Pravopis crnogorskoga jezika zasnovan je na sljedećim normama:
Model za crnogorsku jezičnu normu je jezički sloj koji pripada svim autohtonim crnogorskim građanima;
Pravopis poštuje normu: Piši kao što zboriš, a čitaj kako je napisano;
Ijekavica je normativna, u skladu s crnogorskom tradicijom i suvremenom uporabom;
Općecrnogorski fonemi nastali jekavskim jotovanjem ć, đ, ś i ź dio su crnogorske standardnojezičke norme;
Kodificiran je standardni crnogorski četveroakcenatski sistem s dužinama;
Pravopisom se nije sprovodila jezična arhaizacija, niti se njime normiraju jezični lokalizmi, dijalektizmi i provincijalizmi izvan suvremene uporabe.
Službeni statusPravopis crnogorskog jezika i pravopisni rječnik usvojen je službenom odlukom Vlade Crne Gore (Ministarstva prosvjete) 10. srpnja 2009. godine.
Opće napomene Unutar suvremenog crnogorskog jezika mogu se izdvojiti tri sloja:
1. općeštokavski jezični sloj;
2. općecrnogorski jezični sloj;
3. dijalektne jezične osobine.
Pravopisi koji su decenijama bili u uporabi u Crnoj Gori nisu uvažavali crnogorske jezične osobine.
Praksa je pokazala da je i pored nametnutih za Crnogorce atipičnih oblika u službenoj komunikaciji, u stvarnosti "ortoepija ipak pobijedila ortografiju" (Pravopis crnogorskoga jezika, str. 5.).
Zbog toga su svi preživjeli oblici crnogorskoga ijekavskoga jotovanja kodificirani kao obavezni.
Crnogorska (i)jekavica U crnogorskom jeziku normativan je samo (i)jekavski izgovor. Nekadašnji slogovi koji su se bilježili grafemom jat (i) bili su kratki te su zamijenjeni s je a dugi slogovi s ije citat izvorno, na crnogorskom:
"Ili, drukčije rečeno, crnogorsko se ije javlja u položajima đe se u ikavskome izgovoru upotrebljava dugo i, a u ekavskom dugo e (na primjer: vrijeme – vrime – vreme); a crnogorsko je se javlja na mjestima ikavskog kratkog i ekavskog kratkog e (na primjer: pjesma – pisma – pesma)".
Postoje izuzeci koji su u Pravopisu crnogorskoga jezika kategorijalno objašnjeni.
Fonemi Đ i Ć U crnogorskome jeziku su, uz regresivne (nejotovane) sekvence tje i dje prisutne i progresivne (jotovane) skupine će/cje i đe – takve jotovane skupine se u crnogorskoj književnosti, gotovo bez alternative, upotrebljavanju od 1920-ih do sadašnjice.
Norme su standardizirane u dubletima – jotovanim i nejotovanim oblicima. Primjeri:
đe, đed, đedovina, prađed, đeca, viđelo,viđelica, neviđelica, neđelja, poneđeljak, śeđeti, stiđeti se, ovđe/ođe, onđe, igđe, niđe/nigđe, đetinjast, đetinjiti, đever, đevojka, zađevojčiti se, đeljati... gdje, djed, djedovina, pradjed, djeca, vidjelo, vidjelica, itd. ćerati, ćeranje, poćera, poćernica, doćerati, lećeti, polećeti, vrćeti, ulečeti, zavrćeti, pođuteći, lipćeti, ćepanica, ćepalo, ćevanica, ćedilo. tjerati, tjeranje, potjera, potjernica, dotjerati, letjeti, itd.Fonemi Ś i Ź Fonemi Ś i Ź su glavno razlikovno obilježje crnogorskog jezika od ostala tri štokavska standardna jezika – hrvatskog, srpskog i bosanskog.
Norme su standardizirane u dubletima – jotovanim i nejotovanim. Primjeri:
śutra, śever, śeme, ośetiti, śediti, śekirati, śerav, pośekotina sjutra, sjever, sjeme, osjetiti, sjediti, sjekirati, sjerav, posjekotina iźutra, źenica, iźede, źapiti, iźelica izjutra, zjenica, izjede, zjapiti, izjelica.
Druge normePravopis crnogorskoga jezika uvažio je svu dosadašnju crnogorsku jezičnu praksu i pravopisnu tradiciju i usvojio samo najnužnije inovacije.
Kako bi olakšali njegovu uporabu, autori Pravopisa crnogorskoga jezika su se držali rješenja iz Pravopisa srpskohrvatskoga književnoga jezika (Matica srpska / Matica hrvatska, Beograd / Zagreb, 1960.). Objasnili su da "nije promijenjeno ništa što se nije moralo mijenjati". Također su uzeta najbolja rješenja iz drugih pravopisa (Pravopisa hrvatskoga jezika, Pravopisa bosanskog jezika i Pravopisa srpskoga jezika'').
Izvori
Kategorija:Crnogorski jezik Kategorija:Pravopis