra GAVRAN.
Životopis Miro Gavran rođen je u Gornjoj Trnavi 1961. godine. U Novoj Gradiški završio je srednju školu 1980. godine. Nakon toga upisao je studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra &TD. Debitirao je 1983. godine s dramom Kreontova Antigona u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu, u kojoj je progovorio o političkoj manipulaciji.
Do sada je napisao 57 kazališnih tekstova, 11 romana za odrasle, dvije zbirke kratkih priča, dvije knjige poezije i deset knjiga za djecu i mlade.
Od 1993. godine živi i radi kao profesionalni pisac. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo proučava se na brojnim sveučilištima diljem svijeta.
Postao je redovitim članom Ruske akademije književnosti, 22. travnja 2014. godine,Ivan Raos, Hrvatski književnici Miro Gavran i Dimitrije Popović postali članovi Ruske akademije književnosti , sloboda.hr, 25. travnja 2014., preuzeto 29. travnja 2014. dok je u svibnju iste godine izabran za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U studenome 2016. godine postao je članom Slavenske akademije književnosti i umjetnosti, čije je sjedište u bugarskom gradu Varna, a 23. lipnja 2022. godine proglašen je počasnim akademikom HAZU BiH. Od svibnja 2024. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Godine 2025. postao je redoviti član Dukljanske akademije znanosti i umjetnosti u Crnoj Gori.
Književni rad Godine 1986. dramom Noć bogova tematizira odnos umjetnika i vlasti u totalitarnom sustavu. Potom piše ciklus drama u kojima najvažnijom temom postaju muško-ženski odnosi. Kreirao je velik broj kompleksnih ženskih likova. Njegove junakinje istodobno su i snažne i emocionalne.
U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama, što se najbolje ogleda u romanu Zaboravljeni sin iz 1989. godine, čiji je glavni junak dvadesetogodišnji mladić s lakšim intelektualnim teškoćama.
Kao četrdesetogodišnjak počinje ispisivati psihološko-egzistencijalne romane inspirirane Biblijom u kojima biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke. Njegove knjige objavljene su u gradovima diljem svijeta.
Djela Romani Zaboravljeni sin (1989.) Kako smo lomili noge (1995.) Klara (1997.) Margita ili putovanje u prošli život (1999.) Judita (2001.) Krstitelj ( 2002.) Poncije Pilat (2004.) Jedini svjedok ljepote (2009.) Kafkin prijatelj (2011.) Nekoliko ptica i jedno nebo (2016.) Portret duše (2023.)
Zbirke kratkih priča
Mali neobični ljudi (1989.) Priče o samoći (2019.)
Knjige za djecu i mlade Svašta u mojoj glavi (1991., Nagrada „Ivana Brlić Mažuranić”) Kako je tata osvojio mamu (1994.) Oproštajno pismo (1994.) Zaljubljen do ušiju (1994.) Sretni dani (1994., Nagrada „Mato Lovrak”) Igrokazi s glavom i repom (1995.) Pokušaj zaboraviti (1996.) Profesorica iz snova (2006., Specijalna nagrada – Međunarodni književni festival za djecu i mlade u Sofiji) Igrokazi za djecu (2013.) Ljeto za pamćenje (2015., Nagrada „Mato Lovrak”)
Objavio je i pjesničku zbirku Pjesme, poemu Obrana Jeruzalema te zbirku monologa Kazališni monolozi.
Kazališni tekstovi Dosad je napisao 57 kazališnih tekstova: Kad umire glumac, Sve o ženama, Sve o muškarcima, Ljubavi Georgea Washingtona, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Kako ubiti predsjednika, Zaboravi Hollywood, Zabranjeno smijanje, Tajna Grete Garbo, Traži se novi suprug, Paralelni svjetovi, Hotel Babilon, Muž moje žene, Pacijent doktora Freuda, Lutka, Sladoled, Pivo, Svaki tvoj rođendan, Savršeni partner, Glasnogovornik, Na kavici u podne, Agencija za sreću…
U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište. U proljeće 2007. godine njemačka izdavačka kuća Anton Hiersemann Stuttgart iz Stuttgarta koja proteklih pedesetak godina, svake treće godine objavljuje izbor najboljih svjetskih dramatičara, uvrstila je čak tri Gavranova teksta u najnoviji izbor, a riječ je o dramama Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova. Među uvrštenim autorima su i: David Edgar, Jon Fosse, Michael Frayn, Peter Handke, Elfriede Jelinek, Neil La Bute, Slawomir Mrožek, Yasmina Reza, Tom Stoppard i George Tabori.
Godine 2019. njegova drama Lutka uvrštena je u antologiju jedanaest najboljih suvremenih istočnoeuropskih dramatičara na kineskom jeziku te objavljena u Šangaju.
Kazališne produkcije Miro Gavran najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu,Miro Gavran, književnik. Srljamo u društvo kakvo ne cijenimo , razgovarao Andrija Tunjić, Vijenac, br. 408, 22. listopada 2009., pristupljeno 10. veljače 2017. s više od 450 kazališnih premijera diljem svijeta. U razdoblju od 1983. do 2025. godine njegove drame postavljene su u četrdesetak zemalja, a najčešće u Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj.
ZemljaBroj produkcija Hrvatska 99 Češka 32 Poljska 31 Bosna i Hercegovina 29 Slovačka 28 Njemačka 26 Srbija 25 Rusija 24 SAD 23 Slovenija 21 Indija 15 Bugarska 13 Mađarska 12 Rumunjska 10 Albanija 9 Austrija 8 Kosovo 8 Sjeverna Makedonija 7 Turska 6 Francuska 5 Litva 5 Latvija 4Ukrajina3 Grčka 3 Italija 3 Crna Gora 3 Izrael 3Australija3 Brazil 3 Nizozemska 2 Belgija 2 Estonija 2Nigerija2Argentina2Armenija2 Japan 1Danska1Kuba1Ujedinjeno Kraljevstvo1Čile1 Ukupan broj produkcija 474
Filmografija Napisao je i scenarije za televizijske filmove Djed i baka se rastaju i Zabranjeno smijanje. U Vilniusu (Litva), prema njegovoj komediji Papučari snimljen je 2013. film Kako ukrasti ženu na litavskom jeziku. Prema njegovoj kratkoj priči U zagrljaju rijeke snimljen je kratki igrani film „Samoća”.
Scenarist "Djed i baka se rastaju" (1996.) "Teško je reći zbogom" (1998.) "Ljubavi Georgea Washingtona" (2001.) "Zabranjeno smijanje" (2012.) "Kaip pavogti zmona" (2013.) "Samoća" (2025.)
Priznanja i nagrade Gavran je dobio više od četrdeset književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, a među njima i Nagradu Central European Timea 1999. godine u Budimpešti, koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus, Nagradu Europski krug 2003. godine u Zagrebu za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovimaMira Muhoberac, Kazališni festival s predstavama Mire Gavrana, 26. lipnja–1. srpnja. Peti Gavranfest – u Europi za Europu, Vijenac, br. 504, 27. lipnja 2013., pristupljeno 10. veljače 2017. te Nagradu Dr. Alois Mock-Europapreis koja se dodjeljuje istaknutim Europljanima za promicanje europskih vrijednosti. 1984. dobitnik je nagrade stručnog žirija Gavellinih večeri za "Kreontovu Antigonu" 1997.: Nagrada Mato Lovrak za djelo Sretni dani Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču Četverostruki je dobitnik Nagrade za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove: 1995.: Kad umire glumac 2004.: Zabranjeno smijanje 2005.: Nora danas 2009.: Najluđa predstava na svijetu 2012.: Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za roman Kafkin prijatelj 2013.: Počasni građanin Malog Lošinja 2014.: Član Ruske akademije književnosti 2015.: Početak manifestacije „Let s Gavranom” u Novoj Gradiški 2016.: Nagrada Mato Lovrak za djelo Ljeto za pamćenjeMarina Balen, Izvješće o dodjeli književne nagrade „Mato Lovrak“ u 2016. za najbolji dječji roman u 2015. godini, Osnovna škola Mate Lovraka Veliki Grđevac, 22. svibnja 2016., pristupljeno 10. veljače 2017. 2016.: Godišnja nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetuZorana Vukić, Miro Gavran dobitnik je godišnje “Nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2016.godinu”, cro-kultura.com, 28. studenoga 2017., pristupljeno 7. veljače 2018. 2016.: Odlikovan Redom kneza Branimira s ogrlicom (koji mu je dodijelila predsjednica Republike Hrvatske) 2017.: Nagrada Didak za promicanje hrvatske kulture (koji mu je dodijelio provincijalat Hercegovačke franjevačke provincije) 2017.: Godišnja nagrada Hrvatskog kulturnog kluba za promicanje hrvatske kulture u svijetu 2017.: Nagrada Dr. Alois Mock-Europapreis (Beč) 2018.: Zlatni orden za zasluge u Republici Austriji 2018.: Prvi hrvatski veleposlanik kravate (Academia Cravatica) 2019.: Proglašen počasnim građaninom Nove Gradiške 2019.: Dani Mire Gavrana u Mostaru 2021.: Nagrada za životno djelo Josip i Ivan Kozarac 2022.: Večernjakov pečat – osoba godine u kategoriji Kultura 2022.: Počasni je akademik HAZU BiH 2023.: Nagrada „Antun Branko Šimić” za poemu Obrana Jeruzalema 2023.: Priznanje "Osoba godine 2023." za književna postignuća 2024.: Počasni član Hrvatskog diplomatskog kluba 2024.: Zlatna povelja Brodsko-posavske županije za književni rad 2024.: Nagrada „Dubravko Horvatić” za poemu Obrana Jeruzalema 2025.: Nagrada „Hrvatski stećak” za osobit doprinos hrvatskoj književnosti 2025.: Redovni član Dukljanske akademije znanosti i umjetnosti
Osobni život Od svoje dvadesete godine živi u Zagrebu. Oženjen je glumicom Mladenom Gavran, s kojom je 2002. godine osnovao Teatar Gavran. Njihov sin Jakov je glumac.
Izvori
Vanjske poveznice
Mrežna mjesta Službena stranica teatar-gavran.hr Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Miro Gavran - novi predsjednik Matice hrvatske
Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski dramatici Kategorija:Hrvatski romanopisci Kategorija:Dobitnici nagrade za dramsko djelo Marin Držić Kategorija:Hrvatski filmski scenaristi Kategorija:Dobitnici_nagrade_HAZU Kategorija:Predsjednici Matice hrvatske Kategorija:Dobitnici nagrade Mato Lovrak Kategorija:Nositelji Reda kneza Branimira s ogrlicom Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića