mini|desno|250px|Dio spojke motornog vozila: A: povezivanje (uključeno), B: oslobođeno (isključeno), 1. radilica motora, 2. zamašnjak motora, 3. disk kvačila, 4. tlačni disk, 5. opruga membrane (dijafragme), 6. vratilo prijenosnika, 7. prsten za otpuštanje, 8. poklopac, 9. diskovi za podršku, 10. noseći vijak, 11. zaustavna ogrlica.
mini|desno|250px|Lamela tarne spojke.
Spojka, u strojarstvu općenito, je rastavljivi spojni strojni dio. U užem smislu, spojka je strojni dio za prenošenje okretnoga momenta ili gibanja s jednoga vratila na drugo, također kvačilo, konstruiran tako da se prijenos može isključiti i time odvojiti pogonska od gonjene strane stroja.
Nerazdvojive (neizvrstive) spojke ne omogućuju rastavljanje spoja tijekom rada stroja, a mogu biti: krute spojke (prirubne i kolutne); elastične spojke (prirubne s ulošcima od gume, umjetnoga materijala, čeličnih opruga i slično); kompenzacijske spojke (lučni zubi, kuglasti i kardanski zglobovi) kod vratila, koje stoje jedna prema drugoj pod malim kutom; dilatacijske spojke (kandžaste), koje omogućuju aksijalni pomak i pod djelovanjem okretnoga momenta.
Upravljive spojke (razdvojive ili izvrstive spojke) omogućuju razdvajanje spoja i tijekom pogona, a izvode se: kao isključne kandžaste spojke, kod kojih je za ukopčavanje ili iskopčavanje potreban kratkotrajni prekid pogona ili samo okretnoga momenta; kao tarne spojke (konusne, tanjuraste, lamelne), koje trenjem svojih tarnih ploha prenose okretni moment i najčešće se koriste na motornim vozilima, građevinskim i sličnim strojevima. Ukopčavanje može biti mehaničko, hidraulično, pneumatsko ili elektromagnetsko, i to tijekom pogona; centrifugalne spojke ukopčavaju se povećanjem broja okretaja pogonskoga stroja, a zadatak im je olakšavanje ubrzanja stroja; automatske spojke na vozilima se mehanički, hidraulički ili električno ukopčavaju pokretanjem ručice mjenjača brzine. Takva je i spojka sa željeznim prahom (magnetno-reološka), koji pod utjecajem električnog toka čini od ulja krutinu koja spaja pogonski i gonjeni dio; sinkronizacijske spojke vozila izjednačuju brojeve okretaja vratila u mjenjačkoj kutiji radi olakšavanja ukopčavanja zupčanika, a izvode se kao konusne i lamelne. hidraulične spojke prenose okretni moment dinamičkim djelovanjem fluida koji cirkulira između pumpe i turbine. Ukopčavanje i iskopčavanje postiže se punjenjem ili pražnjenjem sustava fluidom. Klizanje je pri ubrzavanju znatno, a pri punom broju okretaja i opterećenja stupanj djelovanja vrlo je visok; sigurnosne spojke (sa zaticima, s kuglicama, zubne i tarne) štite od preopterećenja, oštećenja i loma strojne dijelove gonjenoga stroja.
Spojka služi za stalno ili povremeno spajanje dviju osovina ili vratila u svrhu prenošenja okretnog momenta. Osim prenošenja momenta sile, pojedine vrste spojki imaju dodatna svojstva: "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011. prilagodbu odstupanjima osi vratila nastalim netočnom izradom, netočnom ugradnjom ili pod djelovanjem opterećenja, prigušenje vibracija na uvijanje (torzija), smanjenje titranja (oscilacija) momenta uvijanja i udara pri pokretanju i u radu, upravljano ili automatsko uspostavljanje ili prekidanje prenošenja momenta uvijanja osiguravanje od preopterećenja ili neželjenog smjera okretanja.
Vrste spojki mini|desno|250px|Čahurasta spojka: 1. tijelo spojke, 2. vijak za pričvršćivanje, 3. utor za pero.
mini|desno|250px|Školjkasta ili oklopna spojka.
mini|desno|250px|Prirubna spojka.
mini|desno|250px|Kolutna spojka: 1. i 2. vratila, 3. i 4. klinovi ili pera, 5. i 6 tijela spojke 7. i 8. dijelovi uloška, 9. i 10. provrti s navojem za izvlačenje uloška, 11. stezni vijci.
mini|desno|250px|Elastična kolutna spojka.
mini|desno|250px|Spojka Sellers: 1., 2. vratila, 3., 4. prorezani stožasti prstenovi, 5. obočje, 6. vijci s kvadratnim presjekom svornjaka, 7., 8. pera (klinovi bez nagiba).
mini|desno|250px|Spojka Hirth izrađena od anodiziranog aluminija za pokazivanje spoja zubi.
Spojke dijelimo ih prema primjeni i konstruktivnim svojstvima u nekoliko grupa i podgrupa: neelastične spojke koje kruto prenose okretni moment (bez značajnijeg uvijanja); krute spojke ili čvrste spojke – spajaju dvije osovine u jednu cjelinu, te mogu prenositi i moment savijanja; pomične ili kompenzacijske spojke – prenose okretni moment kruto, ali dozvoljavaju male aksijalne, krute ili poprečne pomake između osovina; elastične spojke dozvoljavaju kruto uvijanje između osovina i elastično prenose okretni moment. Obično mogu kompenzirati i manje poprečne i aksijalne pomake; tarne spojke prenose okretni moment trenjem. Upotrebljavaju se kao uključno – izvrstive spojke za povremeno uključivanje radnog stroja u pogon. Uključivanje može biti mehaničko, hidrauličko, pneumatsko i elektromagnetsko; hidrodinamičke spojke okretni moment prenose mlazom tekućine (ulja), a sastoje se od rotora pumpe na pogonskoj, rotora turbine na gonjenoj strani i zajedničkog kućišta. U kombinaciji s tarnim spojkama mogu biti izvedene kao automatski mjenjači. specijalne spojke.
Neelastične spojke Kako se prenošenje momenta vrtnje neelastičnih spojka obavlja bez prigušivanja i potpuno kruto, njihova upotreba ograničena je na slučajeve u kojima nema promjena tog momenta ili su promjene toliko male da ih se može zanemariti. Osim spojka koje pri tome ne omogućavaju pomake vratila (krute spojke), u ovu skupinu ubrajaju se i one koje, iako su neelastične, mogu kompenzirati bilo uzdužno toplinsko istezanje (dilatacijske spojke), bilo poprečne i kutne pomake (pokretljive spojke), odnosno i jedne i druge (kutnopokretljive i uzdužnopokretljive, pokretljivodilatacijske spojke)."Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva (strojni dijelovi)), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
Čvrste spojke Iz potpune krutosti ovih spojka slijedi zahtjev da središnjice s njima spojenih vratila budu koaksijalne (da im se os poklapa). Te spojke mogu djelovati ili naponom ili svojim oblikom. U prvom slučaju one prenose momente vrtnje između dvije svoje polovice obično trenjem, a u drugom obično vijcima. Klinovi koji se pri tome upotrebljavaju služe samo za osiguranje spojke od klizanja po vratilu. Najpoznatije krute spojke jesu školjkasta, kolutna, spojka Sellers i spojka Hirth. Čvrste spojke mogu biti: čahurasta spojka, školjkasta ili oklopna spojka, tanjurasta, prirubna ili kolutna spojka ima oblik prirubnice spojene s običnim, ili, još bolje, s dosjednim vijcima. Računa se na trenje, ali se vijci kontroliraju i na odrez (smik). Ako se radi s glavinom, obavezan je stezni spoj između glavine i osovine. Za brodske osovine rade se s iskovanim prirubnicama.
Čahurasta spojka
Čahurasta spojka ima oblik čahure i izrađena je od sivog lijeva ili čelika. Konstrukcija čahuraste spojke je jednostavna i najčešće se primjenjuje za spajanje vratila promjera du = 10 – 100 mm i čija je poravnatost osi unaprijed osigurana, dok orijentacijske mjere za čahurastu spojku iznose: vanjski promjer čahuraste spojke d = (1,4 – 1,8) du i dužina čahuraste spojke l = (2,5 – 3,5) du.
Čahurasta spojka je navučena na krajeve vratila s kojima može biti spojena klinovima, perima, vijkom za pričvršćivanje ili poprečnim zaticima. Ako se za spajanje primjenjuju klinovi treba predvidjeti povećanu dužinu utora na vratilima koja će omogućiti umetanje klina, te radi toga čahurasta spojka ne može biti postavljena neposredno pored ležaja. Čahurastom spojkom se mogu spojiti i nazubljena vratila, ali je tada nazubljen i provrt spojke. Postavljanje i skidanje čahurastih spojki je složeno, jer je potrebno pomaknuti jedno vratilo ili spojku za polovinu njene dužine. Ako pri ugradnji spojke uzdužni pomak vratila ili spojke nije moguć umjesto čahuraste spojke može se ugraditi školjkasta spojka.
Školjkasta spojka
Školjkasta spojka ili oklopna spojka sastoji se od dviju međusobno (s 4 do 8 vijaka) stegnutih polovina. Glave i matice vijaka postavljaju se naizmjenično radi smanjenja duljine spojke. Vijci su tako upušteni da ne prelaze rotacijsku konturu spojke. Zbog sigurnosti na radu, spojka se oblaže limenom oblogom. Između polovina spojke mora i nakon pritezanja ostati stanovita zračnost (od 0,5 do 1 mm) kako ne bi nalegla jedna polovina na drugu, jer spojka prenosi zakretni moment trenjem (oblikom), a klin služi samo kao osiguranje. Dvodijelna izvedba omogućava ugradnju i skidanje (montažu i demontažu) bez pomicanja vratila.
Ljuskasta spojka Ljuskasta spojka se sastoji iz vanjske i unutarnje stožaste ljuske s nagibom stošca 1:30 do 1:80. Svojstveno za ljuskaste spojke je da su malih mjera (dimenzija) i mase. Unutarnja ljuska je tanka, jednodijelna i nerazrezana, a izrađena je iz kvalitetnog čelika. S unutarnje strane je cilindrična, a s vanjske stožasta. Unutarnji promjer joj je neznatno veći od promjera vratila, pa se lako postavlja. Vanjska ljuska je deblja, vanjskog promjera oko 1,5 i dužine oko 2,5 promjera vratila. S vanjske strane je cilindrična, a s unutarnje stožasta. Spojka se postavlja tako da se unutarnja ljuska postavi na vratilo, a preko unutarnje ljuske se navuče vanjska ljuska. Kako bi se navlačenje ljuske olakšalo vanjska ljuska ima urezane kanale na unutarnjoj strani kroz koje se prilikom postavljanja i skidanja utiskuje ulje. Stožasti oblik na unutarnjoj ljusci izvana, a na vanjskoj iznutra omogućava da se prilikom navlačenja vanjske ljuske elastično deformira unutarnja ljuska i priljubi uz krajeve vratila. To omogućuje prenošenje momenta uvijanja (torzije) s vratila na vratilo trenjem. Ljuskasta spojka se primjenjuje kod brodskih osovinskih vodova, vodnih turbina, mehaničkih prijenosa i slično. Školjkasta i ljuskasta spojka mogu prenijeti i uzdužnu (aksijalnu) silu ako se krajevi vratila posebno oblikuju i sastave primjenom dvodijelnog prstena, koji će biti usidren na krajeve vratila i tako preuzeti prenošenje uzdužne sile."Spojke u mehatronici" , Tomislav Lukčić, diplomski rad, Visoka tehnička škola u Bjelovaru, 2017.
Prirubna spojka
Prirubna spojka ili kruta spojka s prirubnicima sastoji se iz dvije prirubnice koje se postavljaju na vratila, a mogu biti izvedene kao posebno oblikovani krajevi vratila. Kruta spojka s prirubnicama je obično izvedbe A DIN 116 (HRN M.C1.510), koja se sastoji od dvije glavine s prirubnicama, od kojih jedna prirubnica ima nastavak za centriranje, koje su povezane s dosjednim vijcima. U izvedbi B DIN 116 (HRN M.C1.510) upotrebljavaju se dvije jednake prirubnice koje se centriraju s dodatnim prstenom. Prirubnice se mogu oblikovati kovanjem krajeva vratila prema DIN 760 (HRN M.C1.510). Kruta spojka s prirubnicama može se izvesti i kao redukcijska spojka, na primjer jedna je prirubnica izrađena prikladnim oblikovanjem kraja šupljeg vratila većeg promjera, a druga prirubnica kao dio glavine koja se spaja na vratilo pomoću pera.
Kolutna spojka