Bitka za Čepikuće je naziv ratne operacije obrane Dubrovnika na zapadnom dijelu dubrovačke općine tijekom Domovinskog rata.
Uvod Čepikuće su selo u općini Dubrovačko primorje u neposrednoj blizini granice s Bosnom i Hercegovinom. Selo je smješteno uz cestu koja od Slanog na jugoistoku i sela Lisca na jugozapadu vodi prema sjeveroistoku i bosanskohercegovačkim selima Trebinja i Ravno. Pred početak Domovinskog rata, tijekom ljeta 1991. godine u području Dubrovačkog primorja, posebice u selu Čepikuće koje se nalazi uz strateški važnu prometnicu, započinje ozbiljnija priprema i organizacija obrane ovoga dijela nekadašnje dubrovačke općine. Organizaciju obrane i zapovjedanje postrojbama branitelja preuzima general Mate Šarlija Daidža koji je bio veteran Drugog svjetskog rata.
Suprotstavljene snage Snage obrane Snage obrane Čepikuća su uključivale jednu satniju iz sastava "A" bojne 116. brigade HV kojom je zapovjedao pukovnik Marko Mujan, te 9 dragovoljaca i 4 pripadnika MUP-a policijske postaje Ston. Obranom Čepikuća je zapovjedao general Mate Šarlija Daidža. Snage obrane činila je Ratna policijska postojba Ston u samoj legendarnoj prvpj bitci na Čepikučima sudjelovalo je 16 pripadnika ratne stonske policijske postrojbe dok je u popodnevnim satima još 70 pripadnika te postojbe zauzelo položaje sjeveroistočno od Čepikuća prema Bosni i Hercegovini.Ratni put sačinio: Predsjednik udruge : Antun Franković Ratna stonska policijska postrojba - ratni put, Udruga Dragovoljaca Redarstvenika - branitelja Stona 90/92 (UDRBS 90/92). Pristupljeno 31. listopada 2016.
Okupatorske snage Neprijateljska vojska je bila sastavljena od dvije bojne iz sastava crnogorske brigade Jugoslavenske narodne armije "Sava Kovačević", a imala je oko 800 vojnika,Istina o 1991. godini pristupljeno 24. ožujka 2011. rezervista i dragovoljaca. U pohodu na Čepikuće je sudjelovala jedna bojna s oko 400 vojnika i zapovjednog kadra.
Tijek bitke Dana 30. rujna 1991. godine, u večernjim satima, iz bosanskohercegovačkog pograničnog sela Trebinja jedan obavještajac je stigao do Čepikuća i zapovjednika obrane obavjestio o pokretima JNA i namjeri da idućeg dana određenim snagama krenu prema Čepikućama s ciljem osvajanja šireg područja Dubrovačkog primorja i izbijanja na Jadransku magistralu. Obavještajac je predložio generalu Daidži da s ljudima prijeđe granicu i zaposjedne položaje na bosanskohercegovačkom teritoriju oko Trebinje i da na pogodnom terenu zauzme položaj. Daidža je sukladno zapovjedi predsjednika Franje Tuđmana taj prijedlog odbio. Predsjednikova zapovjed je bila da Hrvatska vojska ne smije ni za 30 cm prijeći granicu.Glas grada - besplatni tjednik; Članak: Bitka za Čepikuće; Autor: Mr. sc. Jakša Raguž (povjesničar)
Svjedoci susreta generala Daidže i obavještajca iz BiH su bili zapovjednik satnije Marko Mujan i zapovjednik policijske postaje Slano Pero Brbora. Obavještajac je bio dobro upoznat sa svim detaljima obrane Slanoga i Čepikuća, pa je predložio da se tijekom noći zaustavi prodor prema Slanom zarušavanjem mjesne ceste Zavala – Slano u Loznici. Do te akcije je zaista i došlo, ali Slano je već bilo okupirano. Tijekom te akcije poginuo je Antun Kalinić iz Stona.
Informacija o pripremi napada je potvrđena u jutarnjim satima 1. listopada 1991. godine. Potvrdio ju je don Zdravko Petković, župnik iz Trebinje, koji je to jutro iz sela pobjegao pred nasiljem pripadnika JNA i paravojnih formacija. Prema njegovim informacijama velika pješačka kolona četnika se, bez nekih velikih mjera predostrožnosti, kretala mjesnom cestom prema Čepikućama. Bio je to 1. bataljun (bojna), koji je bio u sastavu 7. crnogorske brigade Sava Kovačević, koja je bila dijelom Titogradskog korpusa JNA.
Tog jutra general Daidža nije bio u Čepikućama, pa je zapovjedanje preuzeo Marko Mujan koji je organizirao zasjedu u usjeku ispod kote naziva Bijeli brijeg, gdje je teren omogućavao dobre zaklone. Marko Mujan je raspolagao snagama od 30 pripadnika Zbora narodne garde, a u ispomoć je pristigla grupica sastavljena od četvorice hrvatskih policijaca te skupina od 11 dragovoljaca. Ispred usjeka su postavljene rasprskavajuće protupješačke mine usmjerenog djelovanja, popularno nazvane "televizija", proizvedene u tvornici ugljenografitnih prozivoda.
Nakon što su snage obrane zauzele svoje položaje, negdje oko 13:15 sati pojavila se kolona snaga napadača. Nakon bitke za Čepikuće snage napadača su imale gubitke od 7 poginulih i 20-30 ranjenih vojnika. Među poginulima su bili zapovjednik i dozapovjednik formacije. Veći dio od 400 pripadnika JNA i četničkih formacija se razbježao natrag prema selu Trebinja, odakle su minobacačima uzvratili po snagama obrane. Istu večer je borba okončana, a sutradan su iz sela Trebinja, pod prijetnjom odmazde nad zatočenim stanovnicima sela, oficiri JNA poslali nekolicinu civila da pokupe tijela poginulih. Nakon toga je izvršena odmazda na uglavnom starim i nemoćnim stanovnicima prilikom koje je ubijeno dvadeset dvoje civila, 19 ih je odvedeno u koncentracijski logor Bileća, a ostali su prognani iz svojih domova. Sva su sela s većinskim hrvatskim stanovništvom spaljena i opljačkana. Čepikuće su nakon višednevnih borbi okupirane 24. studenog 1991. godine.
Izvori
Kategorija:Bitke na južnodalmatinskom bojištu