thumb|250px|Razapinjanje Isusa Krista, slika iz 1490. Razapinjanje predstavlja metodu pogubljenja koja se izvodila pričvršćivanjem osuđene osobe - bilo vezanjem bilo prikucavanjem čavlima i klinovima - na drvenu podlogu, najčešće u obliku križa - te njenim ostavljanjem do smrti od gladi i dehidracije. U starom vijeku često su razapinjali Perzijanci, Seleukidi, Kartažani i Rimljani. Kaznu razapinjanjem je u Rimu godine 337. ukinuo car Konstantin I. u znak poštovanja prema Isusu Kristu - najpoznatijoj od svih žrtava razapinjanja. Nakon toga se razapinjanje ćinilo gotovo isključivo u nekršćanskim zemljama, od čega je najpoznatiji Japan u doba Tokugawinog šogunata. Danas se očuvalo jedino u kaznenom zakonodavstvu Irana.
Određene kršćanske zajednice ponekad prakticiraju obredno razapinjanje u kojima raspete osobe odaju počast Kristu nastojeći se poistovjetiti s njegovim patnjama, a za što su najpoznatiji primjer Filipini.
Najpoznatiji simbol za razapinjanje je raspelo koji predstavlja važan simbol za katolike, pravoslavce, orijentalne kršćane, s time da protestanti daju prednost križu bez Isusovog lika na njemu.
Vanjske poveznice New Scientist article on cause of death in crucifixion. "Forensic and Clinical Knowledge of the Practice of Crucifixion" by Dr. Frederick Zugibe Jesus's death on the cross, from a medical perspective "Crucifixion in antiquity - The Anthropological evidence" By Joe Zias Jewish Encyclopedia: Crucifixion Crucifixion of Joachim of Nizhny-Novgorod
Kategorija:Ubojstva