Rusifikacija Ukrajine (ukr. зросійщення України) podrazumijeva zakone, odredbe i druge slične akte s kojima se već od kraja 17. stoljeća nastojalo uništiti ili podrediti ukrajinsku državnu samostalnost, institucije, kulturu, vjeru i druge elemente ukrajinske nacionalne samoidentifikacije s cijem djelomične ili potpune asimilacije ukrajinskog naroda.
Ovo razdoblje posebno se odnosi na period formiranja Ruskog Carstva i Sovjetskog Saveza u kojima su Ukrajinci predstavljali bitan faktor, kako u ljudstvu, tako i u kulturi, prosvjeti i drugim važnim elementima značajnim za formiranje države. Kao posljedica dugotrajne rusifikacije, ukrajinsko društvo se danas suočava s nizom problema, između ostalog i sa snažnom Ukrajinofobijom.Ukrajinsko-hrvatske književne poredbe (Jevgenij Paščenko); Književni krug BZD, Zagreb, 2010.
Specifičnost rusifikacije
Specifičnost rusifikacije koja se odnosi na Ukrajinu istaknuta je posebno zbog toga što u međuslavenskim odnosima gotovo da nema sličnih primjera kada su u pitanju neprekidne restrikcije s ciljem nepriznavanja nacije kao takve, njene državnosti i osnovnih izraza nacionalne individualnosti. Nadalje, ukrajinski povjesničari do danas ukazuju na povijesne činjenice koje objašnjavaju da je manipulacijom povijesnih naziva u sklopu rusifikacije Ukrajincima oduzeta kulturna baština, etnonim, lingvonim, dakle osnovni elementi etničkog identifikacijskog koda.
Iz istih razloga ruski i ukrajinski povjesničari do danas teško prihvaćaju usuglašeno tumačenje međusobnih odnosa u njihovoj povijesti, posebno kada je u pitanju Kijevska Rus' koju Ukrajinci smatraju vlastitom državnom tvorevinom i Rusko Carstvo u kojem Rusi svojataju ogromnu ukrajinsku ulogu u formiranju tog ogromnog multikulturalnog carstva. Izjava vodećeg Moskovski patrijarh Ruskog patrijarha Kirila iz 2010. godine, kako je Rusko Carstvo (1721.) ujedno i »ukrajinsko« te je dio ukrajinske povijesti jer su i Ukrajinci izgrađivali taj imperij,Predstavnici Katoličke crkve i Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini. posebno kada je u pitanju formiranje Ruske pravoslavne crkve, također se postavlja u politički a ne povijesni kontekst te Ukrajinci u takvim izjavama vide prijetnju za neovisnost današnje Ukrajine.
Sudeći prema izjavama vodećih ukrajinskih intelektualaca, rusifikacija Ukrajine do danas nije završena. Smatra se da aktualna politika u Moskvi nakon raspada Sovjetskog Saveza nije prihvatila potpunu neovisnost Ukrajine što se posebno primjećuje u političkim pritiscima na ukrajinsku kulturu, jezik i rusku nacionalnu manjinu u Ukrajini, posebno na poluotoku Krimu. Također velika ukrajinska manjina u Rusiji, koja prema nekim istraživanjima ima oko 4,3 milijuna ljudi,Ukrainian Diaspora: Russia. često se susreće s narušavanjem elementarnih prava nacionalne manjine. Posljednji slučaj iz 2010. godine uključuje ukidanje jedine ukrajinske knjižnice u Moskvi te zabranu rada jedine središnje ukrajinske organizacije u Rusiji. U Ukrajini ove akte doživljavaju kao daljnje pokušaje asimilacije Ukrajinaca u Rusiji.Nalyvaichenko to OSCE: Rights of Ukrainians in Russia systematically violated.
Kronologija antiukrajinstva Ukidanje autonomije i formiranje Ruskog Carstva: 1686. – likvidacija autonomije Ukrajinske crkve; nasilno pripajanje Kijevske mitropolije Moskovskoj patrijaršiji; uvođenje kontrole nad duhovnim i svjetovnim životom Ukrajine; 1689. – zabrana tiskanja knjiga u Kijevo-pečerskoj lavri bez dozvole Moskovske patrijaršije; 1690. – proglašenje anateme Moskovskog crkvenog sabora na knjige pisaca ukrajinskog baroka pisane tadašnjim ukrajinskim književnim jezikom; 1693. – Moskovska patrijaršija zabranjuje unošenje ukrajinskih knjiga u Moskvu; 1709. – ruski car Petar I. uvodi cenzuru nad ukrajinskim knjigama tiskanim u Moskvi; 1720. – izlazi Ukaz cara Petra I. o zabrani tiskanja novih knjiga na ukrajinskom jeziku u tiskarama Ukrajine; istim Ukazom ispravljaju se jezične razlike u svim novim izdanjima starih ukrajinskih knjiga kako se ne bi razlikovale od ruskog jezika; 1721. – izlazi novi Ukaz cara Petra I. o cenzuriranju ukrajinskih knjiga; 1729. – izlazi Ukaz ruskog cara Petra II. o obveznom prepisivanju svih državnih naredbi s ukrajinskog na ruski jezik (ovaj akt spada u jedan od onih koji se smatraju aktivnom europeizacijom Ruskog Carstva); 1755. – prva Zabrana crkvenog sinoda za tiskanje ukrajinskih knjiga u Peterburgu; 1769. – izlazi Ukaz Sinoda o oduzimanju ukrajinskih bukvara od stanovništva i ukrajinskih tekstova iz crkvenih knjiga; 1775. – Manifest ruske carice Katarine II.: Uništenje Zaporoške Siči i pripajanje središta Maloruskoj guberniji; zatvaranje ukrajinskih škola pri kozačkim pukovnijama; 1784. – državno propagiranje rusificiranja prosvjete u Ukrajini; 1786. – zabrana crkvenih liturgija na ukrajinskome i uvođenje ruskog govora u crkvenoslavenskim tekstovima; izdana je naredba o uvođenju obaveznog »čistog ruskog jezika« u Kijevsku akademiju;
Ukrajinske zemlje u Zlatnom stoljeću Ruskog Carstva: 1817. – zatvaranje proukrajinske Kijevo-mogiljanske akademije; uvođenje nastave na poljskom jeziku u svim ukrajinskim prosvjetnim ustanovama (školama) na prostoru Galicije u Austro-Ugarskoj; 1834. – osnivanje Kijevskog imperatorskog sveučilišta s ciljem rusifikacije ukrajinogovornog prostora jugozapadne Ukrajine (Nova Rusija); 1847. – pogrom ukrajinskog Društva Sv. Ćirila i Metoda u Kijevu, uhićenja i progoni intelektualaca koji se u privatnim sferama života služe ukrajinskim jezikom; uhićenje ukrajinskog pjesnika Tarasa Ševčenka; 1862. – zatvaranje ukrajinskih nedjeljnih besplatnih škola u manjim sredinama; 1863. – izlazi Valujev cirkular (Valujev; ministar unutarnjih poslova Ruskog Carstva) o zabrani tiskanja knjiga na ukrajinskom jeziku u cijelom Imperiju; 1869. – izlazi prvi Ukaz ruske carske administracije o povećanju plaća činovnika ruskog podrijetla na svim južnim gubernijama (gotovo isključivo prostor Ukrajine), uz izuzimanje ruskih domorodaca, kao nagrada za uspjehe u rusificiranju koloniziranih prostora; 1876. – izlazi tajni Emski ukaz ruskog cara Aleksandra II. o zabrani uvoza svih ukrajinskih knjiga u Rusko Carstvo (posebno iz Austro-Ugarske); zabranjuje se ukrajinsko kazalište i tiskanje originalnih djela književnosti na ukrajinskom jeziku (očuvanje ukrajinskog jezika i kulture kroz dramu); zabranjuje se publiciranje tekstova brojnih ukrajinskih pjesma s notama (očuvanje ukrajinskog jezika i kulture kroz glazbu); 1881. – zabranjuje se crkvena propovijed na ukrajinskom jeziku; 1883. – Kijevskom generalnom gubernatoru zabranjuje se održavanje kazališnih predstava na njemu podređenim teritorijima; 1888. – izlazi Ukaz ruskog cara Aleksandra III. o zabrani uporabe ukrajinskog jezika u službenim ustanovama; zabranjuju se krštenja djece s ukrajinskim imenima; 1895. – zabranjuje se tiskanje ukrajinskih knjiga za djecu; 1899. – zabrana uporabe ukrajinskog jezika na Arheološkom kongresu u Kijevu; 1903. – zabrana uporabe ukrajinskog jezika prigodom otvaranja spomenika ukrajinskom književniku Ivanu Kotljarevskom u Poltavi;
Ukrajinske zemlje u Srebrnom dobu ruske kulture: 1907. - državna zabrana rada ukrajinskih medijskih tiskovina uz izuzetak ukrajinske književnosti tiskane u razdoblju između 1905. i 1907.; represije protiv predstavnika ukrajinske kulture; 1908. - izlazi Ukaz senata Ruskog Carstva o »štetnosti« kulturne i prosvjetne djelatnosti u Ukrajini koja može izazvati »posljedice opasne po mir i sigurnost«; 1910. - izlazi Cirkular ministra Stolypina o zabrani stvaranja »inorodnih društava, uključujući ukrajinska i židovska, neovisno o njihovim ciljevima«; 1914. - zabranjuje se obilježavanje 100. godišnjice rođenja priznatog pjesnika Tarasa Ševčenka; iste godine izlazi Ukaz ruskog cara Nikole II. o potpunom gašenju ukrajinskog tiska u novookupiranim prostorima Zapadne Ukrajine; pogrom Društva Prosvita, uništenje knjižnice Znastveno-prosvjetnog društva Taras Ševčenko; deportacija brojnih Ukrajinaca u Sibir gdje ih se doživotno pritvara ili ubija; 1920. - likvidacija Galičke samouprave od strane Poljaka; zabrana ukrajinskog tiska; podređivanje ukrajinskog školstva novim uvjetima Poljskog ministarstva prosvjete; 1921./22. - Holodomor 1921./1922.; prva organizirana pojava masovne gladi na Ukrajini; 1924. - u Rumunjskoj je na snagu stupio zakon koji sve Ukrajince proglašava »Rumunjima koji su zaboravili svoj jezik«, rumunjizacija ukrajinskih prosvjetnih ustanova u sjevernoj Rumunjskoj;
Razdoblje Strijeljanog preporoda: 1929. - početak represije u boljševičkoj Ukrajini protiv djelatnika kulture i crkve; izlazi falsificirana javna optužba o pripadnosti vodećih ukrajinskih intelektualaca Savezu oslobođenja Ukrajine; 1930. - likvidacija Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve; »pacifikacija« u Galiciji gdje se prema naredbi poljskog dužnosnika Pilsudskog provodi represija nad predstavnicima ukrajinske kulture; 1931. - deportacija vodećeg ukrajinskog povjesničara Mihajla Gruševskog u Moskvu; 1932. - izlazi naredba Centralnog komiteta o zatvaranju književnih organizacija; osniva se centralizirani Savez pisaca SSSR-a nad čijim radom se provodi snažna cenzura; 1933. - samoubojstvo istaknutog ukrajinskog avangardnog pisca Mykole Hvyljovog u znak prosvjeda protiv boljševičkog pogroma u ukrajinskoj kulturi; samoubojstvo istaknutog proukrajinskog političara i boljševika Mykole Skrypnyka; 1932./33. - Holodomor; sovjetsko-komunistička vlast prouzročila je veliku masovnu glad na Ukrajini (stradava uglavnom ukrajinsko seljaštvo); višemilijunske žrtve su pokopane u masovnim jamama širom Sovjetskog Saveza; na jugoistok Ukrajine organizirano pristižu novi ruski doseljenici; u jeku je snažna rusifikacija jugoistočne Ukrajine bogate rudnim i drugim bogatstvima; pogrom Ukrajinaca (Kubanskih kozaka) na ruskom Kubanu; službeno se zaustavlja politika Ukrajinizacije; uništava se brojna kulturna baština srednjovjekovne, barokne i secesijske Ukrajine; privodi se oko 80% ukrajinskih intelektualaca; 1934. - strijeljanje ukrajinskih pisaca radi ubojstva boljševika Sergeja Kirova u Petrogradu; 1937. - masovno strijeljanje zatočenih ukrajinskih pisaca te drugih predstavnika ukrajinske kulture u Soloveckom logoru (prigodom 20. obljetnice Oktobarske revolucije); početak novog vala organiziranog naseljavanja Ukrajine Rusima u sklopu sovjetske politike (jedan od nekoliko između 1937. i 1939. godine)Đuro Vidmarović: Đ. Vidmarović: Kijevski dnevnik 2015. (9) . Veličanstveni spomenik sjećanju na Gladomor izvršen 1932./ 1933. nad ukrajinskim narodom, Hrvatsko kulturno vijeće, 12. kolovoza 2015. 1938. - izlazi Staljinova naredba »o obaveznom učenju ruskog jezika u svim sovjetskim republikama«; izlazi niz partijskih naredbi u kojima se pojačava rusifikacija Ukrajine; nakon 10 godina Staljinove represije Ukrajina se nalazi u socijalnoj i psihološkoj traumi; 1939. - Zapadna Ukrajina priključena je SSSR-u, masovne represije prema istaknutim Ukrajincima i svima osuminjčenim za sudjelovanje u pokretu otpora prema sovjetskoj politici; masovne deportacije Ukrajinaca u Sibir; 1941. - boljševičke represije prema svim grupama ukrajinskih političkih zatvorenika, djelatnicima kulture, piscima i prosvjetnim radnicima koji pružaju otpor sovjetskoj politici i postupcima Crvene armije; masovne deportacije u Sibir; 1941. - razdoblje između dva totalitarna režima; Ukrajinci su strijeljani, privođeni i deportirani od njemačkih i sovjetskih okupatora; uslijedila su uhićenja svih ukrajinskih nacionalista i pisaca koji organizirano ili spontano ratuju za nezavisnost Ukrajine;
Posljeratno razdoblje sovjetskog režima: