Englezi su narod germanske grane indoeuropske etnolingvističke porodice porijeklom od starih germanskih plemena Angla, Sasa i Juta, koji u 5. stoljeću naseljavaju Britansko otočje tjerajući pred sobom domorodna keltska plemena. Preci Engleza, porijeklom iz nizinske Njemačke, na otočja dolaze brodovima i osvajaju zemlju. Razvojem pomorstva Englezi se dalje šire osvajajući nove zemlje i krajeve. Ekspanzija počinje otkrićem Amerike u ranom 15. stoljeću i nastavlja se u kasnijem razdoblju. Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija i Novi Zeland zemlje su koje su utemeljili preci današnjih Engleza stvarajući nove anglofonske narode.
Ime Ime današnjih Engleza porijeklom je od imena plemena latinski nazivanih Angli (jd. Anglius), porijeklom iz Schleswiga, koje u staroengleskom glasi Englas, a u germanskom Angeln. Ova skupina plemena zajedno sa Sasima i Jutima nastanila se na Britanskom otočju i dalo porijeklo narodu po kojima je nova domovina dobila ime Engla-lond (otuda England; u hrv. Engleska), u značenju Land of the Angles ('zemlja Angla'). Ime Anglosasi (Anglo-Saxons) bila je skupna oznaka plemenima Angla, Sasa i Juta (Angles, Saxons, Jutes) koja su dolaskom na otočje u 5. stoljeću postala utemeljivači engleske države i naroda koji sebe naziva English.
Jezik
Danmašnji engleski je materinski jezik za preko 300 milijuna ljudi, a to znači i službeni u Antigvi, Australiji, Bahamima, Barbadosu, Belizeu, Bermudi, Kanadi (uz francuski), Dominiki, Grenadi, Irskoj (uz Irski), Jamajki, Novom Zelandu, Svetom Krostoferu i Nevisu, Svetoj Luciji, Svetom Vincentu, Južnoafričkoj Republici, Trinidadu i Tobagu, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama. Njime govori i preko 300 milijuna ljudi kojima je to drugi jezik, i to u Bocvani, Bruneima, Kamerunu (uz francuski), Fidžiju, Gambiji, Gani, Indiji, Keniji (uz swahili), Kiribatima, Lesotu, Liberiji, Malaviju, Malti, Mauricijusu, Namibiji, Nauruu, Nigeriji, Pakistanu (uz urdu), Papui-Novoj Gvineji, Filipinima, Portoriku, Senegalu, Sejšelima, Sijera Leoni, Singapuru, Surinamu (uz nizozemski), Svaziledu, Tanzaniji, Tongi, Tuvalu, Ugandi, Vanuatuu, Zapadnoj Samoi, Zambiji i Zimbabveu. Engleskim se služi daljnjih oko 100 milijuna ljudi koji ga govore kao strani jezik.
Kratka povijest jezika Povijest jezika počinje dolaskom tri germanska plemena na Britansko otočje tijekom 5. stoljeća, prešavši preko Sjevernog mora iz današnje Danske i sjeverne Njemačke. Prastanovništvo otočja služilo se keltskim jezicima koji su ubrzo bili zamijenjeni, a oni sami bili potisnuti u područje kasnijeg Walesa, Cornwalla i Škotske. Jedna skupina ovih prastanovnika odselila se na francusku obalu čiji potomci danas govore bretonski (Bretonci). Angli (Angles) imenovani su po Engle (Anglen u Danskoj), zemlji njihova porijekla. Ime njihova jezika englisc pretvorilo se u English.
Anglo-saske inskripcije datiraju između 450. i 460. godine iza Krista i najstariji su primjerci engleskog jezika. Tijekom sljedećih nekoliko stoljeća od njega su se razvila četiri dijalekta: northumbrijski (eng. Northumbrian) (sjeverno od Humbera), mercijski (eng. Mercian) (u kraljevstvu Merciji), zapadnosaski (eng. West Saxon) (u Wessexu) i kentski (eng. Kentish) u Kentu. Tijekom 7. i 8. stoljeća pleme Northumbrians (Northumbrijci) dominira Britanijom svojim jezikom i kulturom. Invazije Vikinga u 9. stoljeću lome ovu dominaciju Northumbrijaca i srodnih Mercijaca (Mercians). Kraljevstvo Wessex preostaje kao jedino neovisno kraljevstvo. Tijekom 10. stoljeća zapadnosasko narječje postaje službeni jezik Britanije. Pisani staroengleski uglavnom je iz tog razdoblja, a pisao se runama (runic), poznatima u Švedskoj po napisima uklesanim na runskim stijenama. Tek kršćanski misionari donesli sa sobom latinski alfabet koji je postao sustavom pisanja u Engleskoj. U to vrijeme, staro-engleski rječnik sastavljen je od anglosaskih riječi i posuđenica iz skandinavskih jezika, osobito danskih i norveških, te latinskih. Najpoznatije engleske riječi koje su nastale iz latinskog su: 'angel' (anđeo), 'bishop' (biskup), 'candle' (svijeća), 'cheese' (sir), 'cup' (šalica), 'kettle' (lonac), 'kitchen' (kuhinja), 'martyr' (mučenik), 'street' (ulica), 'wine' (vino). Mnoge riječi došle su iz norveškog: 'call' (zvati), 'egg' (jaje), 'flat' (ravan), 'get' (dobiti), 'give' (dati), 'husband' (suprug), 'odd' (čudan), 'sky' (nebo), 'they' (oni) i ine. Iz domorodačkog keltskog ima tragova jedino u zemljopisnim pojmovima kao Avon, Thames, Trent, Severn, itd.
Godine 1066. Normani osvajaju Britaniju. Francuski postaje jezik normanske aristoktacije i dodaje nove riječi engleskom vokabularu, poput 'close' (eng. shut, zatvoriti), 'reply' (answer, odgovor(iti)), 'odour' (smell, miris), 'an(n)ual' (yearly, godišnji), 'demand' (ask, tražiti, pitati), 'chamber' (room, soba), 'desire' (wish, želja), 'power' (might, moć), 'ire' (wrath, anger, gnjev).
Izvorne engleske riječi osobito su se sačuvale u nazivima domaćih životinja, to su: 'ox' (vol), 'cow' (krava), 'sheep' (ovca), 'deer' (jelen), 'swine' (svinja), ovdje se osjeća francuski utjecaj aristokracije u kuhinjskim specijalitetima za koje su kuhali engleski kuhari, takve su riječi 'mutton' (ovčetina), 'bacon' (slanina), 'venison' (jelenovo meso), 'beef' (govedina), 'pork (svinjetina)' i 'veal' (teletina).
Od 16. stoljeća kontakt Britanaca s narodima širom svijeta u engleski jezik ulaze izravno ili posredno mnoge nove strane riječi, dok se smatra da je samo Shakespeare skovao preko 1600 novih izraza. Posuđenice u engleskom nose se većinom na nazive životinja ('giraffe' - žirafa, 'tiger' - tigar, 'zebra'). Kontakti s drugim narodima uvode i nazive za razne odjevne predmete ('pyjama' - pidžama, 'turban', 'shawl'), hranu ('spinach' - špinat, 'chocolate' - čokolada, 'orange' - naranča), pića ('tea' - čaj, 'coffee' - kava, 'cider'), religiozne termine ('Jesus' - Isus, 'Islam', 'nirvana'), u športu ('checkmate' - šah-mat, 'golf', 'billiards' - biljar), glazbi i umjetnosti ('piano' - glasovir, 'theatre' - kazalište, 'easel'), oružje ('pistol' - pištolj, 'trigger' - okidač, 'rifle' - puška), itd. U jezik ulaze riječi iz latinskog, grčkog, arapskog, hindi, talijanskog, malajskog, nizozemskog, farsi, raznih indijanskih jezika ('tupi', 'nahuatl', 'algonquin'). Procjenjuje se da je starih riječi anglosaskog staroengleskog jezika tek oko 5000 ostalo nepromijenjenih, to su riječi koje se tiču kućanstva, dijelova tijela, uobičajenih domaćih životinja, prirodnih elemenata, većine zamjenica i prijedloga, nekih glagola. Gutajući ogroman broj stranih riječi i prilagođavajući ih svom jeziku, engleski postaje među bogatijim jezicima svijeta.
Povijest Podrijetlo Englezi su potomci Indoeuropljana koji su između 3000. i 6000. prije Krista naseljavali područje Baltika ili možda čak Anatolije. Nakon mnogo migracija, oko 1000. prije Krista razne grane Indoevropljana postaju različite. Kelti su svakako najraširenija grana ove porodice. Oni naseljavaju današnju Španjolsku, Francusku, Njemačku i Englesku. Godine 55. prije Krista počinje romanizacija Britanskog otočja da bi već 43. bila utemeljena rimska kolonija 'Britannia'. S druge strane između 200. prije Krista i 200. nakon Krista germanska plemena iz područja Skandinavije šire se preko središnje Europe i susreću se s ekspanzijom Rimskog Carstva koje u ranom 5. stoljeću doživljava kolaps. Rimljani se povlače iz Britanije i drugih kolonija, a pred vratima im se nalaze razna barbarska plemena.
Angli, Sasi i Juti Oko 410. godine prva germanska plemena dolaze na otočje. To su zapadnogermanska plemana - Angli, Sasi, Juti i nešto Friza. Keltska romanizirana plemena se povlače u Irsku, Škotsku i Walles. Anglosasi, izvorno pomorski narod, počinju istraživati bogati engleski kraj pogodan za poljoprivredu. Oni postaju sjedilačko stanovništvo koje živi od zemlje. Oko 600. nakon Krista germanski jezik u Engleskoj postaje različit od kontinentalnih germanskih jezika.
Nastanak Engleza, anglosasko doba (600. – 1100.) Između 600. i 800. godine doseljena plemena politički napreduju i stvaraju tri kraljevstva: Northumbrija (Northumbrijci), Mercija (Mercijci), Wessex (Sasi). Već oko 600. godine primaju kršćanstvo, koje im donosi Sveti August, misionar iz Rima. Irski misionari također među njima šire keltski oblik kršćanstva. U osvojenim krajevima oni ne uživaju dugo u miru jer se 793. javlja nova opasnost drugih pomorskih naroda - dolaze ratoborni Vikinzi, ratnici i pljačkaši. Dok su Anglosasi zauzeti Vikinzima, na europskom je kopnu 800. g. franački kralj Karlo Veliki okrunjen kao car Svetog Rimskog Carstva. On primorava Sase da postanu kršćani (Na kruhu koji su pekli morali su ucrtavati križeve, otuda je i porijeklo današnjih pereca). Nevolje s Vikinzima i dalje ne prestaju, dapače, sve su gore i gore. Saski kraljevi nastoje ujediniti cijelu Englesku pod jednu krunu, naravno njihovu, Sasku. Od 840. – 870. pobijeni su kraljevi Northumbrijaca i Istočne Anglije, pokorena je i Mercija, a Vikinzi su zavladali cijelim krajem osim Wessexom, koji je ostao jedino anglosasko kraljevstvo Britanije. Godine 871. Vikinzi kreću protiv Wessexa. U posljednjoj, šestoj bitci smrtno je ranjen engleski kralj. Njegov mlađi brat Alfred koji se iskazao u borbi okrunjen je za novog kralja.
Pogibijom starog kralja, Alfred se priprema za svoju vladavinu, no zna da su Vikinzi nemirni pa se orijentira na mornaricu, tj. gradi brodove. U posjet dolaze danski i norveški kraljevi, iako je to u stvari izvidnica koja priprema napad. To se i dogodilo 876., tri danska kralja napadaju Wessex, ali Alfred vodi svoje Anglosase u odlučnu pobjedu i Danci uskoro napuštaju Englesku zauvijek. Alfredovom pobjedom Engleska se dijeli između kuće Wessexa i Vikinga koji su tamo otprije. Slijedi petnaestogodišnji mir, a Alfred je proglašen Alfredom Velikim.
Godine 925. vlada Ethelstan Sjajni. Anglosaska snaga jača. Novi kralj ponovno od vikinške ruke vraća York, ratoboran je, pa napada i Škotsku i Walles gdje su živjeli povučeni Kelti. Ovo je i vrijeme kada u engleski jezik ulaze 'them', their' i 'they'. Sljedeće godine nisu povoljne za Anglosase, Ethelred II. Nespremni postaje kralj s 11 godina. No on je slab i ne uspijeva odbiti ni najslabije vikinške napade, te gubi bitku i podmićuje Vikinge s 10.000 funta u srebru. Sve do 1014. nastavljaju se bitke započete 994. godine. Englezi kapituliraju danskom kralju Svenu I. Rašljobradom. Ethelred ‘Nespremni’ bježi iz domovine preko La Manchea u Normandiju.
Svenov mlađi sin Knut Veliki okrunjen je za engleskog kralja. On kreće stopama Alfreda i posvećuje se miru i prosperitetu kraljevstva. Kasnije je oženio Emmu, udovicu Ethelreda ‘Nespremnog’. Stvari idu dobro do njegove smrti, kada kraljevstvo opet pada pod vlast kuće Wessex, mlađem Edvardu, sinu Aethelreda i Emme koji je odrastao u egzilu u Normandiji. On je pobožan i nazvan Edvard III. Ispovjednik. Osobitu pažnju posvećuje mjestu svoga rođenja, Normandiji, i tamošnjim romaniziranim Vikinzima. Edvard je pod dominacijom anglosaskih grofova, posebno grofa Godwina. Godwinov sin Harold Godwinson, postaje de facto vladar, jer Edvard pokazuje sve manje i manje interesa za vladanje. Napokon u siječnju 1066. Edvard umire, bez djece, vjerojatno prepuštajući Harolda Godwinsona za nasljednika. Za Haroldovo biranje spremni su grofovi Wessexa ali ne i northumbrijski i mersijanski grofovi.