Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb, koji se nalazi na hrvatskoj zastavi. Ima oblik štita te je dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadeset pet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. Iznad glavnog štita nalazi se kruna s pet manjih štitova, koja se u blagom luku spaja s lijevim i desnim gornjim dijelom štita.
U krunu je smješteno pet manjih štitova s povijesnim hrvatskim grbovima, poredanim od lijeve na desnu stranu štita ovim redom: grb Središnje Hrvatske (najstariji poznati grb Hrvatske), grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Omjer visine polja na glavnom štitu i visine manjih štitova u kruni je 1 : 1,5, a omjer širine polja na glavnom štitu i širine manjih štitova u kruni 1 : 1.
Grb je u službenoj uporabi od donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990. (NN 55/90).
Šahirani grb Šahirani grb pojavljuje se od kraja 15. stoljeća, isprva kao pretenzijski grb Habsburgovaca, a potom i kao zemaljski grb Kraljevine Hrvatske, u okviru javne heraldike dinastije Jagelovića.Stančić, Nikša. "Nova teorija o podrijetlu hrvatskoga grba / Mate Božić i Stjepan Ćosić. Nastanak hrvatskih grbova / Podrijetlo, povijest i simbolika od 13. do 16. stoljeća, Gordogan, 15 (34), 2017., br. 35-36 (79-80), str. 22-68." Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti , br. 535=53 (2018): 239-243. https://hrcak.srce.hr/213844 Diplomatsku potvrdu dobio je 1. siječnja 1527. godine u povelji o izboru nadvojvode Ferdinanda I. za hrvatskoga kralja. Tom prilikom, otisnut je na pečatu s 8 × 8 srebrno-crvenih kvadrata s natpisom Sigillum Regni („Pečat Kraljevstva“). Koristio se povremeno sve do posljednjeg samostalnoga zasjedanja Hrvatsko-dalmatinskog sabora, koji je održan 1557. godine u Steničnjaku, da bi se kasnije koristio kao „neslužbeni“ grb uz službeni grb Slavonije. Najstariji do sada poznati šahirani grb prikazan je na freski s motivom heraldičkog „Davidova tornja“, koja se nalazi u dominikanskom samostanu u tirolskom gradu Bozenu, a datira se između 1490. i 1494. godine. Iz 1495. godine datira šahirani grb oslikan na svodu kuće gradskog suca Waltera Zellera u Innsbrucku, da bi se takav grb pojavio oko 1498. godine u insbruškom grbovniku Jörga Rugena, koji je bio u službi cara Maksimilijana I. Šahirane grbove nalazimo i kao dio dva najveća Maksimilijanova grafičko-propagandna projekta, Trijumfalnoj povorci i Trijumfalnome luku (između 1507. i 1518.). Također, šahirani hrvatski grb u rasporedu kvadrata 5x6 s početnim srebrnim poljem, nalazi se među trideset i šest grbova habsburških zemalja, uz znamenja Bosne i Dalmacije, na mramornom epitafu cara Maksimilijana I.Božić, Mate i Ćosić, Stjepan, Nastanak hrvatskih grbova: Podrijetlo, povijest i simbolika, od 13. do 16. stoljeća, u Gordogan br. 35.-36., str. 62.
U tom razdoblju su Osmanlije i Mlečani zauzeli značajan dio teritorija srednjovjekovnog Hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva, zbog čega su Habsburgovci, kao pretendenti na hrvatsku krunu, najvjerojatnije oko 1493./1494. godine, razvili novi zemaljski grb Hrvatske kao posebnog političkog entiteta, odvojenog od Dalmacije. Naposljetku su pretenzijski šahirani grb Habsburgovaca prihvatili i hrvatski velikaši te ga iskoristili na spomenutoj Cetingradskoj ispravi o izboru novog kralja iz 1527. godine. Simbolika hrvatskog šahiranog grba može se objasniti u kontekstu značaja koje je tadašnje Hrvatsko-dalmatinsko kraljevstvo imalo kao zadnja linija obrane habsburških nasljednih zemalja pred nadiranjem osmanskih osvajača. Već neposredno nakon Krbavske bitke 1493. godine neki krugovi hrvatskog plemstva predstavljali su Hrvatsku Habsburgovcima, odnosno Maksimilijanu, simbolom posljednjeg bastiona, odnosno predziđa kršćanstva pa je sukladno takvoj ulozi Hrvatske, car Maksimilijan I., kao znamenje te kraljevine, počeo koristiti stilizirani prikaz bedema, koji je heraldičkom redukcijom dobio izgled šahiranog polja s naizmjeničnim srebrnim i crvenim kvadratima, odnosno u tradicionalnim bojama Habsburgovaca kao austrijskih nadvojvoda, čime je nastao pretenzijski grb Kraljevine Hrvatske.Božić, Mate i Ćosić, Stjepan, Nastanak hrvatskih grbova: Podrijetlo, povijest i simbolika, od 13. do 16. stoljeća, u Gordogan br. 35.-36., str. 57.
U historiografiji nedavno izneseni zaključak Mate Božića i Stjepana Ćosića o simbolici koja stoji iza hrvatskog grba sa šahiranim poljima (od zida - Antemurale Christianitatis do šahiranih polja) prihvaćaju kako neki hrvatski historiografi i heraldičari (Nikša StančićStančić, Nikša. "Nova teorija o podrijetlu hrvatskoga grba / Mate Božić i Stjepan Ćosić. Nastanak hrvatskih grbova / Podrijetlo, povijest i simbolika od 13. do 16. stoljeća, Gordogan, 15 (34), 2017., br. 35-36 (79-80), str. 22-68." Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, br. 535=53 (2018): 239-243. https://hrcak.srce.hr/213844, Dubravka Peić Čaldarović Bijelo ili crveno polje? Stručnjaci složni: Obje varijante su povijesne, ali… https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/bijelo-ili-crveno-polje-strucnjaci-slozni-obje-varijante-su-povijesne-ali-20190502, Luka ŠpoljarićŠpoljarić, Luka. "Zov partenopejskih princeza: Kosače i Frankapani u bračnim pregovorima s napuljskim kraljem Ferranteom." Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 52, br. 3 (2020): 121-188. https://hrcak.srce.hr/255132) tako i inozemni (Amer Sulejmanagić)Sulejmanagić, Amer. "KRALJEVSKI ORATORIJ KATEDRALE SV. VITA U PRAGU KAO IZVOR ZA HERALDIKU NAŠIH ZEMALJA I PITANJE IZVORNOSTI". Bosna Franciscana 48:103-126. https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=668278, iako se ističe kako zaključivanje te dvojice autora “nema izravnu potvrdu u izvorima već je zasnovano na analogiji s heraldičkim postupcima (slučajevima preoblikovanja gradskih, obiteljskih i dr. grbova na europskom prostoru) i njihovu povezivanju s ideološkom predodžbom o Hrvatskoj kao antemurale christianitatis. Zbog toga će vjerojatno u historiografiji i javnosti izazvati nove kontroverze.” - kako smatra N. StančićStančić, Nikša. "Nova teorija o podrijetlu hrvatskoga grba / Mate Božić i Stjepan Ćosić. Nastanak hrvatskih grbova / Podrijetlo, povijest i simbolika od 13. do 16. stoljeća, Gordogan, 15 (34), 2017., br. 35-36 (79-80), str. 22-68." Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, br. 535=53 (2018): 239-243. https://hrcak.srce.hr/213844 Galović, Tomislav. „Geneza, simbolika i povijest hrvatskih zemaljskih grbova od 13. do 17. stoljeća“ Hrvatska revija, br. 3 (2021): 63-66. https://www.academia.edu/70278048/Geneza_simbolika_i_povijest_hrvatskih_zemaljskih_grbova_od_13_do_17_stoljeca. Povjesničar Tomislav Galović, u svojem prikazu i pozitivnoj recenziji monografije dvojice autoraGalović, Tomislav. „Geneza, simbolika i povijest hrvatskih zemaljskih grbova od 13. do 17. stoljeća“ Hrvatska revija, br. 3 (2021): 63-66. https://www.academia.edu/70278048/Geneza_simbolika_i_povijest_hrvatskih_zemaljskih_grbova_od_13_do_17_stoljeca (u kojoj su navedene teze upotpunjene) „Hrvatski grbovi. Geneza – simbolika – povijest“ (objavljene početkom 2021.) „Božić i Ćosić o genezi, simbolici i povijesti hrvatskih grbova/Božić and Ćosić on Genesis, Symbolism, and History of Croatian Coats of Arms“ Grb i zastava; Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva, br. 29 (2021): 27-28 https://www.academia.edu/49008439/Bozic_i_Cosic_o_genezi_simbolici_i_povijesti_hrvatskih_grbova_Bozic_and_Cosic_on_Genesis_Symbolism_and_History_of_Croatian_Coats_of_Arms, ističe kako se navedeni Stančićev zaključak nije obistinio te ujedno izražava očekivanje kako će dio tvrdnji članka 7. aktualnog „Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske“ (slijedom najnovijih historiografskih zaključaka iznesenih u spomenutoj monografiji) biti izmijenjen. Galović, Tomislav. „Geneza, simbolika i povijest hrvatskih zemaljskih grbova od 13. do 17. stoljeća“ Hrvatska revija, br. 3 (2021): 63-66. https://www.academia.edu/70278048/Geneza_simbolika_i_povijest_hrvatskih_zemaljskih_grbova_od_13_do_17_stoljeca
Grbovi u kruni mini|desno|300px|Simbol mjeseca i zvijezde kod ranoromaničke crkve sv. Vida u Segetu Gornjem kod Trogira. Najstariji poznati grb Hrvatske sadrži u štitu na plavom polju žutu (zlatnu) šesterokraku zvijezdu (zvijezdu Danicu s bijelim (srebrnim) mladim mjesecom (tzv. "Leljiva")).
Grb Dubrovačke Republike sadrži u štitu na modrom polju dvije crvene grede.
Dalmatinski grb sadrži u štitu na plavom polju tri žute (zlatne) okrunjene leopardove glave.Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske. Članak 7. https://www.zakon.hr/z/1247/Zakon-o-grbu,-zastavi-i-himni-Republike-Hrvatske-te-zastavi-i-lenti-predsjednika-Republike-Hrvatske U jednom razdoblju hrvatske povijesti i ovaj je grb rabljen kao hrvatski grb.
Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima.
Slavonski grb sadrži u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, u nekim knjigama to se spominje kao dvije rijeke koje ograđuju Slavoniju, Drava i Sava, a između greda je crveno polje po kojem lagano hoda kuna na lijevo. U gornjem plavom polju je žuta (zlatna) šesterokraka zvijezda. Grb je obrubljen crvenom crtom.
Uporaba Istim je zakonom iz 1990. godine utvrđena i uporaba grba.
Grb Republike Hrvatske rabi se: u sastavu pečata i žigova državnih organa i drugih javnih tijela prema republičkim propisima o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske; u službenim natpisima organa društveno-političkih zajednica istaknutim na zgradama u kojima su smješteni u Republici Hrvatskoj, u uredima Vlade Republike Hrvatske u inozemstvu; na zgradama u kojima su smješteni državni organi druga javna tijela u Republici Hrvatskoj, te u svečanim prostorijama tih zgrada; na službenim aktima i sličnim aktima kojima se služe zastupnici i članovi Predsjedništva Republike Hrvatske, predsjednik Sabora Republike Hrvatske, predsjednik Vlade Republike Hrvatske i drugi ovlašteni predstavnici Predsjedništva Republike Hrvatske, Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te u ministarstvima i drugim republičkim državnim organima uz uvjete i na način koji su utvrđeni njihovim aktima; na diplomama i svjedodžbama o završenom školovanju; u drugim prilikama utvrđenim zakonom.
Terminologija je iz 1990. godine, prije promjene Ustava (zakon je usvojen dan prije Ustava), kad je još postojalo Predsjedništvo Republike Hrvatske, te se govorilo društveno-političkim zajednicama i o Saboru Republike Hrvatske, a ne o Hrvatskom saboru.
Člankom 9. istoga zakona propisuje se i način izrade svih grbova: "Izvornik grba Republike Hrvatske čuva se u Saboru Republike Hrvatske i prema njemu se oblikuju grbovi."
Povijest grba Hrvatski povijesni grbovi