Hadrosauridi su pripadnici porodice Hadrosauridae i u njih spadaju ornitopodi poput Edmontosaurusa i Parasaurolophusa. Bili su česti biljožderi u periodu kasne krede u današnjoj Aziji, Europi i Sjevernoj Americi. Potomci su iguanodonata iz perioda kasne jure/rane krede i imali su sličnu građu tijela. Pripadali su redu Ornithischia.
Hadrosauridi se dijele na dvije glavne potporodice. Lambeosaurinae su imali šuplje krijeste ili cijevi na glavi i uglavno su bili lakše građe. Saurolophinae, koji su se identificirali kao pripadnici Hadrosaurinae u većini radova prije 2010. godine, nisu imali šuplje krijeste na glavi i uglavnom su bili veći.
Osobine thumb|left|Lubanja Edmontosaurusa Hadrosauridi se nazivaju i dinosauri s pačjim kljunom zbog sličnost oblika njihove glave s onom kod današnjih patki. Kod nekih rodova, a najizraženije kod roda Anatotitan, cijeli prednji dio lubanje bio je ravan i proširen, idealan za ishranu lišćem i grančicama u šumama Azije, Europe i Sjeverne Amerike. Međutim, zadnji dio usta sadržavao je doslovno tisuće zuba podobnih za mljevenje hrane prije nego što bi je progutali. Hipoteziralo se da je to bio ključan faktor u uspjehu ove grupe u periodu krede, u odnosu na sauropode koji su još uvijek velikim dijelom ovisili o gastrolitima za mljevenje hrane.
Paleontolog Mark Purnell je 2009. godine proveo istraživanje o metodama žvakanja i ishrani hadrosaurida. Analizirajući tisuće mikroskopskih ogrebotina na zubima Edmontosaurusa, tim je zaključio da su hadrosauridi imali jedinstven način žvakanja različit od onog kod bilo koje današnje životinje. Za razliku od fleksibilnog sklopa donje čeljusti kod današnjih sisavaca, hadrosauri su imali jedinstven zglob između gornje čeljusti i ostatka lubanje. Tim je otkrio da se gornja čeljust gurala prema naprijed i ustranu pri žvakanju, a donja čeljust je grebala zube u gornjoj čeljusti.
Otkrića thumb|left|Zubi vrste Trachodon mirabilis
Hadrosauridi su bili prva identificirana porodica sjevernoameričkih dinosaura; prvo otkriće bili su fosilni zubi (1855. – 1856.). Joseph Leidy je pregledao zube i uspostavio rodove Trachodon i Thespesius (drugi su bili Troodon, Deinodon i Palaeoscincus). Jedna vrsta je nazvana Trachodon mirabilis. Sada se čini da su zubi roda Trachodon mješavina raznih cerapodnih dinosaura, uključujući i ceratopside. Zubi su 1858. godine povezani s Leidyjevom eponimnom vrstom Hadrosaurus foulkii, nazvanoj po Williamu Parkeru Foulkeu. Pronalazilo se sve više i više zuba, što je rezultiralo novim rodovima koji se danas ne priznaju.
Iskopan je drugi skelet hadrosaurida kojeg je Edward Drinker Cope 1883. godine nazvao Diclonius mirabilis, u korist Trachodon mirabilis. Međutim, Trachodon se, zajedno s drugim loše svrstanim rodovima, više koristio i kada je Copeov poznati skelet "Diclonius mirabilis" postavljen u Američkom prirodoslovnom muzeju, bio je označen kao "Trakodontni dinosaur". Zato je porodica dinosaura s pačjim kljunom nazvana Trachodontidae.
Godine 1908. Charles Hazelius Sternberg, kolekcionar fosila, i njegova tri sina otkrili su vrlo dobro očuvan primjerak hadrosaurida (Edmontosaurus annectens) u Okrugu Converse, Wyoming. Nakon što ga je 1912. godine analizirao Henry Osborn, primjerak je postao poznat kao "mumija roda Trachodon". Koža ovog primjerka bila je gotovo potpuno očuvana u obliku otisaka.
thumb|right|Dobro očuvani primjerak Edmontosaurusa.
Lawrence Lambe je uspostavio rod Edmontosaurus ("gušter iz Edmontona") 1917. godine nakon otkrića u donjem dijelu formacije Edmonton (sada formacija Horseshoe Canyon), Alberta. Richard Swann Lull i Nelda Wright su se u monografu iz 1942. godine dotakli sistematike hadrosaurida. Predložili su rod Anatosaurus za nekoliko vrsta iz rodova za koje nisu bili sigurni. Copeov poznati skelet u AMNH postao je Anatosaurus copei. Godine 1990. Anatosaurus je promijenjen u Edmontosaurus. Jedna prijašnja vrsta roda Anatosaurus bila je dovoljno različita od roda Edmontosaurus da se svrsta u odvojeni rod, nazvan Anatotitan, pa je stoga 1990. godine skelet u AMNH perimenovan Anatotitan copei.
Paleontolozi su našli nožnu kost jednog hadrosauridima u stijenama iz perioda paleocena, ali vjerojatno je poticao iz kredskih naslaga stijena.Fassett, J, Zielinski, R.A., and Budahn, J.R. (2002). Dinosaurs that did not die; evidence for Paleocene dinosaurs in the Ojo Alamo Sandstone, San Juan Basin, New Mexico. In: Koeberl, C., and MacLeod, K. (eds.). Catastrophic events and mass extinctions: impacts and beyond. Special Paper – Geological Society of America 356:307-336.
Jedan od najpotpunijih fosilnih primjeraka pronađen je 1999. godine u formaciji Hell Creek u Sjevernoj Dakoti, pa je nazvan "Dakota". Fosil hadrosaurida je bio tako dobro očuvan da su znanstvenici uspjeli izračunati njegovu mišićnu masu i saznali su da je bio još mišićaviji nego što su mislili, pa je vjerojatno mogao trčati brže od grabežljivaca kao što je Tyrannosaurus rex. Za razliku od kolekcija kostiju u muzejima, ovaj mumificirani hadrosaur imao je potpunu kožu (a ne samo otiske kože), ligamente, tetive i moguće neke unutrašnje organe. Trenutno se analizira u najvećem CT skeneru na svijetu u vlasništvu Boeinga.(Reuters News) "Mummified dinosaur reveals surprises: scientists" 3 December 2007. Ta se mašina inače koristila za detektiranje pukotina na motorima Space Shuttlea i ostalim velikim predmetima, ali nikada prije nisu analizirali nešto tako veliko kao navedeni fosil. Znanstvenici se nadaju da će im tehnologija pomoći da nauče više o fosiliziranim iznutricama tog stvorenja. Također su otkrili i šupljinu od 1 cm između svakog kralješka, što znači da je između njih možda bio neki materijal koji je omogućavao veću pokretljivost; time bi životinja bila duža nego što se prikazuje u muzejima.
Klasifikacija thumb|right|400px|Porodično stablo Hadrosauroidea Porodicu Hadrosauridae je prvi koristio Edward Drinker Cope 1869. godine. Od njenog stvaranja priznata je glavna podjela u grupi, između potporodice Lambeosaurinae (koji su uglavnom imali krijeste) o potporodice Saurolophinae/Hadrosaurinae (koji nisu imali krijeste). Filogenetske analize značajno su povećale određenost srodnosti hadrosaurida (vidjeti filogeniju ispod), što je dovelo do rasprostranjenog korištenja tribusa (taksonomskih jedinica ispod potporodice) kako bi se opisala detaljnija srodnost između svake grupe hadrosaurida. Međutim, mnogi tribusi hadrosaurida koji se inače priznaju u online izvorima još uvijek nisu formalno definirani ili naširoko korišteni u literaturi. Neki su bili spomenuti, ali nisu nazvani kao takvi u prvom izdanju The Dinosauria, pod neformalnim nazivima. U toj knjizi iz 1990. godine, u "gryposaurs" su spadali Aralosaurus, Gryposaurus, Hadrosaurus i Kritosaurus; u "brachylophosaurs" su spadali Brachylophosaurus i Maiasaura; u "saurolophs" su spadali Lophorhothon, Prosaurolophus i Saurolophus; a u "edmontosaurs" su spadali Anatotitan, Edmontosaurus i Shantungosaurus.
Lambeosaurini su se također dijelili na parasaurolofine (Parasaurolophus) i koritosaurine (Corythosaurus, Hypacrosaurus i Lambeosaurus). Koritosaurini i parasaurolofini kao nazivi ušli su u formalnu literaturu u Evansovom i Reiszovom ponovnom opisu vrste Lambeosaurus magnicristatus 2007. godine. Koritosaurini se definiraju kao taksoni srodniji vrsti Corythosaurus casuarius nego vrsti Parasaurolophus walkeri, a parasaurolofine kao sve taksone srodnije vrsti P. walkeri nego vrsti C. casuarius. Prema tom istraživanju, Charonosaurus i Parasaurolophus su parasaurolofini, a Corythosaurus, Hypacrosaurus, Lambeosaurus, Nipponosaurus i Olorotitan su koritosaurini. Enigmatični rod Tsintaosaurus možda formira kladus u Lambeosaurine s rodom Pararhabdodon i svojim vjerojatnim sinonimom Koutalisaurus.
Korištenje naziva Hadrosaurinae postalo je upitno u opsežnom istraživanju srodnosti među hadrosauridima koje je 2010. godine izveo Albert Prieto-Márquez. Prieto-Márquez je naglasio da, iako se naziv Hadrosaurinae koristio za kladus dinosaura koji većinom nisu imali krijeste, njegova tipična vrsta, Hadrosaurus foulkii, se gotovo uvijek isključivala iz kladusa koji nosi njezino ime, što je kršenje pravila pri nazivanju životinja koja je postavio ICZN. Prieto-Márquez je definirao Hadrosaurinae samo kao liniju podrijetla koja sadrži vrstu H. foulkii; iskoristio je naziv Saurolophinae za tradicionalnu grupu.Prieto-Márquez, A. (2010). "Global phylogeny of Hadrosauridae (Dinosauria: Ornithopoda) using parsimony and Bayesian methods." Zoological Journal of the Linnean Society, 159: 435–502.
Taksonomija U taksonomiju dolje spadaju dinosauri koji se trenutno svrstavaju u Hadrosauridae i njezine potporodice. Hadrosauridi koji su prihvaćeni kao validni ali nisu smješteni u kladogram u vrijeme istraživanja Prieto-Márqueza iz 2010. godine svrstavaju se na najvišem nivou u koji su svrstani.
Porodica Hadrosauridae Claosaurus Lophorhothon Telmatosaurus Potporodica Hadrosaurinae Hadrosaurus Potporodica Saurolophinae Barsboldia Brachylophosaurus Edmontosaurus (=Anatotitan) Gryposaurus Kerberosaurus Kritosaurus (=Anasazisaurus) Lophorhothon Maiasaura Naashoibitosaurus Prosaurolophus Saurolophus Secernosaurus Shantungosaurus Wulagasaurus Potporodica Lambeosaurinae Amurosaurus Angulomastacator Aralosaurus Arenysaurus Blasisaurus Charonosaurus Corythosaurus Hypacrosaurus Jaxartosaurus Lambeosaurus Nipponosaurus Olorotitan Pararhabdodon Parasaurolophus Sahaliyania Tsintaosaurus Velafrons Lambeosaurinae - incertae sedis Nanningosaurus Hadrosauridi - incertae sedis Koutalisaurus Hadrosauridi - nomen dubium Arstanosaurus Cionodon Diclonius Dysganus Hypsibema Mandschurosaurus Microhadrosaurus Orthomerus Pteropelyx Thespesius Trachodon
Filogenija Forster je 1997. godine definirao Hadrosauridae kao kladus, jednostavno kao "Lambeosaurinae i Hadrosaurinae i njihovog zajedničkog pretka". Paul Sereno je 1998. definirao kladus Hadrosauridae kao najinkluzivniju moguću grupu koja sadrži rodove Saurolophus i Parasaurolophus; definicija je poslije promijenjena da sadrži rod Hadrosaurus, tipični rod porodice, zato što se po pravilima ICZN (International Code of Zoological Nomenclature) mora uključiti, unatoč svom statusu nomen dubium-a. Prema Horner et al. (2004.), Serenova definicija bi isključila nekoliko poznatih hadrosaura (kao što su Telmatosaurus i Bactrosaurus) iz porodice; to ih je navelo da definiraju porodicu tako da sadrži i rod Telmatosaurus. Sljedeći kladogram je Prieto-Márquez dobio filogenetskom analizom iz 2010. godine.
Kladogram Hadrosaurinae Hadrosauridae nije bila predmet mnogih filogenetskih analiza kao druge grupe dinosaura, pa se mogu naći vrlo različite filogenije. Gates i Sampson (2007.) su objavili alternativni kladogram Hadrosaurinae u opisu vrste Gryposaurus monumentensis:
Kladogram Lambeosaurinae Sljedeći kladogram zasniva se na ponovnom opisu vrste Lambeosaurus magnicristatus (Evans i Reisz, 2007.):
Paleobiologija Ishrana thumb|Rana restauracija hadrosaura kao vodozemnih životinja koje su mogle gristi samo mekane vodene biljke, popularna ideja u to vrijeme za koju se sada zna da je netočna (Charles R. Knight)
Istražujući metode žvakanja kod hadrosaurida 2009. godine, paleontolozi Vincent Williams, Paul Barrett i Mark Purnell otkrili su da su hadrosauri vjerojatno jeli preslice i drugu vegetaciju koja je rasla blizu tla, a ne lišće i grančice. Ovaj zaključak bazirao se na jednakosti ogrebotina na zubima hadrosaura, što znači da su hadrosauri svaki put koristili iste pokrete čeljusti. Kao rezultat, istraživanje je odredilo da se ishrana hadrosaura vjerojatno sastojala od lišća, bez grančica i stabljika, koje su zahtijevale drugačiji način žvakanja i stvorile bi drugačije tragove na zubima. Međutim, Purnell je rekao da su ovi zaključci manje sigurni od dokaza koji se tiču kretnji zuba pri žvakanju.