Bismarck je bio njemački bojni brod i jedan od najpoznatijih i najčuvenijih brodova Drugog svjetskog rata. Bio je prvi brod svoje klase i dobio je ime po njemačkom kancelaru iz 19. stoljeća Ottu von Bismarcku. Istisnina broda bila je veća od 50 000 tona i tada je bio najveći isporučeni brod."Bismarck Technical Data and Battleship Comparison; Preuzeto 14. studenog 2009.
Bismarck je tijekom svog postojanja sudjelovao u samo jednoj operaciji: ujutro 19. svibnja 1941. zajedno s teškom krstaricom Prinz Eugen napustio je luku Gotenhafen (Gdynia) i zaputio se u operaciju Rheinübung. Tijekom operacije brodovi su trebali presretati i uništiti brodove u konvojima na putu iz Sjeverne Amerike prema Velikoj Britaniji. Prilikom prolaza prema Atlantskom oceanu Bismarcka i Prinz Eugena otkrili su brodovi Kraljevske mornarice što je dovelo do bitke u Danskom prolazu. Tijekom kratke borbe od svega nekoliko minuta potopljena je bojna krstarica HMS Hood, ponos Kraljevske mornarice i zapovjedni brod britanske Domovinske flote, a lakše je oštećen britanski bojni brod HMS Prince of Wales. Sam Bismarck pretrpio je oštećenja zbog kojih je morao smanjiti brzinu na najviše 20 čvorova. Nakon sukoba koji je zaprepastio britansku javnost, britanski premijer Winston Churchill izdao je naredbu "Potopite Bismarcka!" naređujući Kraljevskoj mornarici neumornu potjeru.
Dva dana kasnije, nadomak sigurnih voda, Bismarck je pogođen torpedom lansiranim s dvokrilca tipa Fairey Swordfish. Dvokrilac je bio zrakoplov s nosača HMS Ark Royal. Pogodak torpedom nije teže oštetio Bismarcka, ali mu je zaglavio kormilo i brod više nije mogao normalno manevrirati. To je omogućilo glavnini britanske flote da sustigne Bismarcka. 27. svibnja 1941., u jutarnjim satima, Bismarck je napadnut i nakon skoro dva sata bombardiranja je potonuo.von Mullenheim-Rechberg, B., Battleship Bismarck, a survivor's story; novo, poboljšano izdanje. Annapolis: United States Naval Institute Press (1990). , str. 246–76"The Final Battle (A desperate fight against impossible odds)"; Preuzeto 27. Studenog 2009. Uništenje Bismarcka bila je udarna vijest u gotovo svim novinama na svijetu.Los Angeles Times, Naslovnica: “BATTLE RAGING IN ATLANTIC – Bismarck Torpedoed, Crete Defences Crack” – 26. svibnja 1941.New York Times, Naslovnica: “The Hood Avenged – Nazi Ship is Sent Down West of Brest After 1,750 Mile Chase” – 28. svibnja 1941.Sydney Morning Herald, Naslovnica: “Bismarck Sunk” – 28. svibnja 1941.Winnipeg Free Press, Naslovnica: “NAVY SINKS BISMARCK – British Get Revenge For Hood Destruction” – 27. svibnja 1941.
Gradnja i isporuka thumb|350px|lijevo|Bismarck pri primopredaji
Projektiranje Bismarcka počelo je 1933. i trajalo je sve do 1936. godine. Budući da su u to vrijeme Francusku smatrali glavnom prijetnjom njemačkoj ratnoj mornarici, nova klasa bojnih brodova trebala je pratiti izvedbe francuskih brodova tog vremena.Sturton, str. 44 Tijekom gradnje trebalo je odgovoriti na cijeli niz pitanja: od kalibra i broja topova do porivnoga sustava, oklopa...Garzke & Dulin, str. 204–205
Odlučujući čimbenik uporabe topova kalibra 38 cm na Bismarcku i Tirpitzu bila je odluka francuske mornarice da naoruža svoja četiri bojna broda klase Richelieu topovima od 380 mm (45 Modèle 1935 top). Odlučeno je i da bi za glavnu salvu bilo najbolje upotrijebiti četiri dvostruka tornja, dva pramčana i dva na krmi. Prilikom odabira pogona razmatralo se više opcija: dizelski, parni ili turbo-električni pogon. Odabran je posljednji, jer se pokazao vrlo učinkovitim na dva američka nosača zrakoplova klase Lexington, kao i na francuskom putničkom brodu SS Normandie.Garkze & Dulin, str. 204 Kobilica je položena u brodogradilištu Blohm & Voss u Hamburgu 1. srpnja 1936. godine. Porinut je 14. veljače 1939., a kuma broda bila je Dorothee von Löwenfeld, unuka Otta von Bismarcka. Isporučen je 24. kolovoza 1940., a njime je zapovijedao kapetan bojnog broda (Kapitän zur See) Ernst Lindemann.von Mullenheim-Rechberg, str. 80 U trenutku isporuke Bismarck je bio najveći ratni brod. Prema planu njemačke ratne mornarice, on je trebao biti dijelom odreda brzih bojnih brodova koji bi pratili veće bojne brodove u glavnoj borbenoj liniji. Početkom rata 1939. povećani su zahtjevi u njemačkoj ratnoj industriji te se tada odustalo od tog plana. Zbog toga se došlo na ideju da se Bismarck upotrijebi kao oruđe za prekid trgovačkog puta. Brod je bio dobro odabran za tu ulogu, bio je brži od svih bojnih brodova britanske mornarice te je imao vrlo dobar doplov za to doba, bolji od ijednoga britanskog ratnog broda.Garzke and Dulin, str. 303
Viši časnici na brodu
zapovjednik flote: admiral Günther Lütjens (za operaciju Rheinübung) načelnik stožera flote: kapetan bojnog broda Harald Netzband (za operaciju Rheinübung) zapovjednik: kapetan bojnog broda Ernst Lindemann prvi časnik: kapetan fregate Hans Oels navigacijski časnik: kapetan korvete Wolf Neuendorff upravitelj stroja: kapetan korvete dipl. ing. Walter Lehmann prvi topnički časnik: Adalbert Schneider"Bismarck's Officer Corps"; preuzeto 14. studenog 2009.
Proboj u Atlantik (Operacija Rheinübung) mini|lijevo|350px|Mapa operacije "Rheinübung" i operacija Kraljevske mornarice protiv bojnog broda Bismarck Bismarck je završio pripreme za svoj zadatak u Atlantiku u Gdanjskom zaljevu napunivši gorivo gotovo do maksimuma. Napustio je luku Gotenhafen (sada Gdynia) te se rano ujutro 19. svibnja 1941. uputio na svoj prvi (i jedini) zadatak kodnog imena Rheinübung (njem. Rhein-vježba, Rhein=Rajna). Pratila ga je teška krstarica Prinz Eugen. Ostali veći brodovi koji su trebali sudjelovati u akciji nisu bili dostupni zbog kvarova ili ratnih oštećenja. U tu su skupinu spadali bojni brodovi Gneisenau i Scharnhorst. Brod blizanac Bismarcka, Tirpitz, koji je također bio planiran za ovu operaciju, nije još bio prošao ni probnu vožnju. Usprkos svim tim problemima misija je nastavljena pod zapovjedništvom admirala Günthera Lütjensa. Nijemci su imali različite zadaće: uništiti što više savezničkog brodovlja što bi primoralo Britaniju da makar privremeno obustavi konvoje, te nadoknaditi nedovoljnu prisutnost njemačkih podmornica u Atlantiku. Zadaća je bila i preusmjeriti britanske pomorske snage iz Mediterana i time smanjiti rizik invazije na Kretu, kao i olakšati opskrbu i pojačanja njemačkim snagama (Afrički korpus) u Africi pod zapovjedništvom generala Rommela. Osim toga prisutnost borbene grupe primorala bi britansku mornaricu na pojačane ophodnje ratnih brodova, a time i njihovu ranjivost. Za prvi dio putovanja prema Sjevernome moru odabrana je ruta kroz Baltičko more sve do Norveške, umjesto kraće rute kroz Kielski kanal."Bismarck – The History – Operation "Rheinübung" (Part One)" ; preuzeto 14. studenog 2009.
Britanci su već u travnju 1941. doznali putem sustava Ultra (dešifriranje kodnih poruka Enigma) o njemačkom zračnom nadzoru Danskoga prolaza i baze Kraljevske mornarice Scapa Flow, kao i o isporuci karata Atlantika Bismarcku (Britanci nisu dešifrirali ni jednu poruku Enigma poslanu s Bismarcka niti prema njemu i odredu brodova tijekom operacije Rheinübung). Zbog toga su radarima opremljeni britanski teški krstaši nakon nadopune gorivom na Islandu poslani u ophodnju Danskim prolazom. Budući da britanska Domovinska flota nije bila opremljena za nadopunu gorivom na moru, morala je čekati potvrđeno opažanje neprijatelja prije nego što krene u akciju. Dana 20. svibnja 1941. švedska krstarica-nosač hidroaviona HMS Gotland susreo je i pratio njemačku bojnu skupinu na putu prema sjeverozapadu, prolazeći pored Göteborga. Norveški časnik na službi u Stockholmu doznao je o ovom opažanju od švedske obavještajne službe te je o tome obavijestio britanskoga vojnog atašea koji je poruku proslijedio Admiralitetu: "Naj izravnije. Kattegat danas 20. svibnja u 15:00 dva velika ratna broda praćena trima razaračima, pet brodova za pratnju, deset ili dvanaest zrakoplova, prošli Marstrand kurs sjeverozapad 2058/20. svibnja 1941. B-3 ponavljam B-3". (Kod "B-3" je bila naznaka pošiljatelja da nije siguran u preciznost i pouzdanost izvješća jer su podatci bili precizniji i kvalitetniji nego ijedan podatak koji je zaprimio u godinu dana svoje službe.
Britanski Admiralitet je, upozoren ovom porukom, 21. svibnja u 330 zatražio zračno izviđanje kod norveške obale. Izviđački zrakoplov Spitfire s pilotom Michaelom SucklingomCoastal Command, 1942, Mr A.H.A St George Saunders, Stationary Office, London.Coastal Command at War, 1943, Squadron LeaderTom-Dudley Gordon, Jarrolds Publishers, London. pronašao je i fotografirao Bismarcka u fjordu Grimstad (), pored Bergena u 13.15. To se zbilo niti dva sata od dolaska Bismarcka i Prinz Eugena. Nakon zaprimanja potvrde o točnosti prvobitne informacije, britanska domovinska flota upućuje bojni brod HMS Prince of Wales i bojnu krstaricu HMS Hood, zajedno s pratnjom razarača prema Islandu. Četiri druge krstarice su trebale zapriječiti pristup sjevernom Atlantiku kroz Danski prolaz kao i kroz prolaz između Islanda i Farskih otoka.["Tovey's Dilemma http://www.hmshood.com/history/denmarkstrait/bismarck1.htm]
Pojedine knjige o Bismarcku spominju i opažanje norveških agenata 20. svibnja koje su zaprimili Britanci. Ova tvrdnja iznesena je 1967. u knjizi The Greatest Gamble (Najveće kockanje). Autor knjige, Per Hansson utvrdio je u svojoj knjizi da je Admiralitet primio poruku o opažanju radio porukom norveškog agenta Gunvalda Tomstada. Radio stanica je bila njegove (kućne) izrade, a navodno je upotrebljavao napuštene strujne vodove za antenu. Točnost ove tvrdnje je dovedena u pitanje jer za nju ne postoje čvrsti dokazi. Britanske i norveške vlasti negiraju da su tajni agenti bili umiješani bilo prije, bilo tijekom operacije Bismarck, te napominju da norveški pokret otpora nije imao radio stanicu niti mogućnosti za brzu komunikaciju s Britanijom ili Švedskom u svibnju 1941., te da je ta veza uspostavljena tek 1942.
Bismarckova naređenja nisu zahtijevala nadopunu gorivom u Bergenu (Prinz Eugen je to morao napraviti),von Mullenheim-Rechberg, str. 112–13, te je zapovjednik Lutjens to propustio napraviti premda je proveo cijeli dan u fjordu Grimstad. Ovo će se kasnije pokazati kao značajan propust i imat će značajne posljedice za Bismarcka, posebno znajući da je isplovio iz Gotenhafena s količinom goriva manjom od maksimuma i već je bio potrošio devetinu goriva tijekom putovanja do Norveške. Lütjens je znao da ga tanker Weissenberg čeka u Arktičkom krugu, udaljenom nešto više od jednog dana plovidbe. Također, njegova odluka da se zaustavi u Bergenu bila je u suprotnosti s namjerom da se ide izravno prema Arktiku i Weissenbergu. Osim toga, potrošio je jedan dan i izvrgao se opasnosti da ga otkriju britanski izviđači.Barrett 1991, str. 284–285
21. svibnja u 19.45 Lütjens je isplovio, te se ujutro 22. svibnja rastao od pratnje razarača. Brzinom od 24 čvora plovio je na sjever a zatim na sjeverozapad preko Norveškog mora prema Grenlandu i Danskom prolazu između Islanda i Greenlanda, gdje je trebao ući u Atlantik. Ovaj obilazak bio je u suprotnosti s preporukom da se plovi izravno prema Atlantiku, tj. prema prolazu između Islada i Farskih otoka. Pored toga, ruta plovidbe je bila previše južno za sastanak s tankerom Weissenberg da bi se nadopunilo gorivo. Ova ruta je omogućila Bismarcku i Prinz Eugenu da ostanu neprimjećeni tijekom boravka u polarnom krugu. Lutjens se osim toga nadao da će mu u proboju u Atlantik pomoći i magla, ali njegove nade se nisu ostvarile.Barrett, 285
Zračno izviđanje 22. svibnja je potvrdilo da je Bismarck isplovio iz Bergena. Nakon ove informacije isplovio je borbeni dio domovinske flote koji je uključivao bojni brod HMS King George V i nosač zrakoplova Victorious. Odredu bojnih krstarica koji je išao prema Islandu naređeno je da pokrije Danski prolaz. Izviđanje fjorda trebalo je biti priprema za zračni napad. Zrakoplovi RAF-a bili su spremni za misiju, ali brodova više nije bilo.