Josip Marija Julijo Carević (Metković, 16. veljače 1883. – Strmec, 10. svibnja 1945."Homilija biskupa Šaška na misnom slavlju prigodom 79. obljetnice smrti biskupa Carevića", Zagrebačka nadbiskupija, 23. ožujka 2024. Pristupljeno 19. rujna 2024. ), hrvatski svećenik, biskup i mučenik.
Životopis
Kao pitomac splitskog sjemeništa završio je gimnaziju na državnoj klasičnoj gimnaziji u Splitu, a kao pitomac rimskog zavoda Germanicum-Hungaricum studirao je filozofiju i teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana, gdje je doktorirao.
U Rimu je 28. listopada 1908. zaređen za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Godine 1924. postao je kanonik Prvostolnoga kaptola splitskog i katedralni župnik. Dubrovačkim je biskupom imenovan 13. travnja 1929., biskupski red je primio u Zagrebu 4. kolovoza, a upravu biskupije je preuzeo 8. rujna 1929. Za vrijeme svog mandata u Dubrovniku, 1935. godine dao je podići poznati dubrovački simbol Križ na Srđu kao spomen na 1900 godina od Kristovog raspeća. Križ je trebao biti podignut 1933. na jubilejsku obljetnicu Isusove muke, smrti i uskrsnuća, što je zbog komplikacija, između ostaloga i protivljenja vlasti, odgođeno do 1935. godine. Na otvorenju se pak nakon blagoslova dogodio incident. Žandari su stali pred hodočasnike, a biskup Carević je u tom trenutku raširio ruke i rekao: „Ako ćete pucati, pucajte u mene”. Taj križ srušen je u Domovinskom ratu, ali je ponovno podignut te se i danas jedan od simbola Dubrovnika.
Dana 9. veljače 1940. godine odstupio je s dužnosti, te dolazi u Zagrebačku nadbiskupiju, gdje se stavio se na raspolaganje nadbiskupu blaženom Alojziju Stepincu za pomoć u pastoralnim potrebama. U to vrijeme imenovan je naslovnim biskupom turskog Aristiuma.
Do danas su ostale nerazjašnjene okolnosti njegovog odstupanja s dužnosti dubrovačkog biskupa. Biskupiju je bio zatekao u zabrinjavajućem stanju, bez ijednog kandidata za svećeništvo; u samo 10 godina njegovog upravljanja Biskupijom, zaređena su potom čak 34 svećenika. Iskazao se kao čvrsti hrvatski domoljub u vrijeme kada je čitava njegova biskupija pripojena Zetskoj banovini, čime su vlasti Kraljevine Jugoslavije bile taj dio Hrvatske pripojile područjima Crne Gore. Nagađa se da se na području biskupije biskup Carević suočavao s otporom među dijelom svećenstva, ali nema dokumenata koji bi to potvrđivali. Nema, također, nikakvih saznanja o nekoj njegovoj moralnoj problematičnosti."Dubrovački biskup Josip Carević", stranice Župe Veliko trgovišče. Pristupljeno 28. travnja 2024. Tome svjedoče i dva pronađena pisma, Jedno je nadbiskupa Stepinca, tadašnjeg predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije, iz 1940., koji je u okružnici svim biskupima predložio da biskupa Carevića, pošto se umirovljuje, uzmu za tajnika biskupske konferencije jer je sposoban i može im u tomu pomoći, a nadbiskup Stepinac nikada ne bi predlagao nekoga tko ima nekakvih moralnih poteškoća, dok se iz pisma koje je splitski biskup Kvirin Klement Bonefačić napisao apostolskom nunciju u Kraljevini Jugoslaviji Ermenegildu Pelegrinettiju saznaje da u Vatikanu nije bila usvojena obrana dalmatinskih biskupa koji su stali uz biskupa Carevića, nego su nasjeli, kako se u pismu navodi, na nekakve klevete.
Nastanio se najprije u Zagrebu, kod sestre Milke u Jurjevskoj ulici. Po dozvoli nadbiskupa Alojzija Stepinca dijelio je narednih godina sakrament svete potvrde po župama Zagrebačke nadbiskupije i predvodio razne crkvene svečanosti. 1943. god. se nastanjuje u Velikom Trgovišću, gdje preuzima pastoralnu brigu za filijalu Strmec.Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 34-39. Preuzeto na web-stranicama Zagrebačke nadbiskupije. Pristupljeno 28. travnja 2024. Tamo je krajem Drugog svjetskog rata okrutno mučen i ubijen. Petorica lokalnih komunista su ga u ožujku 1945. uhvatili, odveli u šumu, ondje mučili i ubili. Ubojstvo je uslijedilo nakon što je 19. ožujka 1945. veća grupa mještana, među njima i biskup Carević, odvedena na saslušanje u Veliko Trgovišće. Biskup i neki drugi su pušteni, pa su počinitelji vrlo vjerojatno sumnjali da je njihovim neprijateljima odao neke važne informacije. Ubojice i ubojstvo su u kraju bili dobro poznati, a bilo je i očevidaca koji pripovijedaju da su ubojice biskupa putem jašili, da su ga u šumi tukli, derali mu nožem trake kože, odrezali mu prst, uškopili ga, te su ga kraju dokrajčili metkom iz pištolja. Pokopali su ga počinitelji u istoj šumi kod mjesta Vadine, južno od kapele Majke Božje na Strmcu; navodno je na njegov grob posađen bagrem, što bi moglo objasniti zašto grob poslije nije pronađen. Mještani su narednih godina svjedočili kako su sudionici u biskupovom ubijanju pogibali u tragičnim okolnostima. Čak trojicu od supočinitelja su zaklali članovi vlastitih obitelji, a onaj koji je biskupa ustrijelio poginuo je od metka ispaljenog kod čišćenja oružja. Jedini koji se ispovijedio umro je u teškim mukama, te je u postelji samog sebe ubadao nožem, pripisujući to njihovom sudjelovanju u strašnom događaju o kojima se desetljećima pripovijedalo u ovom kraju.
Josip Marija Carević jedini je hrvatski biskup koji je otvoreno smaknut odmah po dolasku partizana na vlast.
Književna djela Josip Marija Carević autor je više knjiga, članaka i pastirskih poslanica, među kojima su: Konstantin Veliki i kršćanstvo: prigodom Konstantinova jubileja 313-1913., Split, 1913., 146 str.; Hipnotizam u svjetlu filozofije: prigodom hipnotičkih eksperimenata, Split, 1914. , 88 str.; Odgovor na prigovore o hipnotizmu. Potonja razjašnjenja uz istoimenu studiju, Bogoslovska smotra, VII , 1916.; p. o. , Zagreb: piščevom nakladom, 1917., 127 str.; Promjene u novom crkvenom zakoniku, Split, 1918., 80 str.; II. ispravlj. i popunj. izd., Split: Leonova tiskara, 1920., 80 str.; Pastirske poslanice: Moralno-socijalna kriza: Uzroci i ljekovi, 1929.; O kršćanskom odgoju u obitelji, 1931.; Poštuj oca i mater, 1932.; Propeti Isuskrst: Najbolja knjiga života, 1934.; O Katoličkoj crkvi, 1935.; O grbovi psovke, 1936.; Za euharistijski kongres u Dubrovniku, 1936.
Literatura Stjepan Kožul: "Martirologij Crkve zagrebačke", Zagreb, 1998., str. 34. – 39. Želimir Puljić, Mile Vidović: "Josip Marija Carević, biskup dubrovački, 1883. – 1945.", Matica hrvatska Ogranak Metković, Dubrovnik-Metković, 2002. Don Josip Krpić, Mijo Igor Ostojić, Mario Talajić: ''"Izložba povijesnih dokumenata: mons. dr. Josip Marija Carević, hrvatski svećenik, biskup i mučenik...", Sveučilište u Splitu, Split, 2026.
Izvori
Vanjske poveznice
Josip Carević, "Konstantin Veliki i kršćanstvo", Tisak Leonove tiskare, Split, 1913. "Odgovor na prigovore o hipnotizmu", Josip Carević, "Bogoslovska smotra" Vol. 7 No. 2, 1916. "Značenje Lava N. Tolstoja", Josip Carević, Obnovljeni Život : časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 21. No. 10., 1940. "Pojam o Bogu i čovječanstvo", Josip Carević,Obnovljeni Život : časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 22. No. 2., 1941.
Kategorija:Hrvatski biskupi Kategorija:Životopisi, Metković Kategorija:Životopisi, Split Kategorija:Životopisi, Dubrovnik Kategorija:Žrtve partizanskih progona katoličkih svećenika u Drugom svjetskom ratu i poraću Kategorija:Diplomanti Papinskog sveučilišta Gregoriana Kategorija:Dubrovački biskupi