Nedjelja je prvi ili zadnji dan u tjednu, drugi dan vikenda, koji se nalazi između subote i ponedjeljka, a povijesno je prvi dan u tjednu, što se može vidjeti i na svim kalendarima izdanim prije 1962. godine. Smatra se praznikom u zemljama s kršćanskom tradicijom, kada kršćani slave nedjeljne svete mise. Glagol dělati u praslavenskom jeziku znači 'raditi'.
U Gregorijanskom kalendaru, ni jedno stoljeće ne može započeti nedjeljom. U židovskom kalendaru, ni jedna godina ne može započeti nedjeljom.
U mnogim državama, uključujući veći dio Europe i Južne Amerike (osim Brazila), nedjelja je posljednji dan tjedna. U ostalim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, smatra se za prvi dan, tradicionalni pogled izveden od starih Židova, Egipćana i Svetog Rimskog Carstva.
Kršćanstvo Nedjelja se smatra svetim danom kod kršćana, danom odmora i odlaska u crkvu. U četvrtoj Božjoj zapovijedi iz Biblije, prema kojoj se ravnaju Židovi i Adventisti sedmog dana, piše da se treba svetkovati sedmi dan tjedna koji je Bog odredio danom odmora, Sabat (vidjeti: Promjena dana Gospodnjeg sa subote na nedjelju). Prema Novom zavjetu kršćani se sastaju prvog dana u tjednu (nedjeljom) u spomen na Isusovo uskrsnuće. Rimski car Konstantin I. Veliki je nedugo nakon obraćanja na kršćanstvo Konstantinovim ediktom uveo venerabili die Solis (lat. 'časni dan Sunca') kao obvezni dan za svetkovanje.Encyclopædia Britannica, XI. izdanje, kartica "Nedjelja" Taj dan su slavili i štovatelji boga Nepobjedivog Sunca (čiji je kult službeno uveo car Aurelijan, a štovao ga je i sâm KonstantinIlustracija kovanice iz: Jocelyn M.C. Toynbee, Roman Medallions (1944., ponovno izdano 1987.)) i Mitre (glavnog boga grčko-rimske misterijske religije mitraizma).Murray, Gilbert. History of Christianity in the Light of Modern Knowledge, Oxford, str. 73.-74.
Neke od velikih svetkovina u kršćanstvu padaju na nedjelju, primjerice Uskrs, Nedjelja Muke Gospodnje, Svetkovina Krista Kralja i dr.
Izvori
Kategorija:Dani u tjednu