David Bowie, rođen kao David Robert Jones (London, 8. siječnja 1947. – New York City, 10. siječnja 2016.)The Hollywood Reporter.com – Legendary Artist David Bowie Dies at 69, pristupljeno 11. siječnja 2016. bio je britanski rock glazbenik, skladatelj, glazbeni producent, aranžer i glumac. Glazbeno je bio aktivan punih pet desetljeća i vječno sklon mijenjanju glazbenog stila i imidža, a njegov rad i inovacije naročito postaju specifične od 1970. godine.Stephen Thomas Erlewine; biografija Davida Bowiea Bowie se pojavljivao na filmu kao vrlo uspješan glumac, video redatelj i vizualni umjetnik.
Životopis Početak glazbene karijere David Robert Jones rođen je u Brixtonu (London), od oca Stentona Jonesa, koji dolazi iz Doncastera (Yorkshire) i majke Margaret Mary Jones, koja potječe iz irske obitelji. Bowievi roditelji se vjenčavaju nakon njegovog rođenja.bowiewonderworld.com Žive u Brixtonu, Stansfield Road 40, do Bowieve šeste godine, kada se sele u Bromley. Bowie se školuje u "Bromley Technical High School",Škola Ravensbourne koja se nalazi u Kestonu, u Bromleyu, gdje sa svojim roditeljima živi do svoje osamnaeste godine.
S petnaest godina Bowie je doživio nesreću kada ga je njegov prijatelj George Underwood, koji je nosio prsten na ruci, udario u lijevo oko radi jedne djevojke i teško ga povrijedio. Bowie je osam mjeseci izostao iz škole, sve dok doktori nisu završili s operacijama i dok opet nije mogao normalno otvarati i zatvarati oko. Bez obzira na sve teškoće koje je prošao, ostao je dobar prijatelj s Underwoodom, koji je kasnije ilustrirao Bowieve rane albume.georgeunderwood.com – omoti albuma Davida Bowieja Doktori ipak nakon svega nisu uspjeli skroz zaliječiti njegovo oko, jer mu je zjenica neprestano dilatirala. Rezultat toga je njegovo trajno oštećenje dubinskog opažanja, kao i teško raspoznavanje boja.
Bowiev interes za glazbu počinje od njegove devete godine, kada pod utjecajem oca koji je sakupljao LP ploče, počinje slušati Fatsa Dominoa, Chucka Berryja i vrlo popularnog Little Richarda. Prilikom slušanja velikog Richardovog hita "Tutti Frutti" Bowie je znao govoriti: "Ovo mora čuti Bog". Njegov polubrat Terry uvodi ga u suvremeni jazz i Bowie se oduševljava Charlesom Mingusom i Johnom Coltraneom, dok od majke za Božić 1959. dobiva plastični saksofon.
Svoju glazbenu karijeru Bowie počinje vrlo rano, kao šesnaestogodišnjak. Godine 1962. osniva svoj prvi sastav koji se zvao "The Konrads". Tijekom 1960-ih godina član je mnogih blues sastava, a neki od njih su: The King Bees, The Manish Boys, The Lower Third i The Riot Squad. S King Beesima 1964. izdaje svoj prvi singl "Liza Jane". Kasnije s bluesa prelazi na stil britanskog popa. Rani singlovi snimljeni u vremenu 1964. – 1966. ostaju gotovo nezapaženi.
U ranim šezdesetima Bowie nastupa pod imenom "Davie Jones", pa su ga zamjenjivali s glumcem i pjevačem Davyjem Jonesom iz grupe "The Monkees". Zbog toga svoje umjetničko ime mijenja u "Bowie", po junaku Jimu Bowieu poznatom po Bowie nožu. U to vrijeme snima singl "The Manish Boys" za izdavačku kuću Parlophone kao Davy Jones, dok prelaskom u izdavačku kuću Pye izdaje pod imenom David Bowie.
Bowie svoj prvi album izdaje 1967. godine za izdavačku kuću "Decca Records" (koja je ogranak kuće "Deram"), pod jednostavnim imenom David Bowie. Album je mješavina popa i psihodelije. Približno u to vrijeme izdaje novi singl "The Laughing Gnome". Kasnije kuća "Deram" njegov rani materijal na albumima i singlovima obnavlja i zajedno ga stavlja na kompilaciju.
Psihodelični folk i glam rock David Bowie drastično mijenja svoj glazbeni stil i imidž, te u maniri hipi pokreta za diskografsku kuću "Mercury" izdaje album Man Of Words, Man Of Music. Album nije privukao veliku pažnju, ali se na njemu nalazi skladba "Space Oddity", koja ponovo izlazi kao singl i postiže zapaženi uspjeh u Velikoj Britaniji.Zlatko Gall, "Velika svjetska rock enciklopedija", Split, 2005. godine. – str. 106 Reizdanje albuma izlazi 1972. pod imenom Space Oddity.
U vrijeme kada završava skladbu "Space Oddity", počinje živjeti s Mary Finnigan kao podstanar. Finnigan i Bowie, zajedno s Christinom Ostrom i Barriejem Jacksonom, subotom navečer nastupaju u folk klubu "The Three Tuns pub" koji se nalazi u Beckenhamu (London).The Three Tuns pub The Arts Lab bio je domaćin "Free Festivala" koji je održan u lokalnom parku, a to je kasnije Bowie uglazbio u svom singlu "Memory of a Free Festival"."Memory of a Free Festival"
Zajednička glazbena suradnja s Marcom Bolanom (pjevač, tekstopisac), Mickom Ronsonom (gitara), Johnom Cambridgeom (bubnjevi) te Johnom Viscontijem (bas-gitara, producent) koji nastupaju pod imenom "Hype" bili su temelji stalnoga pratećeg sastava, u koji je kasnije došao bubnjar Michael "Woody" Woodmansey. Bowie s ovom postavom 1970. godine izdaje svoj treći album The Man Who Sold the World, na kojem odbacuje zvuk akustične gitare s prijašnjih albuma i zamjenjuje ga zvukom električne gitare Micka Ronsona. Premda je ovo bio "prvi pravi" Bowijev album, sa svojim hard rock stilom i praskavim Ronsonovim gitarskim izvedbama nije zabilježio veći uspjeh.
Njegov sljedeći album bio je Hunky Dory (objavljen 1971. godine), koji također nije bolje prošao od prethodnoga, iako su kasnije glazbeni kritičari isticali kako je to jedan od ključnih Bowievih albuma. Nakon izdavanja albuma Bowie skandalozno najavljuje svoju homoseksualnost, te boji kosu crveno i izgleda kao androgina rock zvijezda. Bio je to uvod za album The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars, jedan od ključnih trenutaka, kako u Bowievoj diskografiji, tako i u povijesti rocka. Na albumu se nalazilo nekoliko skladbi koje su bile povezane svojom pričom, a ostale su bile pod dojmom sage o rock zvijezdi i stardomu općenito. Na Ziggyju se vidi srastanje svih dotadašnjih Bowievih fascinacija; psihodelije šezdesetih, raskošnih melodija, kabaretskih aranžmana, pop produkcije, praskavih riffova na gitari, puhačkih izvedaba i još mnogo drugog. Bowie na albumu kombinira hard rock s albuma The Man Who Sold the World s veselijim eksperimentalnim rockom s albuma Hunky Dory i glam rockom (od njegova pionira Marca Bolana iz T. Rexa). Mnogo pjesama s albuma postali su rock klasici: "Ziggy Stardust", "Moonage Daydream", "Hang on to Yourself" i "Suffragette City."
U to vrijeme Bowie se ubrzo promaknuo u veliku rock zvijezdu i počeo je jako puno raditi u glazbi. Osnivač i pjevač sastava "Velvet Underground", Lou Reed, u svom solo probijanju angažira Bowiea da mu, zajedno s Mickom Ronsonom, bude producent na njegovom drugom albumu Transformer. Iggy Pop sa svojim sastavom "The Stooges" potpisuje s Bowiem poslovnu suradnju oko produkcije njihovog trećeg albuma Raw Power. To nije bilo primjetno originalnim skladbama s albuma, već Bowie kasnije radi velike promjene u miksanju. Bowie surađuje i na povratničkom albumu "Moot The Hooplea" All The Young Dudes, a uza sve to objavljuje i svoj novi materijal Aladdin Sane, koji izlazi u travnju 1973.Aladdin Sane slijedi prethodni stil glam i hard rocka i Bowie prvi puta s njim dolazi na broj 1 britanske top liste. Hit skladba "The Jean Genie" dospjela je na broj 2 ljestvice singlova, a "Drive-In Saturday" na broj 3. Album uključuje i obradu pjesme The Rolling Stonesa, "Let's Spend the Night Together". Bowie angažira Mikea Garsona da mu svira klavir na albumu i solo u naslovnoj skladbi, što je istaknuto kao najbitniji uradak na materijalu.Carr & Murray (1981): str.52-56
U listopadu 1973. izlazi album Pin Ups, s obradama skladbi tada najpoznatijih sastava The Whoa, The Kinksa, Pink Floyda, The Yardbirdsa, The Pretty Thingsa, Bruce Springsteena i manje poznatih The Easybeatsa i The Merseysa. Album zauzima broj 3 na britanskoj ljestvici albuma, a hit skladba "Sorrow" postaje broj 1 ljestvice singlova, što Bowieu donosi najbolju prodaju albuma do tada.Životopi Davida Bowiea Ovim albumom Bowie najavljuje razlaz s pratećim sastavom "Spiders From Mars" i prestanak koncertnih aktivnosti. Jedan od većih razloga za taj potez bila je njegova želja da napiše mjuzikl nadahnut Orwellovim romanom "1984". Pošto ne dobiva suglasnost od vlasnika autorskih prava, dio napisanih skladbi objavljuje na albumu Diamond Dogs.
Soul i R&B mini|desno|250px|Oslo, Norveška, 5. lipnja 1978.Diamond Dogs, koji izlazi 1974. godine, bio je glazbeno osmišljen kao logičan nastavak Ziggyja, gdje do izražaja dolaze gitarski riffovi i lirske balade. Album je dao dosta hit skladbi: "Rebel Rebel" nalazila se na broju 5 britanske top liste, a "Diamond Dogs" na broju 21. Nakon izlaska albuma Bowie pokreće veliku Diamond Dogs turneju po Sjevernoj Americi, od lipnja do prosinca 1974. Scenska koreografija i rasipna produkcija specijalnih efekata koštala je mnogo novaca, no Bowie time postavlja nove standarde koji postaju praksa u njegovu daljnjem radu.
Nakon što je angažirao gitarista Carlosa Alomara i skupinu istaknutih soul glazbenika, izdaje koncertni album sa soul stilizacijom David Live. Bowie je komentirao kako bi se album David Live trebao zvati "David Bowie Is Alive and Well and Living Only In Theory", po svoj prilici zbog njegovog frenetičnog psihološkog stanja u tom razdoblju. Unatoč tome, album ga je još više učvrstio kao superzvijezdu, penjući se na broj 2 britanske i broj 8 američke liste.
Bowie albumom Young Americans iz 1975. nanovo radi veliki stilski zaokret. Album je bio izravna posveta philadelphijskom soulu i postigao je golemi uspjeh. Hit skladba "Fame", koju potpisuju John Lennon i Carlos Alomar, zauzima broj 1 američke top liste. Potaknut tim velikim uspjehom, Bowie seli u Los Angeles, gdje 1976. glumi u filmu redatelja Nicholasa Roega The Man Who Fell to Earth (za koji je dobio nagradu Saturn za najboljeg glumca) te snima album Station to Station.Station to Station je projekt tranzicije s plastic-soula Young Americansa na hladni berlinski robotski zvuk. Zadržavajući odlike soul manire, Bowie svojoj izvedbi dodaje i croonersku notu kao temeljno obilježje paranoidnog i mračnog art-rock albuma, a galeriji svojih alter ega dodaje lik Tin White Dukea.Zlatko Gall, "Velika svjetska rock enciklopedija", Split, 2005. godine. – str. 107 Bowie kreće na sljedeću veliku turneju The 1976 World Tour, na kojoj je naglasak u potpunosti na novim skladbama, na dramatičnoj naslovnoj skladbi i baladama "Wild Is the Wind", "Word on a Wing" te funky "TVC 15" i "Stay". Glavnina izvođača dobro se upoznala na snimanju albuma i još više na samoj turneji: Carlos Alomar na ritam gitari, George Murray na bas-gitari i Dennis Davis na bubnjevima. Kao gosti na turneji nastupaju još na solo gitari Earl Slick, Adrian Belew i Bruce Springsteen te Roy Bittan na klavijaturama. Turneja je bila vrlo uspješna, ali zbog tmurne atmosfere i nacističkog pozdrava, novinari su Bowiea počeli prozivati da zagovara fašizam. Na temelju disko predložaka i pop balada Bowie izdaje vrlo uspješan singl "Golden Years", ali sve više ima problema s drogom i vraća se u Englesku. Nakon što ga mediji sve više napadaju zbog nacizma i sve veće ovisnosti, Bowie se seli u Berlin.
Berlin U Berlinu se uspješno skida s narkotika, počinje se baviti slikarstvom, upoznaje njemačku elektroničku glazbu te ostvaruje suradnju s Brianom Enoom i producentom Tonyjem Viscontijem. Krhak zvuk s albuma Station to Station prenosi i na sljedeći album Low, koji je prvi od tri albuma "Berlinske trilogije". Na albumu se nalaze elektroničke instrumentalne skladbe koje najavljuju novo doba osamdesetih, techno i post punk.
Isti stil, iako nešto veći utjecaj "krautrocka" i europske progresivne rock scene, obilježava i drugi album berlinske triologije, Heroes. Naslovna skladba na albumu govori o dvoje zaljubljenih, koji su razdvojeni berlinskim zidom i smatra se jednom od najboljih Bowievih skladbi.Pegg (2000): str.90-92