Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine jedna je od specijalnosti unutar konzervacije-restauracije predmeta kulturne baštine. Rezbarena bjelokost jedna je od najstarijih umjetničkih tehnika i prakticira se još od prapovijesnog vremena. Konzervator koji radi na ovoj grupi predmeta mora biti upoznat s osnovnim osobinama ovih materijala kao i osnovama njihove obrade. Također mora poznavati osnove povijesti umjetnosti, etnologije i arheologije, ovisno o tipu materijala na kojem radi. Poznavanje recentnih metoda konzervacije i konzervatorske etike također ima svoju važnost, a tome valja pridodati i znanja o znanstvenom ispitivanju tih materijala.

Bjelokost Bjelokost kao termin označava zube i kljove sisavaca poput slona, nilskog konja, vepra, morskog slona, narvala te mamuta. Pojam se ipak prije svega odnosi na predmete od slonove kosti koji se sastoje od do 55 % anorganskih materijala, uglavnom fosfata kalcija i magnezija te kalcijeva karbonata dok je ostatak organske prirode – bjelančevine i dentin.

Propadanje Bjelokost je anisotropna i higroskopna, a to znači da ima tendenciju skupljanja i širenja što vrlo lako dovodi do lomova i napuklina zbog varijacija u temperaturi i vlažnosti okoliša u kojem se nalazi. Sklona je i fotolitičkim promjenama, odnosno promjeni boje zbog djelovanja svjetla. Organski dio sklon je hidrolizi, a anorganski dio oštećuju razne kiseline.

Bjelokost stoga razgradnjom postaje porozna, lomljiva i sklona delaminaciji. Ovomu se pridružuju i posljedice prijašnjih restauratorskih zahvata poput neprimjereno korištenih i propalih prevlaka, ostataka ljepila i starih rekonstrukcija.

Tehnološki pregled predmeta Promatranje u vidljivom i ultraljubičastom svijetlu, optička mikroskopija, gamagrafija i skenirajući elektronski mikroskop pokazuju ćelijsku strukturu te se mogu upotrijebiti pri dokazivanju vrste od koje bjelokost potječe, razjašnjenju korištene tehnologije izrade i procesa razgradnje.

Instrumentalnom analizom obojene bjelokosti identificiraju se i pigmenti koji su možda upotrijebljeni, bojitelji i veziva te tragovi nedokumentiranih konzervatorskih postupaka.

Preventivna konzervacija Bjelokost se treba biti pohranjivati i izlagati izvan dosega direktnog sunčeva svijetla i što dalje od izvora topline. Kod izrade vitrina i pakiranja za transport treba se upotrebljavati samo provjerene inertne materijale. Razina rasvjete kod izlaganja treba biti do 150 lx, a za bojilima obojene predmete najviše 50 lx. Predmete je najbolje pohranjivati u mračnom prostoru, to jest kutijama. Najbolje je da temperatura bude oko 21 °C, a relativna vlažnost zraka 45 – 55 %. Bjelokost treba štititi od dodira s tekućinama i sličnim materijalima koji mogu dovesti do stvaranja obojenih mrlja. Identični su uvjeti primjenjivi i na predmete od kosti, rožine i kornjačevine.

Interventna konzervacija Interventnna je konzervacija ponekad neizbježan postupak, posebno kod arheološkog materijala. Sve ove intervencije moraju biti rukovođene etičkim principima, prije svega reverzibilnošću primijenjenih zahvata i načelom minimalne intervencije.

Postupci koji se mogu primijeniti uključuju uklanjanje topivih soli kako bi se spriječilo daljnje propadanje predmeta te konsolidaciju lomljivih i oštećenih dijelova (delaminacija). Svaki od tih postupaka mora izvesti profesionalni konzervator.

Čišćenje U najjednostavnijim slučajevima dovoljno je predmete mehanički kistom očistiti od prašine i nečistoća. Povijesne predmete u dobrom stanju može se čistiti minimalno destiliranom vodom natopljenim tamponima, eventualno mješavinom vode i alkohola 1:1. Predmete je potrebno što brže osušiti s pomoću upijajućeg papira.Nikako ne koristiti ultrazvuk ili uređaj za čišćenje parom!Ward,F. Gem Care,Malibu 2002.,str.14

Arheološki materijal čisti se isključivo mehanički, eventualno minimalnim natapanjem denaturiranim alkoholom.http://oracc.museum.upenn.edu/nimrud/modernnimrud/atthemuseum/conservingnimrudivories/ Prtistupljeno 8.12.2015.

Uklanjanje topivih soli kopneni nalazi nalazi iz slatke ili slane vode Kod nalaza iz mora prvo je potrebno ispirati u morskoj vodi, zatim u mješavini morske i vodovodne vode 75/25 pa 50/50 pa 25/75, a zatim u čistoj običnoj vodi i završno u destiliranoj vodi do svođenja količine soli na minimum. Za mjerenje količine soli valja upotrebljavati konduktometar.http://nautarch.tamu.edu/CRL/conservationmanual/File3.htm#Removal of Surface Dirt

Uklanjanje netopivih soli Najefikasnije i najsigurnije jest uklanjanje mehaničkim putem.

Uklanjanje onečišćenja Kalcijev karbonat: 5 –10 % mravlja kiselina, mogle bi se rabiti i limunska te octena kiselina. Željezo: oksalna kiselina 5 – 10 % (pozor: riječ je o otrovu!) ili amonijev citrat pH 3,5 / 5% Sulfidi: 5 – 10 % vodikov peroksid

Konsolidacija Može se rabiti razrijeđena otopina Paraloida B-72 u toluolu, nekada se rabio i tzv. topivi najlon. Prije konsolidacije valja dobro isušiti ispiranjem u alkoholu (prvo u mješavini destilirane vode i alkohola 1/1 pa u mješavini vode i alkohola 4/6 pa 3/7, 2/8,1/9, a završno čistim alkoholom).Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.

Ljepljenje Može se upotrijebiti disperzija polivinil acetata i ugušćena otopina Paraloida B-72.

Rekonstrukcije rekonstrukcije od izvorno korištenih materijala Moraju biti označene godinom izrade i lako uklonjive s objekta rekonstrukcije od plastike ili gipsa Retuš istih mora biti uočljiv barem iz blizine, eventualno samo sa stražnje strane predmeta, također moraju moći lako ukloniti.

Kost Lijepiti ugušćenom otopinom Paraloid B-72 ili B-67, eventualno PVA disperzijom. Razrijeđene otopine istih rabiti za konsolidaciju.Hucke ,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.,str.15 Za rekonstrukcije upotrebljavati gips.

Kornjačevina Novije predmete čisti se isključivo suhim postupkom, samo kod jako prljavih objekata može se rabiti slina ili otopina biljke sapunike (samo dobro ocijeđeni tamponi!). U principu ne čistiti polarnim otapalima poput vode, acetona ili alkohola. Vrlo je osjetljiva na UV zračenje, nagle promjene vlage zraka i temperature. Potrebno je čuvati izvan dohvata svjetla. Čuvati dalje od izvora topline. Kod mokrih arheoloških nalaza nipošto ne dopustiti isušivanje predmeta.

Rožina Postupati kao s kornjačevinom.

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratora

Ako se izuzmu opći zakonski akti, rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj, pa i restauratora predmeta od bjelokosti, kosti i rožine, danas prije svega određuju sljedeći propisi:

Za restauratore i restauratore tehničare koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu, Hrvatskom državnom arhivu, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te samostalno, odnosno za restauratore i preparatore koji rade u muzejima:

Pravilnik o stručnim zvanjima za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te uvjetima i načinu njihova stjecanja (NN 104/19 na snazi od 8.11.2019.)

Pravilnik o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 98/18)

Školovanje konzervatora bjelokosti, kosti i rožine

U Hrvatskoj trenutačno nema mogućnosti školovanja za konzervaciju ove vrste predmeta kulturne baštine

Izvori

Dodatna literatura Starling, K.(Ed.) Archaeological bone, antler and ivory, London 1987. Cristoferi, E. Gli Avori:Problemi Di Restauro, Firenca 1992.

Vanjske poveznice Care of Ivory, Bone, Horn and Antler Conservation of Wet Faunal Remains: Bone, Antler, and Ivory Conservation of Bone, ivory, Teeth and Antler Worked Bone Research Group/Conservation Conservation of tortoiseshell book cover Schildpatt - das Material und moeglichkeiten seiner verarbeitung Gau.K. Trocknungsmethoden für wassergelagerte Geweihobjekte am Beispiel einer neolithischen Geweihaxt mit Holzrest aus dem Bielersee,diplomski rad, 2009. Kunz,G.F.Ivory and the elephant in art, in archaeology, and in science (1916.) Balancing ethics and restoration in the conservation treatment of an 18th century sewing box with tortoiseshell veneer

Video prikazi vezani uz konzervaciju bjelokosti Bayerisches Nationalmuseum: Kunst aus Elfenbein (Technik und Geschichte)

Bjelokost, kost i rožina Kategorija:Kiparstvo