Aaron Benjamin Sorkin (New York, 9. lipnja 1961.) je američki scenarist, producent i pisac kazališnih komada čiji radovi uključuju filmove kao što su Malo dobrih ljudi, Američki predsjednik, Društvena mreža i Igra pobjednika kao i televizijske serije Zapadno krilo, Sports Night i Studio 60 na Sunset Stripu.

Nakon što je diplomirao na Sveučilištu Syracuse 1983. godine, Sorkin je većinu 80-tih godina 20. stoljeća proveo u New Yorku kao glumac koji se pokušava probiti."In the Spotlight: Script Sensation ", Brad Herzog, Syracuse University Magazine, Summer 2001. Retrieved on May 9, 2007. Ipak, svoju strast pronašao je u pisanju kazališnih komada i vrlo brzo postao jedan od obećavajućih autora. Njegova predstava Malo dobrih ljudi zainteresirala je holivudskog producenta Davida Browna koji je otkupio prava na filmsku ekranizaciju prije nego što je predstava uopće doživjela svoju premijeru na kazališnim daskama.

Producentska kuća Castle Rock Entertainment zaposlila je Sorkina za adaptaciju kazališnog komada Malo dobrih ljudi u dugometražni film. Režirao ga je Rob Reiner, a sam film postao je box-office uspjeh. Sorkin je rane 90-te godine 20. stoljeća proveo pišući još dva scenarija za Castle Rock: Malice i Američki predsjednik. Sredinom 90-tih radio je kao konzultant na scenariju za film Bulworth. Njegova televizijska karijera započela je 1998. godine kada je kreirao humorističnu seriju Sports Night na televizijskoj mreži ABC. Druga sezona serije emitirana 1999. godine bila je ujedno i posljednja, ali se i preklapala sa Sorkinovom sljedećom serijom koju je kreirao, ovaj put za televizijsku mrežu NBC - Zapadno krilo. Serija je bila iznimno hvaljena od strane publike i kritike, a osvojila je i brojne prestižne televizijske nagrade Emmy i Zlatni globus. Ipak, na kraju četvrte sezone Sorkin napušta seriju (2003. godine). Televiziji će se vratiti 2006. godine s novom dramskom serijom: Studio 60 na Sunset Stripu koju je također kreirao za NBC. Iako je njegov povratak televiziji bio spektakularno najavljivan (pogotovo preko raznih Internet portala), NBC nije produžio seriju nakon prve sezone zbog vrlo loše gledanosti i pomiješanih kritika. Sorkin je za adaptaciju scenarija za film Društvena mreža nagrađen BAFTA-om, Zlatnim Globusom i Oscarom.

Nakon više od punog desetljeća izbivanja iz kazališta, Sorkin se vratio adaptacijom vlastitog scenarija The Farnsworth Invention. Predstava je svoju premijeru imala na Broadwayu u prosincu 2007. godine.

Mnogo godina bio je ovisnik o kokainu, ali nakon uhićenja kojim je zaradio ogroman negativni publicitet otišao je na liječenje i navodno se oporavio. Na televiziji, Sorkin je poznat kao "control freak" koji svoj posao rijetko dijeli s drugima. Njegovo osoblje uglavnom je zaduženo za istraživanje i donošenje priča koje on stavlja na papir. Sorkinov trademark koji uključuje brze dijaloge i dugačke monologe likova na televiziji je odlično uklopio svojom tehničkom metodom snimanja "Walk and Talk" (u slobodnom prijevodu "Hodaj i pričaj") njegov česti suradnik, redatelj Thomas Schlamme.

Rane godine Aaron Sorkin rodio se na Manhattanu u Židovskoj obitelji, a odrastao je u bogatom predgrađu Scarsdale, New York. Njegova majka bila je školska učiteljica, a otac odvjetnik koji se borio u 2. Svjetskom ratu. Njegovi stariji brat i sestra također su postali odvjetnici. Sorkin se vrlo rano počeo zanimati za glumu. Prije nego što je dosegnuo tinejdžerske godine, roditelji su ga vodili u kina gdje bi gledao filmove poput Tko se boji Virginije Woolf? i That Championship Season.

Sorkin je išao u srednju školu Scarsdale gdje se zainteresirao za dramsku grupu i kino klub. U osmom razredu igrao je generala Bullmoosea u mjuziklu Li'l Abner. 1979. godine Sorkin je upisao sveučilište Syracuse. U prvoj godini pao je ispit koji ga je unazadio u njegovoj nakani da postane glumac, budući je jedan od kriterija za pohađanje dramskog odjela bio da svi studenti moraju položiti ispite koji su bili uvjeti za pohađanje tog dijela nastave. Ipak, Sorkin se vraća godinu dana kasnije odlučan da bude bolji i diplomira 1983. godine.

Nezaposleni glumac, obećavajući pisac Nakon diplome, Sorkin seli u New York gdje radi sve i svašta, uključujući dostavu telegrama, vožnju limuzine, dijeljenje letaka za promociju lova i ribolova te konobarenje na Broadwayu u kazalištima poput Palacea. Jednog vikenda, dok je čuvao kuću prijatelja našao je stari IBM Selectric pisaći stroj i započeo pisati, a o tom događaju kasnije će izjaviti: "Osjećao sam fenomenalnu samouvjerenost i radost kakvu nikad prije nisam osjetio."

Nastavio je s pisanjem i uskoro završio svoj prvi kazališni komad "Removing All Doubt" koji je poslao svom starom profesoru kazališta, Arthuru Storchu koji je s istim bio impresioniran. 1984. godine, "Removing All Doubt" je uprizorena kao drama na sveučilištu Syracuse. Nakon toga napisao je "Hidden in This Picture", komad koji je debitirao na off-off-Broadwayu 1988. godine u New Yorku. Nakon što je producent John A. McQuiggan vidio komad "Hidden in This Picture" rekao je Sorkinu da pokuša pretvoriti predstavu od jednog čina u punokrvnu dramu imena "Making Movies". Njegova reputacija kao pisca kazališnih komada brzo se širira kazališnom scenom u New Yorku.

Malo dobrih ljudi

mini|250px|Predstava Malo dobrih ljudi u Royal Haymarket u Londonu, 31. kolovoza 2005. Sorkin je inspiraciju za sljedeći kazališni komad, sudsku dramu naziva Malo dobrih ljudi, dobio nakon telefonskog razgovora sa sestrom Deborah koja je upravo diplomirala na Bostonskom sveučilištu i potpisala trogodišnji ugovor kod suca ratne mornarice. Odlazila je u Guantanamo Bay kako bi branila skupinu Marinaca koji su skoro ubili svog suborca prema zapovijedi svog nadređenog časnika. Taj dio priče Sorkin je iskoristio za svoju priču čiji je veliki dio napisao na ubruse dok je konobario na Broadwayu. Skupa sa svojim cimerima kupio je Macintosh 512K i nakon što bi se navečer vratio kući jednostavno bi ispraznio džepove i pretipkao na kompjuter ono što je tijekom dana pisao na ubruse.

1988. godine Sorkin je prodao filmska prava na svoju dramu producentu Davidu Brownu prije nego što je kazališna predstava uopće imala premijeru za, najvjerojatnije, šesteroznamenkasti iznos. Brown je pročitao članak u New York Timesu o Sorkinovoj predstavi u jednom činu "Hidden in This Picture" i otkrio da Sorkin ima još jednu dramu imena Malo dobrih ljudi. Brown je producirao Malo dobrih ljudi na Broadwayu u Music Box Theatre. U predstavi je glumio Tom Hulce, a režirao ju je Don Scardino. Nakon otvaranja kasne 1989. godine, predstava će se odigrati 497 puta.

Sorkin je nastavio pisati "Making Movies" i 1990. godine debitirao je na Off-Broadwayu u Promenade Theatre, uz produkciju Johna A. McQuiggana i režiju Dona Scardina. U međuvremenu, David Brown je producirao par filmova za TriStar Pictures i pokušao zainteresirati kompaniju za filmsku adaptaciju Malo dobrih ljudi, ali njegov prijedlog je odbijen zbog nedostatka glavnih glumačkih zvijezda. Browna je kasnije nazvao Alan Horn iz Castle Rock Entertainment koji je želio snimiti film. Rob Reiner, partner producent u Castle Rocku, odlučio ga je režirati. Film je 1992. godine zaradio četiri nominacije za nagradu Oscar, uključujući i onu za najbolji film godine.

Scenaristička karijera (1991. – 1998.) Rad pod ugovorom za Castle Rock Entertainment Ranih 90-tih godina 20. stoljeća, Sorkin je radio pod ugovorom za Castle Rock Entertainment. Napisao je scenarije za filmove Malo dobrih ljudi, Malice i Američki predsjednik, a sva tri zajedno utržila su oko 400 milijuna dolara u svijetu na kino blagajnama. Dok je pisao za Castle Rock, sprijateljio se s kolegama kao što su William Goldman i Rob Reiner te upoznao svoju buduću ženu, Juliu Bingham koja je bila jedna od odvjetnica tvrtke. Sorkin je napisao nekoliko verzija scenarija za Malo dobrih ljudi u svom stanu u New Yorku, pritom učeći usavršavanje scenarija iz knjige o scenarističkim formatima. Nekoliko je mjeseci proveo u uredima Castle Rocka u Los Angelesu, radeći na scenariju s Robom Reinerom. William Goldman (koji je redovito radio pod ugovorom s Castle Rockom) postao mu je mentor i pomogao mu u adaptaciji njegovog kazališnog komada u pravi filmski scenarij. Film Malo dobrih ljudi režirao je Rob Reiner, a glavne uloge u njemu ostvarili su Tom Cruise, Jack Nicholson, Demi Moore i Kevin Bacon. Film je producirao David Brown, a u kina je pušten 1992. godine i postao veliki box-office uspjeh.

Goldman je uskoro prišao Sorkinu s idejom koju je Sorkin razvio u scenarij za film Malice. Goldman je nadgledao projekt kao kreativni konzultant dok je Sorkin pisao prve dvije verzije scenarija. Ipak, zbog obveza završavanja scenarija za Malo dobrih ljudi, Sorkin je napustio posao pa je scenarist Scott Frank napisao još dvije dodatne verzije. Nakon što je produkcija Malo dobrih ljudi završena, Sorkin se vratio i nastavio pisati scenarij za Malice te ga i završio. Harold Becker je režirao film koji je u kina pušten 1993. godine, a u kojem su glavne uloge ostvarili Nicole Kidman i Alec Baldwin. Film je imao miksane kritike među kojima su neki film proglašavali pravom zabavom, a drugi mu zamjerali što napetost nije prisutna konstantno.

Sorkinov posljednji producirani scenarij za Castle Rock je bio za komediju Američki predsjednik na kojemu je ponovno surađivao s Williamom Goldmanom koji je i ovdje bio kreativni konzultant. Sorkinu je trebalo par godina da napiše scenarij za film koji je u početku imao čak 385 stranica; naravno, kasnije je scenarij skraćen na uobičajenih 120 stranica. Film je režirao Rob Reiner, a doživio je kritički uspjeh.

Konzultant na scenarijima Sorkin je na nekoliko filmova radio kao konzultant za scenarije. Napisao je par rečenica koje izgovaraju Sean Connery i Nicolas Cage u filmu Hrid. Također je radio i na scenariju za film Excess Baggage, komediji o djevojci koja iscenira vlastitu otmicu kako bi zadobila očevu pozornost, a također je i napisao par scena Willa Smitha u filmu Državni neprijatelj.

Sorkin je radio s Warrenom Beattyjem na nekoliko scenarija, od kojih je jedan bio i za film Bulworth. Beatty, poznat po tome što ponekad ulaže vlastita financijska sredstva u pret-produkciju svojih projekata, također je unajmio Sorkina za scenarij filma Ocean of Storms koji nikad nije snimljen.Peter Biskind. "Thunder on the Left: The Making of Reds", Vanity Fair, March 2006.

Rad na televiziji (1998. – 2007.) Sports Night Sorkin je na ideju o događajima i životima ekipe koja radi na sportskim vijestima došao dok je živio u hotelu Four Seasons u Los Angelesu gdje je pisao scenarij za Američkog predsjednika. Radio bi do kasnih noćnih sati uz upaljen televizor na programu ESPN i gledao neprestane reprize sportskih vijesti. Upravo su ga te vijesti inspirirale da napiše filmski scenarij, ali nije mogao naći pravu strukturu priče pa je ideju preobličio u humorističnu televizijsku seriju. Sports Night producirala je kuća Disney, a pilot epizoda prikazana je u jesen 1998. godine na ABC-u.

Tijekom prve sezone, Sorkin je vodio bitku s kućom o upotrebi smijeha publike u pozadini humorističnih scena i o snimanju same serije pred publikom uživo. Mnogi kritičari upravo su kritizirali upotrebu smijeha u pozadini, jer je zvučala neuvjerljivo. Sorkin je izjavio: "Kad snimaš seriju pred publikom uživo, nemaš drugog izbora nego upotrijebiti njihov smijeh u pozadini." Ipak, kako je sezona odmicala, smijeh u pozadini koristio se sve manje i manje da bi do kraja prve sezone potpuno nestao. Na taj način, glumačka ekipa dobila je puno više vremena za probe, a ekipa iza kamere nije se više trebala toliko truditi oko namještanja scena za publiku uživo.