Ornitholestes ("pljačkaš ptica") je bio maleni teropod iz perioda kasne jure, prije oko 154 milijuna godina;Turner, C.E. and Peterson, F., (1999). "Biostratigraphy of dinosaurs in the Upper Jurassic Morrison Formation of the Western Interior, U.S.A." Pp. 77–114 in Gillette, D.D. (ed.), Vertebrate Paleontology in Utah. Utah Geological Survey Miscellaneous Publication 99-1. nastanjivao je zapad Laurazije (dio koji će postati Sjeverna Amerika). Do dan danas otkriven je samo jedan nepotpun skelet, i jako loše očuvana lubanja iz kamenjara Bone Cabin blizu Medicine Bowa, Wyoming, 1900. godine. Henry Fairfield Osborn ga je opisao 1903. godine. Jedna nepotpuna ruka je poslije pripisana rodu Ornitholestes, ali sada se čini da pripada Tanycolagreusu. Tipična (i jedina poznata) vrsta je O. hermanni. Naziv vrste mu je dat u čast preparatora Američkog prirodoslovnog muzeja, Adama Hermanna.
Opis thumb|left|Postavljeni skelet Ornitholestes je bio dvonožni mesožder.Lambert (1993), p. 79 Glava mu je proporcionalno bila manja nego kod većine drugih dinosaura grabežljivaca, ali je bila teške građe, s kratkom njuškom i robusnom donjom čeljusti.Paul (1988a), p. 306; Norman (1985), p. 42; Norman (1990), p. 293 Očne duplje bile su vrlo velike, čak 25 % ukupne dužine lubanje.Osborn (1903), p. 460; Chure (1998), p. 238 Ne postoje dokazi da je postojao koštani prsten u oku.Paul (1988b), p. 6
Prednji zubi bili su pomalo kupasti, sa smanjenim nazubljenjima; stražnji zubi bili su zakrivljeniji i s oštrijim nazubljenjima, slično kao i kod drugih teropoda.Paul (1988b), p. 3; Norman (1990), p. 293 Henry Fairfield Osborn (1903.) je izbrojao četiri zuba u premaksili, od kojih je prvi bio najveći u gornjoj čeljusti.Osborn (1903), p. 460; Osborn (1917), p. 734 Za razliku od njega, Gregory S. Paul (1988.) je rekonstruirao lubanju sa samo tri premaksilarna zuba, mnogo manja od onih koje je ilustrirao Osborn.Paul (1988b), p. 4; Norman (1990), p. 293 U svakoj maksili (glavnoj kosti koja je nosila zube u gornjoj čeljusti) nalazilo se 10 zuba, a u donjoj čeljusti postojalo je 12 zuba.Osborn (1903), p. 460 Redovi zuba kod Ornitholestesa bili su kratki, u donjoj čeljusti čak i kraći nego u gornjoj.Paul (1988b), p. 3; Norman (1990), p. 292 Zubi nisu dopirali sve do očne duplje, a ni jedan red zuba nije obuhvatao više od jedne trećine dužine lubanje.Osborn (1903), p. 460; Norman (1990), p. 293
Jedno područje blizu nosnica izgleda kao da naginje prema gore, što je navelo Gregoryja S. Paula da u svojoj knjizi Predatory Dinosaurs of the World (1988.) predloži da je Ornitholestes imao maleni rog na nosu.Paul (1988a), p. 303 I Oliver W.M. Rauhut (2003.) i Kenneth Carpenter et al. (2005.a) su odbili tu interpretaciju i naveli da je naginjanje prema gore izazvano lomljenjem lubanje poslije smrti.Rauhut (2003), p. 27; Carpenter et al. (2005a), p. 53 Paulova korigirana ilustracija Ornitholestesa u knjizi Princeton Field Guide to Dinosaurs (2010.) više ne prikazuje rog na nosu.Paul (2010), p. 123
Ornitholestes je imao relativno kratak vrat lagano zakrivljen u oblik slova S.Carpenter et al. (2005a), pp. 49, 54 Rep je bio dug i nalik na bič i činio je više od polovine dužine tijela.Osborn (1917), p. 734; Lambert (1993), p. 78 Nisu očuvani svi kralješci, ali je Osborn (1917.) procijenio da je Ornitholestes imao devet do deset vratnih kralježaka, 13 leđnih kralježaka, četiri karlična kralješka i 39 do 44 repna kralješka.Osborn (1917), p. 735–736 Carpenter et al. (2005a) su zabilježili pet karličnih kralježaka.Carpenter et al. (2005a), p. 58 Ornitholestes je bio teropod kratkog tijela.Carpenter et al. (2005a), p. 49, 69
Prednji udovi Ornitholestesa bili su relativno dugi, malo kraći od dvije trećine dužine zadnjih udova.Ostrom (1969), p. 146; Paul (2002), p. 236 Ramena kost bila je teške građe, i neznatno duža od palčane kosti i lakatne kosti.Osborn (1917), p. 738; Carpenter et al. (2005b), p. 45 I ramenu i palčanu kost držao je ravno.Carpenter et al. (2005a), p. 60, 62 Pandže na 1. i 2. prstu na ruci bile su otprilike iste veličine.Senter (2006), p. 1030 Iako kost pandže trećeg prsta nije očuvana, ekstrapolacija od najbližih srodnika Ornitholestesa ukazuje na to da je vjerojatno bila kraća od prva dva.
Ornitholestes se često prikazuje kao brz i dugonog teropod, ali su kosti donjeg dijela noge bile prilično kratke.Paul (1988a), p. 306 Osborn (1917.) je izračunao da je goljenična kost bila samo 70,6% dužine butne kosti.Osborn (1917), p. 737 Kosti stopala bile su usko odvojene, ali nisu bile spojene.Carpenter et al. (2005a), p. 67 Kao što je tipično za teropode, stopala su bila tridaktilna.Osborn (1903), p. 463 John H. Ostrom (1969.) je primijetio da je pandža na 2. prstu bila veća od onih na 3. i 4. prstu, pa je predložio da je na tom prstu postojala pandža kao kod Deinonychusa.Ostrom (1969), p. 161 Međutim, kao što su primijetili i Ostrom (1969.) i Paul (1988.), loša očuvanost 2. prsta čini nemogućim to potvrditi.Ostrom (1969), p. 161; Paul (1988b), p. 6
Osborn je 1903. godine, u opisu Ornitholestesa, napisao da je njegova dužina, zajedno s lubanjom i kralješnicom (prema rekonstrukciji skeleta) bila 2,22 m.Osborn (1903), p. 459 Međutim, ta rekonstrukcija bila je netočna, zato što se bazirala na restauraciji bazalnog sauropodomorfa Anchisaurusa s predugim vratom i trupom koju je napravio Othniel Charles Marsh.Osborn (1917), p. 735; Paul (1988b), p. 3 David Norman (1985.) i John Foster (2007.) su procijenili da je Ornitholestes bio dug oko 2 m.Norman (1985), p. 39; Foster (2007), p. 178 Gregory S. Paul je 1988. godine u svojoj knjizi Predatory Dinosaurs of the World postavio dužinu Ornitholestesa na oko 2,08 m.Paul (1988a), p. 305
Paul (1988.) i Foster (2007.) su procijenili da je Ornitholestes težio oko 12,6 kg.Paul (1988a), p. 305; Foster (2007), p. 178 John A. Long i Peter Schouten (2008.) su predložili malo veću težinu, 15 kg.Long and Schouten (2008), p. 73
Otkriće i naziv thumb|right|Restauracija iz ranog 20. st. koja sada stoji otprilike isto kao i tada, AMNH
Ornitholestes je bio prvi teropod otkriven u 20. stoljeću.Fastovsky and Weishampel (2005), p. 291 Holotipni skelet (AMNH 619) iskopan je 1900. godine u kamenolomu Bone Cabin, Wyoming tijekom jedne ekspedicije Američkog prirodoslovnog muzeja. Henry Fairfield Osborn mu je dao naziv i znanstveno ga je opisao 1903. godine.Osborn (1903), p. 459–464 Naziv roda Ornitholestes, kojeg je predložio Theodore Gill, znači "pljačkaš ptica" i potiče od grčkog ὄρνις/ornitos ("ptica") i λῃστήσ/lestes ("pljačkaš").Osborn (1903), p. 459; Osborn (1917), p. 733 Naziv vrste (O. hermanni) dat mu je u čas Adama Hermanna, glavnog perparatora u spomenutom muzeju, koji je vodio restauraciju i postavljanje skeleta.
Osborn je 1903. godine priključio nepotpunu ruku (AMNH 587) rodu Ornitholestes kada je 1903. godine opisao taj rod.Osborn (1903), p. 459; Osborn (1917), p. 736 Međutim, kako je primijetio i Gregory S. Paul (1988.), loše stanje tipičnog primjerka čini ovu vezu "provizornom".Paul (1988b), p. 3 Kenneth Carpenter et al su 2005. godine opisali jednog novog malenog teropoda, Tanycolagreusa, čiji skelet je pronađen u kamenolomu Bone Cabin samo nekoliko stotina jardi od AMNH 587.Carpenter et al. (2005b), p. 23, 39 Budući da je AMNH 587 bio praktično identičan očuvanoj ruci tipičnog primjerka Tanycolagreusa, sada se smatra da pripada tom rodu, a ne rodu Ornitholestes.Carpenter et al. (2005b), p. 39 Slijedeći ovu promjenu, Phil Senter (2006.) je napomenuo da se "naše znanje o rodu Ornitholestes sada može izvući samo iz holotipnog primjerka."Senter (2006), p. 1029 John Foster (2007.) je prijavio da neki fragmenti pronađeni u kamenolomu Dry Mesa možda pripadaju Ornitholestesu,Foster (2007), p. 78, 179 ali još uvijek nisu opisani.
Klasifikacija i sistematika Infrared Coelurosauria je tradicionalno bio "kanta za smeće" za sve manje teropode.Paul (1988a), p. 188–189; Norman (1990), p. 280 Ornitholestes je, zbog svoje malene veličine, svrstan kao celurosaur.Glut (1997), p. 645 Jacques Gauthier je 1986. godine redefinirao ovo i nekoliko drugih patoloških termina na rigorozniji način, na osnovu kladističkih metoda. Tetanuri su definirani kao današnje ptice i svi teropodi srodniji pticama nego karnosaurima.Holtz et al. (2004), p. 71 Gregory S. Paul je 1988. godine predložio da je Ornitholestes bio vrlo sličan po strukturi lubanje Proceratosaurusu, srednjojurskom teropodu iz Engleske. Svrstao je ta dva roda zajedno u Ornitholestinae — novu potporodicu unutar Allosauridae — i spekulirao da su bili u bliskijem srodstvu mnogo većem Allosaurusu nego drugim malenim teropodima.Paul (1988a), p. 302; Paul (1988b), p. 3, 6 Međutim, klasifikacija Ornitholestesa kao srodnika alosaura pokazala se neodrživom, pa ju je Paul na kraju napustio.Paul (2010), p. 124 Sve objavljene kladističke analize su pokazale da je Ornitholestes celurosaur definirano prema Gauthieru, a vjerojatno i primitivni član napredne grupe Maniraptora, iako još uvijek ima nekih nesuglasica u vezi njegove točne pozicije unutar ove grupe.Paul (2002), p. 262; Senter (2006), p. 1030
Paleobiologija Bruce Rothschild i drugi paleontolozi su 2001. godine pregledali 20 kostiju stopala roda Ornitholestes, ali ni na jednoj nisu pronađeni tragovi loma.Rothschild, B., Tanke, D. H., and Ford, T. L., 2001, Theropod stress fractures and tendon avulsions as a clue to activity: In: Mesozoic Vertebrate Life, edited by Tanke, D. H., and Carpenter, K., Indiana University Press, p. 331-336.
Funkcija prednjih udova U biomekaničkom istraživanju koje je proveo Phil Senter (2006.) korišteni su povezani odljevi desnog prednjeg uda tipičnog primjerka Ornitholestesa kako bi se utvrdio opseg pokretanja.Senter (2006), p. 1029–1030 Senter je otkrio da se podlaktica mogla pokretati slobodno za 95°.Senter (2006), p. 1030–1031 Kada je bila savijena prema unutra u laktu to maksimuma, humerus i radius su formirale kut od 53°. Sposobnost Ornitholestesa da savije podlakticu pod uglom znatno šiljastijim od 90° je osobina maniraptora, ali ne postoji kod primitivnijih teropoda kao što su Coelophysis i Allosaurus.Senter (2006), p. 1032
Čak i kada je bila potpuno ispravljena u laktu, podlaktica nije formirala prav ugao, za to su joj nedostajala još 22°. Pronacija ili supinacija (zakretanje) podlaktice i ruke bile su nemoguće, zato što radius i ulna nisu imale površine podešene za to.
Kada je Ornitholestes savijao lakat, podlaktice bi se pokretale prema unutra.Senter (2006), p. 1030–1032 On je možda koristio tu sposobnost da bi s obje ruke simultano ugrabio plijen.Senter (2006), p. 1031
Ishrana thumb|Ova ilustracija Charlesa R. Knighta prikazuje Ornitholestesa dok lovi Archaeopteryxa.
Henry Fairfield Osborn je 1903. godine u opisu Ornitholestesa, primijetio njegove velike i kupaste prednje zube, "grabežljive ruke" i "rep koji mu je davao ravnotežu"; to je shvatio kao prilagodbe lovu na tadašnje ptice. Osborn je poslije odbacio tu hipotezu, ali ne prije nego što je Charles R. Knight nacrtao uticajnu i naširoko objavljivanu ilustraciju Ornitholestesa koji lovi Archaeopteryxa.Osborn (1917), p. 733–734; Glut (1997), p. 645 Knightova ilustracija, i ostale koje su potekle od nje, nastavile su se pojavljivati u popularnim knjigama o dinosaurima tijekom 20. stoljeća.