Strojni dio

mini|Homokinetički zglob.

mini|Vijčani spoj.

mini|Sirova zakovica.

mini|Način rada kugličnog ležaja.

mini|Dio za izravnavanje deformacija zbog zagrijavanja (kompenzator) od nehrđajućeg čelika.

mini|Remenski prijenosnik.

mini|Pužni prijenosnik.

mini|Zasječeni elastični cilindrični zatik (1) prema DIN 1481 i DIN 7346, s podloškom (2) osigurava osovinu (3).

mini|Lančani prijenos kod bicikla.

mini|Mehanizam glavnog podvozja zrakoplova.

mini|Vrste dosjeda osovine i provrta.

mini|Primjer geometrijskih dimenzija i tolerancije položaja za otvor na ploči.

mini|Vlačno ispitivanje na kidalici za nestandardni ispitni uzorak.

mini|Odnos tvrdoća HV i HRC prema tvrdoći HB i vlačnoj čvrstoći za ugljični čelik.

mini|Dijagram naprezanja trgovačkih čelika. Vlačna čvrstoća ima oznaku M.

mini|Ispitni uzorak ili epruveta nakon vlačnog ispitivanja. Vidi se suženje promjera uzorka zbog vlačnog istezanja na kidalici.

mini|Prikaz vremenskog toka naprezanja materijala pri različitim slučajevima opterećenja.

mini|Wöhlerove krivulje za čelik (plavo) i aluminij (crveno).

mini|Wöhlerova krivulja za krhki aluminij.

Strojni dio je gotovi, ugradivi dio stroja za čiju ugradnju nisu potrebni naknadni radovi prilikom ugradnje, a u pravilu se sastoje od većeg broja dijelova (vijak, matica, zatik, klin). Strojni dio može biti i određeni sklop (ugradbena jedinica), koja stvara rastavljivu ili nerastavljivu cjelinu, nastalu spajanjem određenog broja strojnih dijelova (kuglični ležaj, spojka). "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011. "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.

Strojni dijelovi ili elementi strojeva, u užem smislu, jesu gotovi, ugradivi dijelovi strojeva za čiju izradu nije potrebno montažno spajanje, što znači da se u pravilu ne sastoje od većeg broja dijelova (na primjer vijci, matice, zatici, klinovi i drugo). U širem smislu, strojne dijelove sačinjavaju određeni sklopovi (montažne jedinice) koji tvore rastavljivu ili nerastavljivu cjelinu nastalu spajanjem stanovitog broja strojnih dijelova (na primjer kuglični ležaji, spojke i drugo). Cjelina koja nastaje spajanjem stanovitog broja sklopova ili sklopova sa strojnim dijelovima naziva se grupa.

Elementi strojeva (skraćeno umjesto znanost o elementima strojeva) naziva se i tehničko-znanstveno područje koje obrađuje i razvija metode proučavanja, te pravila i standarde konstruiranja strojnih dijelova.

Zbog sve bržeg razvoja tehnike i sve većeg porasta industrijske proizvodnje, vrste se strojeva u suvremeno doba vrlo brzo mijenjaju. Osim toga, nova područja tehnologije zahtijevaju sve više novih, savršenijih strojeva. Pri tome se postavljaju sve veći zahtjevi: traži se da strojevi podnose veća opterećenja i veće brzine rada, da imaju veći stupanj sigurnosti u radu, veću isplativost (ekonomičnost), da su što lakši, da zauzimaju što manji prostor i da omogućavaju jeftiniju proizvodnju.

Ti zahtjevi stavljaju projektante i konstruktore strojeva pred složene zadatke koje u znatnoj mjeri olakšava činjenica da se strojevi iste vrste sastoje od niza dijelova, koji su oblik i način rada (funkcija) za istu vrstu stroja vrlo često slični. To pruža mogućnost da se kombiniranom primjenom teorijskih znanja i praktičnih iskustava konstruktivni oblici tih dijelova ujednače i standardiziraju."Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva (strojni dijelovi)), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Podjela Strojni dijelovi obično se dijele na dijelove za spajanje, za kružno gibanje, za pretvaranje pravocrtnog i kružnog gibanja jednog u drugo, za prijenos fluida (tekućine i plinovi) i njegovo podešavanje te za brtvljenje. Osim takve uobičajene podjele strojnih dijelova postoje još i druge. Tako se strojni dijelovi ponekad dijele na opće, to jest one koji se mogu naći u svim strojevima (dijelovi za spajanje i dijelovi za kružno gibanje) i specijalne (svi ostali strojni dijelovi) koji se nalaze samo u određenim strojevima (na primjer dijelovi dizalica, prenosila ili transportera, parnih strojeva, različitih turbina, motora s unutrašnjim izgaranjem, mlaznih motora, hidrauličkih motora, alatnih strojeva i drugo).

Dijelovi za spajanje Pod dijelovima za spajanje obično se razumijevaju dijelovi za rastavljivo ili razrješivo spajanje, to jest takvo spajanje koje omogućava rastavljanje spoja bez razaranja ili oštećenja, kao i ponovno sastavljanje.

Rastavljivi spojevi U strojne dijelove za kruto rastavljivo spajanje ubrajaju se vijci, zatici, svornjaci i takozvani dijelovi za spojeve s glavinama (klinovi i drugi). Neki rastavljivi spojevi su: Vijčani spoj; Svornjak; Zatik; Uskočnik; Rascjepka; Klin; Pero; Žlijebljeni spoj; Zupčasti spoj; Rastavljivi stezni spoj; Stezni prstenovi.

Nerastavljivi spojevi Nerastavljivo ili nerazrješivo spajanje, to jest ono pri kojem se sastavljeni dijelovi ne mogu rastaviti bez razaranja, odnosno oštećenja, kao što su porubljeni, zavareni, lemljeni i lijepljeni spojevi, obuhvaća postupke čija je tehnologija sasvim posebna i vrlo opsežna (zavarivanje, lemljenje, ljepila). U nerastavljive spojeve ubrajaju se i zakovični spojevi. Za njihovu izradu potrebne su zakovice koje se smatraju zasebnim strojnim dijelovima. Neki nerastavljivi spojevi su: Zavar ili zavareni spoj; Stezni spoj; Stezne trake; Zakovični spoj (zakovica); Lemljeni spoj (meko lemljenje, tvrdo lemljenje); Lijepljeni spoj (ljepilo); Spoj s plastičnom deformacijom; Čavao.

Opruge U strojne dijelove za elastično rastavljivo spajanje ubrajaju se opruge i gibnjevi. Opruge mogu biti: Zavojna opruga; Lisnata opruga; Ravna opruga; Tanjurasta opruga; Valjkasta tlačna opruga; Valjkasta vlačna opruga; Gumena opruga.

Strojni dijelovi za prijenos kružnog gibanja Strojni dijelovi za prijenos kružnog gibanja jesu oni dijelovi koji omogućavaju ili prenose kružno gibanje. To su osovine, vratila, osnaci, spojke, ležaji, remenice, užnice, tarenice, zupčanici, pužne jedinice, lančanici i reduktori. Osovina i vratilo; Spojevi glavčine i vratila; Ležaj (klizni ležaj, valjni ležaj, magnetni ležaj, kuglični ležaj); Remenski prijenos; Tarni prijenos; Lančani prijenos; Zupčasti prijenos (zupčanik, evolventno ozubljenje); Pužni prijenos; Planetarni prijenosnik; Spojka; Kočnice.

Strojni dijelovi za pretvaranje pravocrtnog i kružnog gibanja jednog u drugo jesu takozvani stapni mehanizmi, to jest dijelovi stapnih strojeva. Oni su manje ili više posebni za svaku pojedinu vrstu strojeva.

Strojni dijelovi za podmazivanje i brtvljenje Maziva; Brtva ležaja i vratila; Uređaj za podmazivanje.

Strojni dijelovi za protok i regulaciju Strojni dijelovi za prijenos ili transport različitih medija (plinova, tekućina, usitnjenih krutih tvari) sačinjavaju cijevi, cijevni vodovi (cjevovodi) i cijevne veze. Tom grupom obuhvaćene su još i brtve i zaporni (protočni organi). Posude pod tlakom (bojler) ili tlačne posude; Cijevni vodovi ili cijevi (cjevovodi); Cijevni fazonski komadi (fiting); Dijelovi za izravnavanje deformacija zbog zagrijavanja (kompenzatori); Cijevne podupore ili nosači; Cijevna armatura.

Finomehanički strojni dijelovi

Finomehanički strojni dijelovi su: Vijčani prigoni; Polužni prigon; Krivuljni prigon; Otpornik; Uklopnik; Regulator; Logički sklop.

Mehanizmi

Mehanizam (engl. mechanism, prema grč. μηχανή: stroj) je mehanička naprava ili njezin dio koji se sastoji od pokretnih dijelova, međusobno tako povezanih da se pokretanjem jednoga uzrokuje gibanje ostalih; služi za prijenos i pretvorbu jedne vrste gibanja u drugu vrstu gibanja. U mehanici, mehanizmi se proučavaju kao sustavi međusobno povezanih pokretnih tijela – članova mehanizama, od kojih je jedan nepomičan, a prijenos gibanja, odnosno silâ ili momenata odvija se s pogonskoga člana na izvršni (radni) član. Članovi su međusobno povezani vezama kojima se ujedno omogućuje određeno relativno gibanje jednoga člana u odnosu na drugi; dva međusobno povezana člana nazivaju se kinematičkim parom. Kinematički parovi razlikuju se već prema vrsti veze, odnosno prema tomu koliko im ona dopušta stupnjeva slobode gibanja (nevezano, to jest slobodno tijelo u prostoru ima ukupno 6 stupnjeva slobode gibanja: tri komponente translacije i tri rotacije). Najmanji broj stupnjeva slobode imaju rotacijski, translacijski i vijčani kinematički parovi (jedan), a najveći ih broj (pet) ima kinematički par što ga čine dva člana u slobodnom dodiru u prostoru.

Standardizacija strojnih dijelova Standardizacija strojnih dijelova zasniva se na strogom pridržavanju redova standardnih brojeva i određenih tolerancija. Primjena standardnih brojeva obvezna je za gotovo sva svojstva strojnih dijelova i njihovih funkcija (duljinske mjere, površine, volumene, težine, sile, tlakove, brojeve okretaja, brzine, snage, prijenosne omjere i tako dalje). Izuzeci su dopušteni samo u opravdanim slučajevima.

Nesavršenost čovjeka, strojeva, alata i materijala uzrokuju u proizvodnji strojnih dijelova veća ili manja odstupanja od osnovnih standardnih (nazivnih) mjera. Namjena strojnih dijelova često je takva da su kod njih odredbe o dozvoljenim odstupanjima (tolerancije) posebno važne i da su strože nego za većinu drugih proizvoda. Kod strojnih dijelova redovito se određuje tolerancija samo onih mjera kojih bi netočnosti mogle ometati ispravnost njihovog rada (funkcije) i mjera o čijoj točnosti ovisi izmjenjivost dijelova bez međusobnog prilagođavanja.

ISO sustav tolerancija (eng. International Standardising Organisation) određuje načela za utvrđivanje dopuštenih odstupanja od nazivnih mjera za različite stupnjeve točnosti izrade strojnih dijelova i za različite načine njihovog međusobnog dosjedanja u sklopovima, smjernice za izbor tih odstupanja, smjernice za mjerenje dijelova izrađenih po tom sustavu tolerancija i za izradu za tu svrhu potrebnih mjerila, te brojčane vrijednosti dozvoljenih odstupanja za pojedine stupnjeve točnosti izrade i položaje njihovih područja (polja tolerancije).

U standardima dosjeda strojnih dijelova posebno su izdvojeni preporučeni dosjedi. Gdje god je to moguće, treba upotrebljavati standarde dosjeda unutar tog užeg izbora. Ostali standardizirani dosjedi, koji se dobivaju kombinacijom dopuštenih odstupanja, smiju se upotrijebiti samo u posebnim slučajevima. Često se traži da se ne samo duljinske mjere i polja tolerancija izrađenih strojnih dijelova nalaze unutar propisanih granica već se takvi zahtjevi postavljaju i u pogledu oblika, kao što su na primjer ovalnost, koničnost ili cilindričnost provrta. Tolerancija se mora odrediti tako da se u slučaju njenog prekoračenja izradak zaista mora odbaciti.

Opća načela proračunavanja strojnih dijelova Konstruiranje nekog strojnog dijela sastoji se u pravilu od skiciranja i proračunavanja. Opterećenja kojima strojni dio treba da odolijeva mogu biti: statička ili dinamička, opterećenja na vlak, tlak, savijanje, izvijanje, smicanje, uvijanje (torziju) i udar. Ta opterećenja izazivaju u strojnom dijelu odgovarajuća naprezanja (vlačna, tlačna, udarna i tako dalje). Različiti materijali imaju u različitoj mjeri sposobnost da bez loma podnesu pojedina ili sva ta opterećenja; ta sposobnost obilježava se nekim graničnim naprezanjima koja se određuju na standardiziran način na pokusnim tijelima standardiziranog oblika i propisanih mjera. Na temelju tih svojstava, strojni dijelovi se proračunavaju, to jest određuju im se ili provjeravaju mjere (dimenzije).

Hookeov zakon